Samo pola sata nakon objavljivanja preliminarnih rezultata francuski predsjednik Jacques Chirac, koji je snažno agitirao za ustav, obratio se javnosti Francuski su glasači većinom od 54,87 posto na referendumu u nedjelju odbacili novi europski ustav, čime su otvorili veliku krizu unutar Europske unije i razotkrili koliko je duboka francuska politička kriza. Referendumu je pristupio 71 posto upisanih u biračke popise. Samo pola sata nakon objavljivanja preliminarnih rezultata francuski predsjednik Jacques Chirac, koji je snažno agitirao za ustav, obratio se javnosti. U tih pola sata između objavljivanja rezultata i Chiracova televizijskog obraćanja javnosti već su se čuli zahtjevi da zbog tog političkog udarca Chirac podnese ostavku te da parlament bude raspušten. Posebno su brojni bili zahtjevi da ode francuska vlada na čelu s premijerom Jean-Pierreom Raffarinom.

Ti su se zahtjevi da i Chirac podnese ostavku pojavili jer je on posljednjih mjeseci snažno vezao svoju političku sudbinu za europski ustav, iako su mu njegovi savjetnici savjetovali da to ne čini. On je u predreferendumskoj kampanji nekoliko puta javno intervenirao u korist europskog ustava, a posljednji put je Francuze pozvao da glasuju za referendum prošlog četvrtka, samo tri dana prije referenduma.

Taj je posljednji apel bio prilično dramatičan. Nakon što je odsvirana francuska himna, stojeći ispred zastava Francuske i Europske unije, čime se željelo dati do znanja da je riječ o intervenciji predsjednika Republike od vitalnog nacionalnog značenja, Chirac je upozorio birače da je ovo jako važan referendum jer se njime odlučuje "o budućnosti Francuske i budućnosti Europe". On je napomenuo da bi "glas protiv ustava bio žestok udarac EU". "To bi otvorilo razdoblje podjela, sumnji, nesigurnosti", rekao je Chirac. Pozvao je birače da ne glasuju protiv ustava samo zato da iskažu svoje nezadovoljstvo vladom. Nastojao je smiriti strahove da će ustav biti napad na francuski model socijalne zaštite: "Nemojte na referendumu odgovarati na pogrešno pitanje. Ovo nije referendum kojim se iskazuje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo francuskom vladom. Ovaj referendum nema nikakve veze s političkim strankama. Ovaj referendum nema nikakve veze s ljevicom ili desnicom. I ako kažete 'ne', nećete reći 'ne' vladi. Ovaj se referendum ne tiče vlade, nego se tiče vaše budućnosti i budućnosti vaše djece, budućnosti Francuske i budućnosti Europe."

Unatoč Chiracovoj dramatičnoj intervenciji u posljednji čas, opće je uvjerenje bilo da će se Francuzi izjasniti u većini protiv europskog ustava, što će stvoriti novu, neočekivanu vanjskopolitičku i unutrašnjopolitičku situaciju. To se i dogodilo, a kakav je to udarac bio za Chiraca, vidjelo se po njegovu licu kad se u nedjelju navečer pola sata nakon objavljivanja rezultata ponovno obratio Francuzima.

U nedjelju navečer Chirac je održao vrlo kratak govor, izrekao je samo nekoliko rečenica, doimao se zbunjeno i umorno. Rekao je da poštuje rezultate referenduma, tu "suverenu odluku" francuskih birača, te će prema njima i postupiti. Obratio se i europskim partnerima napomenuvši da ovaj rezultat referenduma ne znači da Francuska napušta EU, nego ona ? kao jedan od osnivača ? ostaje ključna članica koja će i dalje funkcionirati na temelju dosadašnjih dogovora i sporazuma. No Chirac je upozorio francuske građane da je ovim referendumom položaj Francuske u Europi oslabljen, jer će se teže braniti francuski interesi unutar nje. Rekao je da je riječ o iznimno važnom događaju, koji mora imati posljedice i na unutarnjopolitičkom planu, pa je već za ovaj tjedan najavio promjene u vladi. Većina francuskih komentatora shvatila je to kao najavu smjene premijera Raffarina. O zahtjevima da i sam odstupi Chirac nije rekao ni riječ.

