Sporna "crna torba" prema izvještaju djelatnika POA-e Vatroslava Vrdoljaka i Josipa Buljevića, pomoćnika Tomislava Karamarka, koji su odmah nakon vijesti otišli u Italiju, sadržavala je nekoliko bitnih predmeta za tvrdnju da je Gotovina u Italiji U krugovima bliskim odvjetničkom timu odbjegloga haaškog optuženika generala Ante Gotovine vlada uvjerenje da je afera s "crnom torbom" Ante Gotovine operacija hrvatske tajne službe kojom bi trebalo još jače uvjeriti javnost da Gotovina nije u Hrvatskoj. Nacional je posljednjih dana razgovarao s pripadnicima političkog vrha te stručnjacima iz policije i ekspertima za tajne službe, jasno je i kod njih vidljiva velika skepsa u slučaju "crne torbe", kao i u krugovima bliskih odbjeglom Gotovini. "Po svemu sudeći, to je obavještajna igra u kojoj je glavnu ulogu odigrala hrvatska obavještajna služba POA a njen glavni kreator bio je Josip Badžim, šef analitike Protuobavještajne agencije", izjavio je za Nacional Gotovinin suborac, i danas vrlo blizak njegovoj obitelji i odvjetničkom timu. I u političkome vrhu smatraju da je na taj način POA htjela prije dolaska Carle Del Ponte i praktično dokazati kako Gotovina nije u Hrvatskoj. Većina njih to smatra insceniranim događajem u režiji domaće tajne službe i da je ta akcija dobra ako na kraju posluži svrsi – dokaže da Gotovina nije u Hrvatskoj. Smatraju da su se mogla primijeniti i neke druge metode. Ovako, nakon analize stručnjaka, ta akcija nalikuje na trapavo ispitivanje novinarke Helene Puljiz, koje je osmislio tadašnji šef POA Zagreb Mario Frlan. a zeleno svjetlo mu dao Joško Podbevšek.

Sporna "crna torba" prema izvještaju djelatnika POA-e Vatroslava Vrdoljaka i Josipa Buljevića, dvojice pomoćnika Tomislava Karamarka, koji su odmah nakon vijesti otišli u Italiju, sadržavala je nekoliko bitnih predmeta na osnovi kojih se moglo zaključiti da je Gotovina u Italiji. Prema tvrdnjama POA-e, najvažniji su dokaz pronađene dvije putovnice, slovenska i talijanska, s Gotovininim fotografijama i lažnim imenima. Gotovinino lažno ime na slovenskoj putovnici bilo je Marko Murič, a na talijanskoj Gianfranco Pascoli. Obje su vrlo stručno falsificirane, kao da su izišle iz "majstorske radionice braće Katavić". Uz te dvije putovnice u torbi je bila i fotokopija prve stranice Gotovinine lažne hrvatske putovnice na ime Kristijan Horvat. Tu prvu stranicu objavio je Nacional prije nekoliko tjedana, a objavljena je kao ilustracija koju su "dizajnirali" Nacionalovi grafičari, što je jasno bilo i označeno na stranici. Uz putovnice, u torbi je bio i velik broj isprintanih web stranica Večernjeg lista, Vjesnika i Nacionala s tekstovima o slučaju Gotovina. Vrlo važan dio sadržaja torbe su komad konopca i maskirne, vojničke hlače na dnu crne torbe. Hlače i konopac važni su radi eventualnog uzimanja DNK i podvrgavanja analizi i usporedbi s Gotovininim DNK pronađenim na nekom od predmeta uzetih iz kuće prilikom premetačine 3. lipnja.

