Premijer Ivo Sanader s američkim veleposlanikom Ralphom Frankom "Promjena politike prema SAD-u jedini je način da Hrvatska povrati izgubljeni korak prema Europskoj uniji. Da nije bilo tako tvrdog stava u vezi s člankom 98. i slanja hrvatskih vojnika u Irak, Hrvatska ne bi imala nikakvih problema oko \'slučaja Gotovina\' i početka pregovora s EU. A sada, nakon što su se Francuzi pobunili protiv Europskog ustava, situacija za Hrvatsku može biti još kompliciranija. No možda bi se takva sveopća zbunjenost u vladajućim strukturama u Bruxellesu, zbog negativnog rezultata referenduma u Francuskoj, mogla dobro iskoristiti za rješavanje \'hrvatskog pitanja\'". To je za Nacional u ponedjeljak, 30. svibnja, u neslužbenom razgovoru izjavio jedan od najutjecajnijih ljudi HDZ-a.

Od francuskog "ne" Europskom ustavu, unutar EU promijenit će se mnogo toga. Naime, Francuska je samo putokaz što bi se moglo dogoditi s Nizozemskom, Velikom Britanijom i na kraju Poljskom, zemljama u kojima također vlada velik skepticizam prema zajedničkom ustavu. U takvoj situaciji, s toliko unutarnjih problema, veliko je pitanje hoće li se EU uopće više baviti Hrvatskom. Da je Hrvatska postala marginalno pitanje, svjedoči i posljednji sastanak Europske komisije na kojem se određivao dnevni red za sjednicu koja će se održati sredinom lipnja. Razgovor o Hrvatskoj nije bio ni uvršten u dnevni red, mada je to Ivi Sanaderu bilo obećano prije dva mjeseca. To je učinjeno tek kad je to pitanje na kraju potegnuo slovenski predstavnik Dimitrije Rupel te ga u tome podržala i austrijska ministrica vanjskih poslova.

Postoji i drugo mišljenje da bi se u takvom razvoju događaja koji su počeli francuskim "ne" moglo nešto ušićariti za Hrvatsku. A kako nitko ne pokazuje volju da se bavi pitanjem ulaska Hrvatske u EU, čak ni bliske zemlje kao što su Njemačka i Italija, inicijativa treba krenuti s hrvatske strane. Koordiniranim i snažnim diplomatskim radom u iduća dva tjedna moglo bi se dosta toga učiniti. Ponajprije, Sanader bi trebao uvjeriti zemlje EU, čiji je stav presudan, da će odgoda pregovora ponovo izazvati krizu u regiji. Nedavno ubojstvo u Karinu i podmetanje bombi u Vukovaru pokazuju da situacija postaje sve gora. Za glupostima Hrvata nimalo ne zaostaju gluposti Srba, koji su naveliko četnikovali na Ravnoj gori, i to pod patronatom vlade. Ako Zapad ne želi novi sukob na Balkanu, hitno bi Hrvatskoj trebao dati zeleno svjetlo za početak pregovora. Hrvatska na taj način više ne bi bila problem. U suprotnom, ostat će visjeti u zraku kao nestabilna zemlja s nerazvijenom vizijom budućnosti koju su i prošla i sadašnja vlada vezale uz ulazak u EU.

Sanader bi morao uvjeriti zemlje EU da će odgoda pregovora uzrokovati krizu u regiji

Da bi ostvario diplomatsku ofenzivu, Sanader bi trebao hitno osnovati uski diplomatski tim i s njim krenuti u najvažnije zemlje kako bi objasnio da je regija ponovo pred sukobom, a sve to zbog tvrde politike Carle Del Ponte i onih iz EU koji je podržavaju. Pitanje djelovanja Carle del Ponte Sanader je putem prijatelja trebao otvoriti u UN-u, kao što je to svojevremeno učinila Ruanda.

Sanaderu treba i inicijalna skupina zemalja koja će na sjednici Europske komisije tražiti hitno otvaranje hrvatskog pitanja i skidanje tog problema s dnevnog reda početkom pregovora. Tako bi se riješio jedan za njih mali problem, ali oko kojeg bi mogli nastati sukobi između "velikih zemalja Unije" ako na čelo Njemačke u rujnu dođe Angela Merkel, šefica desnoga CDU-a i Sanaderova prijateljica.

Kako taj scenarij Sanader teško može provesti jer nema ljude koji to mogu izvesti (Žužula se odrekao, a Kolinda Grabar-Kitarović nema inicijative), Sanader je savršen političar za takav zadatak. No baveći se u posljednje vrijeme izborima i stavljanjem lokalnih koalicija te bespotrebno dugim i jalovim putem u Kinu, to je zanemario i to bi ga moglo skupo stajati.

Osim što jedini može pritisnuti Carlu Del Ponte, SAD Sanaderu može pomoći i kod rješavanja problem s Međunarodnim monetarnim fondom. MMF sve više pritišće Sanaderovu vladu koja samoj sebi teško priznaje da vanjski dug Hrvatske danas već premašuje 33 milijarde dolara, a od toga nešto više od 2 milijarde dolara otpada na kratkoročni dug. Zaustavljanje povećanja vanjskoga duga prema mišljenju Željka Rohatinskoga, guvernera Narodne banke, trebao bi biti prioritet Vlade. On je kao guverner donio odluku o povećanju bankarskog depozita na vanjsko zaduživanje na 40 posto, na što su poslovne banke burno reagirale. Na njihovu stranu stala je i Vlada, koja smatra da je tim potezom Rohatinski stvorio lošu poduzetničku klimu u državi te će to na kraju uzrokovati povećanje kamatnih stopa i zaustaviti cjelokupni razvoj. Guvernera Rohatinskog u takvim potezima podržava MMF te je bilo samo pitanje trenutka kad će između njega i ministra financija Ivana Šukera doći do sukoba. Šukerom su nezadovoljni i predstavnici MMF-a tvrdeći da se s njim ne mogu sporazumjeti jer ne govori engleski, te je izgledno da sam premijer Sanader sjedne s njima za stol u idućih desetak dana i pokuša riješiti taj veliki problem. Gotovo je sigurno da će izvještaj Carle Del Ponte biti negativan za Hrvatsku, što će značiti daljnju odgodu pregovora. Ako se pogoršaju i odnosi s MMF-om, gotovo je sigurno da će to već početkom rujna uzrokovati slabljenje kreditnog rejtinga Hrvatske, a tek onda počinju pravi problemi koje će građani osjetiti na vlastitom džepu i standardu. A tada se Sanader zaista može oprostiti od mjesta premijera. Da je dobar s Amerikom, sve bi takve problem lakše riješio. Dakle, rješenje je jednostavno. Treba pobuditi interes SAD-a za Hrvatsku i vratiti njegovo povjerenje izgubljeno u protekle dvije godine.