Vrlo je bilo znakovito da se samo nekoliko minuta nakon Chiraca Francuzima preko televizije obratio i predsjednik Chiracove stranke UMP, bivši ministar unutarnjih poslova Nicolas Sarkozy, trenutačno najpopularniji francuski političar, za kojeg se tvrdi da će vjerojatno biti sljedeći francuski predsjednik. Sarkozy, i sam zagovornik europskog ustava, kritičan prema Raffarinovoj vladi. Iako pripada Chiracovoj stranci, velik je politički suparnik francuskog predsjednika. On je održao mnogo energičniji, sadržajniji i inspirativniji govor. Mnogo je jasnije od Chiraca dao do znanja da ovakav rezultat izbora smatra vrlo značajnim političkim događajem, da je to jasna poruka birača francuskim političarima da im ne vjeruju i da traže potpun zaokret na političkoj sceni. Napomenuo je da je spreman voditi Francusku u novom smjeru, da će "tražiti način da izvuče Francusku iz sadašnje krize". Sarkozy je djelovao mnogo odlučnije od Chiraca, ali i od svih drugih francuskih vladinih i oporbenih političara koji su agitirajući posljednjih tjedana za europski ustav ovakvim rezultatom doživjeli politički poraz, te su ga na razne načine pred televizijskim kamerama pokušali opravdati i umanjiti.

Iako ovakav rezultat francuskog referenduma ima goleme posljedice za EU, reakcije francuskih političara jasno pokazuju da je to bio događaj koji ima korijene gotovo isključivo u francuskim prilikama. Nedjeljno anketiranje birača pri izlasku s referenduma pokazuje da je glavni motiv onih koji su glasovali protiv ustava bio njihov strah da će im on ? liberalističkim rješenjima u sferi tržišta rada ? ugroziti radna mjesta i povećati nezaposlenost u Francuskoj. Protiv ustava glasovali su u prvom redu radnici, mlađi ljudi, pristaše Socijalističke stranke i drugih stranaka ljevice, slabije obrazovani ljudi, dok su za ustav mahom bili akademski obrazovani ljudi i poduzetnici, glasači Chiracove koalicije, bolje profesionalno pozicionirani i financijski situirani, mahom starije dobi.

Ta je analiza pokazala da ovo uopće nije bilo opredjeljivanje za EU ili protiv nje, kako su neki predstavnici desne koalicije to pokušavali prikazati, nego o tome kakvu EU većina Francuza želi, a ta EU kakvu žele birači, razlikuje se od one na koju je u pregovorima o novom ustavu pristala francuska vlada. Novi ustav, koji je formuliran uz snažan utjecaj bivšeg francuskog desnog predsjednika Valeryja Giscarda d'Estainga, nudi EU koja će u prvom redu biti zajednica temeljena na liberalističkim idejama, kojoj će prioritet biti što efikasnija ekonomija, što veća konkurentnost europske robe na svjetskom tržištu, što veća unutarnja ekonomska integracija i u sferi tržišta rada, za što treba žrtvovati neke socijalne beneficije posebno u sferi rada, za što se već opredijelila i Raffarinova vlada. Francuzi su se pak opredijelili protiv tih liberalističkih ideja, koje već provodi njihova vlada, jer traže EU koja će u prvom redu biti socijalna zajednica.

Francuski su glasači odbacivši europski ustav na referendumu poslali jasnu poruku vlastima: oni ustvari žele odstupanje predmijera Jeana Raffarina i predsjednika Jacquesa Chiraca, koji su bili najžešči zagovornici usvajanja prvog ustava Europske unije

U prvim francuskim komentarima čula se ocjena da taj liberalistički koncept EU ima uzor u britanskim rješenjima, a on je nametnut drugim zemljama u pregovorima o europskom ustavu i zato da se britanskoj vladi olakša da privoli Britance da ga prihvate kad na red dođe i britanski referendum. Taj ustupak britanskim pregovaračima sada su blokirali francuski birači, kojima su važnija njihova radna mjesta od uvjeravanja kako bi britanski liberalistički model mogao donijeti mnogo dobra cijeloj EU, čiji prosječni ekonomski rast bitno zaostaje za privrednim rastom Britanije, gdje privreda buja, što se vidi i na sve većem prosperitetu britanskih građana.