Dobri poznavatelji rada POA-e uvjereni su da maskirne hlače pripadaju Gotovini. Postavlja se pitanje otkud su se te hlače našle u toj crnoj torbi. Mogući je odgovor na to pitanje u tajnom posjetu Gotovininu stanu 2003. i drugi put nedavno. Sigurnosne kamere na Gotovininoj kući zabilježile su upad tajne policije još 2003. O tome ukućani nikoga nisu obavještavali, jer nisu htjeli da službe znaju kako su otkrivene. Drugi put tajna je premetačina obavljena prije nekoliko mjeseci, no tada su agenti onesposobili kameru prije ulaska pa su mogli iz kuće uzeti hlače od Gotvinine maskirne uniforme. Maskirne uniforme kao i sva ostala vojnička odijela nalaze se u maloj prostoriji na tavanu. Prema informacijama koje je Nacional dobio iz krugova bliskih MUP-u, u toj prostoriji s vojničkim odijelima bilo je i Gotovinino trofejno oružje koje mu je u premetačini oduzeto 3. lipnja, na dan posjeta Carle del Ponte Zagrebu.

Okolina Napulja za akciju nije slučajno odabrana. Kako su pojedini mediji plasirali da je Gotovina povezan s mafijaškim podzemljem u Italiji i kako je sudjelovao u švercu oružja, bolje mjesto od Napulja za takvu obavještajnu operaciju nije se moglo naći. Napulj je u Italiji stigmatiziran kao grad kriminala, mafije, ubojstava i šverca.

Ali POA je pogriješila a priča o bačenoj "crnoj torbi" sumnjiva je i talijanskim medijima koji aludiraju na obavještajnu operaciju.

U izvještaju POA-e piše da je talijanska policija našla torbu, nakon što ju je iz jurećeg BMW-a, u bijegu pred policijom, izbacio crnokosi muškarac. No, kako Nacional doznaje, okolnosti bijega vrlo su čudne. Policija je u potrazi za mafijaškom skupinom, koja sudjeluje u obračunu bandi u Napulju, gonila posve drugi automobil. U tom trenutku, prema Nacionalovim izvorima, ničim izazvan, vozač BMW-a počeo se čudno ponašati, iako se jasno vidjelo da nije on cilj policijske potjere. Vozač je počeo na prvi pogled nekontrolirano manevrirati automobilom, kao da je htio privući pažnju policije. I zaista, kad je skrenuo pažnju policije, pritisnuo je o gas i u trenutku, dok je još bio u vidokrugu karabinjera, otvorio prozor i iz jurećeg automobila izbacio "crnu torbu". Umjesto da na mjestu izbačaja torbe ostave jednog policajca i nastave potragu za bjeguncem, karabinjeri su se zaustavili i počeli tražiti torbu koja je izbačena iz auta. Tek nakon što su našli torbu nastavili su potragu za BMW-om, koji, naravno, više nisu mogli naći. Čudno ponašanje talijanske policije a i prva nelogičnost – zašto bi vozač BMW-a, ničim izazvan, namjerno skretao pažnju karabinjera na sebe?

Druga je nelogičnost sadržaj torbe. Ako je netko u bijegu, kao što je to general Gotovina, dokumenti su zadnja stvar čega bi se riješio. Nije li stoga nelogično da se netko u bijegu oslobađa upravo onoga što mu je najvažnije - dokumenata. Da je u crnom BMW-u zaista i bio Gotovina, zar bi on, nakon što opazi policiju, bacio iz automobila jedini spas koji ima - lažne dokumente. Kad običnog građanina zaustavi policija, pita ga za vozačku i prometnu dozvolu. Ako toga nema, vozač se privodi u policijsku postaju i de facto je uhićen. Tako bi bilo i s Gotovinom da se riješio svojih dokumenata. Uloga pronađenog konopca zasad je nepoznata, no dobri poznavatelji rada POA-e tvrde da će se sigurno i na konopcu naći Gotovinin DNK te da je i on ukraden tijekom jedne od tajnih premetačina u Gotovininoj kući. Dokazi u torbi toliko upućuju na Gotovinu da je to školski primjer dokaza kako te pronađene stvari pripadaju traženom čovjeku, haaškom optuženiku za kojeg se traže dokazi da se nalazi u inozemstvu.

