"O čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti", zagonetna je zadnja rečenica "Tractatusa" koji je Wittgenstein dovršio 1918. u ratnom zarobljeništvu nakon što je četiri godine proveo u kao austrougarski dobrovoljac na fronti, istaknuvši se usput hrabrošću. O njegovoj filozofskoj svađi s Karlom Popperom u Cambridgeu 1946., pri kojoj je oca "Otvorenog društva" napao žaračem, govorilo se mnogo, ali tek su Edmonds i Edinow u svojem istražili tko je tu koga i zašto. Njihov filozofski krimić paralelno prikazuje njihove biografije i probleme s kojima su se mučili sve do kobnog sukoba: Wittgensteinova je obitelj bila toliko bogata da je uoči Drugog svjetskog rata sigurnost dviju njegovih sestara u Beču kupila od nacista za 1,7 tonu zlata, a njegov sugrađanin Popper istovremno je bio siromašni izbjeglica u Novom Zelandu. Wittgenstein je u životu napisao samo jednu knjigu koju je malo tko razumio, a Popper je stekao slavu definicijama znanstvene metode i demokracije, dvaju stupova na kojima počiva naše društvo; Popper je bio opsjednut Wittgensteinom i smatrao ga je šarlatanom, a Wittgenstein nije niti znao da Popper postoji.

Razlog je jednostavan: Wittgenstein je smatrao da su svi filozofski problemi samo posljedica toga što krivo razumijemo jezik. Ne postoje problemi, postoje samo jezične zagonetke, a povijest je filozofije obična gramatička pogreška. Popper je vjerovao ne samo u to da pravi problemi postoje nego i da ih filozofi mogu rješavati pa je to i učinio: znanstvena je misao ono što se može opovrgnuti, a pravedno je društvo otvoreno i tolerantno. Zbog toga što su misli Poppera postale toliko uvriježene i samorazumljive – nadahnule su između ostalih i Sorosa – sam je filozof donekle zaboravljen; Wittgensteinova razorna kritika svega što se čini logičnim i samorazumljivim, koja vodi u svojevrsni solipsizam, zapamćena je i osigurala mu je auru Einsteina među filozofima.  

"Tractatus" je kod nas objavljen u prijevodu Gaje Petrovića i s njegovim pogovorom, a predgovor je napisao Bertrand Russell, čovjek najzaslužniji da je Wittgenstein došao na Cmbridge i konačno stekao svjetsku slavu. Svojim je ugledom podupro "Tractatus" i napisao predgovor bez kojeg ga izdavač nije htio izdati. Wittgenstein, sav opsjednut sobom, komentirao je predgovor kratko: "Ništa nije shvatio".