Sarkozy je u svom obraćanju francuskoj javnosti zaključio da se želje francuskih građana da im se jamči socijalna sigurnost ne mogu ignorirati. Tako je posredno optužio francusku vladu da je djelovala već i prije usvajanja ustava po tom liberalističkom konceptu ne uzimajući u obzir realnosti francuskog društva, s čim se mora prekinuti. Bila je to i posredna kritika samog Chiraca, koji je dosad podržavao Raffarinovu vladu. Iako je bilo mnogo zahtjeva da Raffarin zbog svojih nepopularnih poteza podnese ostavku, Chirac ga je zadržao na premijerskom mjestu. Sarkozy je dobro promislio kad se odlučio za ovakvu javnu intervenciju protiv Chiraca. Chirac ne krije ambiciju da se ponovno kandidira na sljedećim predsjedničkim izborima, na kojima se namjerava kandidirati i Sarkozy. Optužujući posredno i samog Chiraca za guranje cijele EU u krizu, Sarkozy je snažno istaknuo sebe kao alternativu koja može izvući Francusku iz krize. Njegova inicijativa sigurno će naići na pozitivne odjeke. Čak 69 posto Francuza smatra da Raffarin treba otići, a najveći broj njih smatra da bi novi premijer trebao biti upravo Sarkozy. A što se tiče sljedećih predsjedničkih izbora, i tu ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da Francuzi Sarkozyju daju prednost pred Chiracom.

Svi se sada pitaju što dalje kad je EU u pitanju. Formalno, nakon što su Francuzi na referendumu odbili novi europski ustav, budući da ga mora ratificirati svih 25 zemalja članica, on je "politički mrtav", jednostavno ne može stupiti na snagu. No britanski tjednik Sunday Telegraph tvrdi da postoji tajni plan da se ustav ipak pokuša spasiti, da je stvoren "Plan B" prema kojem bi se EU trebala ponašati nakon što su francuski glasači odbili novi europski ustav. Taj su plan prije nekoliko tjedana potajno usuglasili šefovi država i vlada zemalja EU, kako bi unatoč eventualnom negativnom rezultatu glasovanja pokušali spasiti europski ustav.

Prema tvrdnjama Sunday Telegrapha, vlade 25 zemalja EU dogovorile su se da će objaviti zajedničko priopćenje u kojem će se zanijekati da je odbijanjem francuskih glasača europski ustav definitivno propao. Naprotiv, u priopćenju će se inzistirati da sve zemlje članice ? koje to još nisu určinile ? ipak ratificiraju novi europski ustav ne obazirući se na rezultat francuskog referenduma. Taj Plan B predviđa da sve zemlje nastave ratifikaciju te da potom ? ako ga na kraju sve preostale 24 zemlje ratificiraju ? bude za godinu dana u Francuskoj organiziran drugi referendum. Prema tom planu tada bi i francuski birači, vidjevši da su jedini oni preostali, mogli promijeniti svoj stav i glasovati za ustav. No taj dogovor o Planu B trebao je vrijediti samo pod uvjetom da rezultat francuskog referenduma bude tijesan. Sada se otvorilo pitanje kako definirati ovaj rezultat ? je li on tijesan, pa daje nade da bi rezultat na sljedećem referendumu mogao biti drukčiji, ili nije.

Nekoliko zemalja, u kojima postoji također velik otpor novom ustavu, pa su njihove vlade stoga već u teškoćama, najavilo je da će - ako Francuzi kažu "ne" - prekinuti vlastitu ratifikaciju. To je bilo najavljeno iz nekih britanskih vladinih krugova, jer je za premijera Tonyja Blaira ratifikacija europskog ustava golem, možda čak i nesavladiv zadatak. Blair je obećao britanskim građanima da će se moći o ratifikaciji izjasniti na referendumu. Opće raspoloženje britanskog javnog mnijenja prema novom europskom ustavu i dalje je izrazito negativno. Blair se nada da bi uz pomoć svog popularnog ministra financija Gordona Browna i uz napor ostalih članova vlade mogao u tih godinu i pol do eventualnog britanskog referenduma o ratifikaciji, koji se mora održati do kraja jeseni 2006., kad istječe rok za ratifikaciju, možda i promijeniti raspoloženje javnog mnijenja, no to će biti teško postići. Zato bi ? po mišljenju nekih britanskih analitičara ? Blairu jako odgovaralo da ustav propadne već u Francuskoj, jer bi ga to moglo spasiti od neugodnosti. Tada bi mogao reći da nema smisla da se sada on trudi u Britaniji da se ustav ratificira kad zbog francuskog "ne" on ne može stupiti na snagu. Pogotovo će takav argument biti uvjerljiv ako i Nizozemci odbiju ustav na svom referendumu, tri dana nakon francuskog.

