Ivan Starčević

SANJA
Utorak, RTL TV, 17.45
četiri kaktusa
Za temu «mi smo Hrvati koje tisak blati» sjajno su odabrani naši najugledniji umjetnici: u domeni filma i kriminala Jakov Sedlar Garaža, u glazbi i udadbi Vlatka Pokos, k tome i radijski voditelj Trpimir, popularni Vicko Budalica. Glavna urednica Nada Mirković, urednica emisije Mihaela Batinić i voditeljica Sanja nastojale su ovim odabirom, i sućutnim Sanjinim klimanjem, zaliječiti rane koje ovi prvaci svekolike naše duhovnosti i uspješnosti nose kao svoja jedina odlikovanja. Velika je to nepravda, ali takvi smo mi Hrvati. U svakoj drugoj zemlji bi Jakov Sedlar i Remenar, samo za svoju značajnu ulogu u briljantnom Pezinu ostvarenju «Uskoro u svim boljim garažama» (i njegovu skoru nastavku «Uskoro u svim boljim zagrebačkim bankama») sigurno dobio ono što zaslužuje, samo ne kod nas.

SVEČANA SJEDNICA U POVODU 30. SVIBNJA 1990.
Srijeda, HRT 1, 20.00
kaktus
Prema podacima službe za istraživanje tržišta gledanost ovog megaspektakla bila je nula posto, što nas podsjeća na našu trajnu obavezu da čitateljicama širimo vidike, također i čitateljima. Ono što niste vidjeli mi ćemo vam prepričati na najdosadniji mogući način. Treba odmah reći da je, ovim izravnim prijenosom, Hrvatska televizija opet na neko vrijeme sigurna od napada svojeg najžešćeg kritičara, liječnika Andrije Hebranga (čovjeka koji je već mnoge ljude ozračio). Ovaj rendgenolog koji zrači zrake kroz zrak ne će moći, bar dok se ne slegne pozitivno uzbuđenje, tvrditi da javna TV ne ispunjava svoju informativnu ulogu, jer izravno prenositi ceremoniju kojom rvacki Sabor vrijeđa sam sebe znači ljudima dati pravu informaciju za kojom oni čeznu, zar ne.
U izravnom prijenosu vidimo da u Saboru sjede i svečano se drže raznorazni vjerski i stranački prvaci, ter njihovi zamjenici, čak je netko došao i u ime predsjednika države. Zbog čega su se ti ljudi skupili i zašto se troši struja na prijenos trebalo je biti jasno iz samog događaja, ali mi još nemamo takvu koncepciju televizije. Sudeći po ludo zabavnom programu (himna, minuta šutnje, Moja domovina, 25 minuta bulaznećeg referata g. Šeksa, Oda radosti, razlaz), ovo je moglo biti bilo što, od Šeksova rođendana do obljetnice nevinosti gđe Sjedokosor.
Slavilo se konstituiranje Hrvatskog sabora, umjesto da se lijepo u Sabornici na parketu ispred govornice okrene janjac i proslavi Dan zakonjskog (pardon: zakonskog) prava svakog zastupnika na mirovinu od sedam do 12.500 kn. Taj smo datum najbolje zapamtili.

NOGOMET: MILAN - LIVERPOOL
Srijeda, HRT 2, 20.35
četiri kaktusa
U dalekom Milanu, prije početka utakmice, stručnjak Sušec opet je demonstrirao svoju zloću na svoj stari način: prognoziranjem rezultata. U finalu Lige prvaka obično pobjeđuje onaj tko prvi zabije gol i taj je gol najčešće jedan i jedini gol u cijeloj utakmici. Sušecova namjera ne može biti jasnija: uništiti svaku zabavu gledateljima, tj. potjerati ih od ekrana čim padne prvi gol. Kao i u svim dosadašnjim Sušecovim glupim i nesportskim prognozama, dogodilo se sve suprotno od njegova invalidnog i svjetski unikatnog blebetanja na koje se dao navući i Tomislav Ivić, trener. Prvi gol zabio je «Milan» i to u prvoj minuti. Zatim drugi, zatim treći. Prvo poluvrijeme, završilo je 3:0 za Talijane, u drugom su im uzvratili Portugalci i zabili svoja tri gola. Mora da su jedni i drugi igrači čuli što im je prorekao Sušec, pa su ljudi, normalno, poludjeli i zabili šest golova. Što se, drage gledateljice i gledatelji, čini ako je rezultat neodlučen? Pucaju se jedanaesterci.