I u Švedskoj je u nekim političkim krugovima dosad prevladavalo mišljenje da bi ? ako Francuzi kažu "ne" ?ratifikaciju trebalo zaustaviti. U Švedskoj je na vlasti manjinska socijaldemokratska vlada koja se održava zahvaljujući podršci u parlamentu Lijeve stranke i Zelene stranke, koje se protive jačoj integraciji EU, pa su njihovi vođe već obznanili da će tražiti da se daljnja ratifikacija europskog ustava u Švedskoj prekine jer, kako je jedan od vođa Zelene stranke rekao, "Šveđanima će biti potpuno apsurdno da se ratificira nešto što je ionako propalo."

Unatoč najavama iz Britanije, Švedske i još nekih zemalja kako bi ratifikaciju, ako ustav ne podrže francuski glasači, trebalo prekinuti, većina u EU ipak je nakon brojnih konzultacija zauzela drukčiji stav da se za ratifikaciju, ako francuski "ne" bude tijesan, treba dalje boriti. Navodno je na usuglašavanju zajedničkog stava o tome najviše posljednjih dana radio Jean Asselborn, ministar vanjskih poslova Luksemburga, zemlje koja predsjedava Europskom unijom u ovom polugodištu. Kako tvrdi Sunday Telegraph, on je napisao nacrt tog "plana spašavanja ustava" i nagovorio ostale zemlje da ga prihvate, a one su to učinile pod uvjetom da francuski "ne" bude tijesan. Ako francuski "ne" bude jako uvjerljiv, onda neće biti Plana B.

Zbog toga se pozorno pratilo kakve će reakcije biti na ovaj rezultat referenduma, procjenjuje li se on tijesnim ili ne. EU se nije oglasila zajedničkom izjavom da ratifikaciju treba nastaviti, što znači da njeni vodeći ljudi ocjenjuju da je francuski "ne" itekako uvjerljiv. Britanski premijer Tony Blair s odmora u Italiji poručio je kako "EU sada treba vrijeme za razmišljanje, jer je francuski referendum zadao težak udarac njenoj budućnosti". On je rekao da je prerano spekulirati hoće li sad Britanija održati svoj referendum.

S posebnom se pozornošću očekivalo što će reći Chirac u svom prvom obraćanju javnosti, jer je bilo najava da će se u nedjelju navečer Chirac obratiti ne samo francuskoj javnosti, nego i svojim europskim partnerima, izričito tražeći od njih da u svojim zemljama nastave ratifikaciju, kao da se u Francuskoj ništa nije dogodilo. Čak se tvrdilo da će on najaviti da će francuska vlada tražiti mogućnost da se referendum ponovi, kao što je to, na primjer, bilo učinjeno u Danskoj kad je odbacila na referendumu neke prijašnje europske integracijske dokumente.

To on nije učinio, što pokazuje da i Chirac procjenjuje da to nije tijesna, nego uvjerljiva pobjeda francuskih protivnika novog europskog ustava. Sada on, procjenjuje se, iz unutrarnjopolitičkih razloga neće moći raspisati novi referendum, jer bi se to u francuskoj javnosti tumačilo kao nepoštovanje volje građana i nametanje nečega što oni ne žele, a to može biti politički pogubno po onoga tko to radi. Ono što je formulirano u novom europskom ustavu ipak bi se moglo primijeniti tako da se ta rješenja inkorporiraju kao amandmani u dosadašnje dokumente EU, što bi većina zemalja, pa i Francuska, mogla prihvatiti bez referenduma.

Možda bi se tako i nakon negativnog ishoda francuskog referenduma mogao spasiti dio sadržaja novog europskog ustava, ali teško da će išta značajno pomoći reputaciji predsjednika Chiraca koji se toliko založio za europski ustav, a rezultat je bio - kako i sam posredno priznaje - uvjerljivi "ne".