Slavilo se konstituiranje Hrvatskog sabora, umjesto da se lijepo u Sabornici na parketu ispred govornice okrene janjac i proslavi Dan zakonjskog prava svakog zastupnika na mirovinu od sedam do 12.500 kn

U maloj pauzi uoči pucačine, što čine Sušec i g. Ivić? Erektiraju svoj prognozerski duh, naravno, jer obojica dolaze iz škole balkanske nogometne lige u kojoj je najbolje sve znati i sve dogovoriti unaprijed. Pita Sušec Ivića tko ima boljeg golmana i tko će bolje pucati. Golman Milana je bolji, a igrači Milana su odmjereniji, mirniji – prorokuje Sušecov Ivić. Sekundu nakon toga, mirni igrači mirno promašuju dva jedanaesterca u slatkom antiproročanskom nizu. Milanov golman mirno guta gol za golom, i što reći sportskim novinarima HTV-a koji mrze sport i preziru ne zna se više da li sportaše ili tv gledatelje.
Što god da rekli ne može se Sušecu odreći trijumf nad pobjedom «Liverpoola». Uskliknuo je: «Svi su ih smatrali autsajderom, kako Englezi kažu: underdogs». Budući da Englezi kažu i «autsajder» i «anderdog», njegova poduka ispunila je svoju staru i jedinu svrhu: pokazati do koje su mjere Sušec i sobni mu kolege u dubokoj nesvijesti dok prenose utakmice. U trans ih baca neizlječiva zaljubljenost u sebe i svoju pamet i ljepotu, pa je normalno da u tom stanju totalno gube osjećaj za stvarnost. Sumnjate? Uoči pucanja tih jedanaesteraca nije se samo prognoziralo, nego se išlo i savjetovati kretene kako da lupe loptu u smjeru velike mreže. Ivić je mislio da po lopti treba raspaliti što jače, u unaprijed odlučenom smjeru, bez ikakvih naknadnih kerefeka. Sušec se složio s njim, ali i upozorio, mudro i polagano, da pri takvoj taktici «ako se ne pogodi gol, onda može doći do promašaja». To je taj govornički dar, ta neboderna razina argumentacije za kojom vapi Hrvatski sabor. Sušeca za zastupnika! Nema smisla da naš Demosten, naš prvi retor, trune pod Galićevim (Mirka Duvanovića) skutima, umjesto da svojom ubitačnom logikom uništava svakog saborskog poslužitelja koji mu donese krivu kavu.

SPORT
Petak, HRT 2, 19.55
četiri kaktusa
Pošto se je u proteklih šest mjeseci jedno četrdeset puta javno oprostio i sa suzama u očima otišao u mirovinu, Boris Mutić opet radi kao da ništa nije bilo. Prenosi nam rezultate nekakvog rukometa (33:33), čak traži i «razlog slabijoj posjeti». Ako već nije 1971. godine naučio da se u hrvatskom književnom jeziku kaže «posjet», a ne «posjeta», ako to nije naučio ni dvadeset godina poslije, kad se pravopisa dohvatila druga lingvistička liga, što je uopće naučio g. Boris Mutić? Naučio je pod stare dane izgubiti svaki osjećaj dostojanstva, tj. cmizdriti po novinskim redakcijama da ga g. Božo Sušec ne šalje na Igre u Atenu (što je bila laž), kao što su laž i svi oni njegovi krajnje neukusni oproštaji utrpani u izravne prijenose, nakon kojih se ovaj ishlapjeli penzić vraća kao rak. Nemamo ništa protiv toga da siroti umirovljenici rade, samo neka se izvole ne opraštati, jer još jedan oproštaj Borisa Mutića ne bismo podnijeli. Dovoljan je bio onaj posljednji, usred skijaške utrke na Sljemenu: B.M. u cipelama srlja po skijaškoj stazi u dirljiv zagrljaj sa legendarnim Srećkom Ferenčakom, također u cipelama bez krplji. Ovaj mu daje sliku, a nigdje krupnog predvozača, hitrog poput munje, ili bar sporog ratraka, da ih sve zgazi: i sliku i Ferenčaka i Mutića.

RETROMANIJA
Nedjelja, RTL TV, 20.15
vijenac
Ljubišu Samardžića, ubojicu njemačkih vojnika, predstavila su dva voditelja na njemačkom motociklu u odorama njemačkih vojnika iz Drugog svjetskog rata. Ovaj genijalan potez (bez ijedne grube riječi ismijati njegov doprinos partizanskom filmu) izazvao je oduševljenje u studiju i šire, što je dragog gosta Samardžića navelo na krivu pomisao da ga publika iskreno obožava. Preplavljen osjećajima i totalno izgubljen u vremenu i prostoru krenuo je u obilazak tribinica i plaćenim statistima i statisticama u facu pjevao onim svojim groznim glasom odjavnu špice tv serije, umjesto da sjedi, šuti i plače. Veselimo se našem idućem susretu.