Da bi Carli Del Ponte pokazali da su u crnoj torbi zaista pronađene Gotovinine hlače, trebalo je iz njegove kuće nabaviti neki njegov predmet na kojem bi se mogao pronaći DNK i usporedit s DNK na pronađenim na hlačama ili konopcu. Da bi poslužio kao dokaz pred sudom, predmet s kojeg će se skinuti DNK mora biti pronađen na legalan način. A najlegalniji i politički najbezbolniji način je premetačina i potraga za Gotovininim oružjem. Prema tvrdnjama vlasti i tumačenju zakona, Gotovinina supruga Dunja trebala je predati policiji sve oružje koje posjeduje njen muž, šest mjeseci nakon što je napustio Hrvatsku.

Gotovina je imao uredne dozvole za tri pištolja i četiri puške. Sve oružje bilo mu je trofejno, dobio ga je na dar. Tako je na jednom Hrvatskom samokresu bilo ugravirano da je to dar Franje Tuđmana. Pušku s posvetom dobio je od Georgea Teneta, bivšeg šefa američke CIA-e. Drugu pušku darovao mu je Gojko Šušak.

Iz krugova bliskih obitelji generala Gotovine Nacional doznaje da je policija donijela Dunji Zloić-Gotovini poziv da se javi u Policijsku upravu zagrebačku na razgovor inspektoru Tomislavu Hodaku, zaduženom za pitanja nošenja, držanja i posjedovanja oružja u Zagrebu. Kako je ona preko praznika bila u Pakoštanima, tek je u ponedjeljak, 30. svibnja kasno navečer, došla kući i u poštanskom sandučiću našla obavijest policije da se javi u Heinzelovu ulicu. Sutradan, u utorak 31. svibnja, javila se inspektoru Hodaku i rekla da će doći do njega oko podneva, s čime se on složio. Tek oko 13.15 došla je s odvjetnikom Ivanovićem u policiju i otpočela razgovor. Inspektor joj je rekao da mora predati oružje te da će za njegovu vrijednost dobiti adekvatnu naknadu. Tada ga je Dunja Zloić pitala o visini naknade i koliko vrijede primjerci oružja koji su dobiveni na dar od pokojnog predsjednika Tuđmana. Po kojem ključu policija vrednuje stvari koje za nekoga imaju neprocjenjivu vrijednost, jer su darovi i uspomene? Na to joj Hodak nije znao odgovoriti i počeli su se prepirati. Nakon Hodaka ušla su dvojica inspektora kriminalističke policije koji su nastavili razgovor. Na kraju joj je rečeno da će sutradan, 1. lipnja, policija doći u premetačinu stana i oduzeti oružje. Došli su s nalogom na ime Ante Gotovina, a kako njega nema, Gotovinina supruga im je zabranila ulaz u kuću dok god imaju nevaljan nalog. Na to se policija razbjesnila, mada im je Dunja Zloić svojim odbijanjem učinila uslugu: da je policija s nevaljanim nalogom oduzela oružje, u eventualnom sudskom procesu to oduzeto oružje ne bi moglo biti dokaz jer, tvrde pravnici, nije prikupljeno na zakonit način. Tada se dogovorila s policijom da sutradan, 2. lipnja, dođu u 9.15 nakon što ona devetogodišnjeg sina Antu odveze u školu i vrati se kući. Molila je policiju da joj sina poštede premetačine kako ga to, ionako osjetljivog zbog očeve situacije, ne bi psihički uznemirilo. Policajci su joj to na kraju i obećali. Navodno je i sam Karamarko posredno poslao poruku da će se poštovati taj dogovor.

Ali, policija je već u 7.05 ujutro, 2. lipnja, na dan dolaska Carle Del Ponte u Zagreb, pozvonila na vrata kuće na Srebrnjaku. Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih Hini, Zdravko Mehun, glasnogovornik MUP-a, obavijestio je neslužbeno o premetačini državnu novinsku agenciju, što je jasan znak da je vlast htjela napraviti od toga veliku medijsku predstavu povodom dolaska Carle Del Ponte. Jedan od policajaca na pretresu rekao je u povjerenju kako su to trebali na brzinu obaviti dok se premijer Sanader nalazio tog jutra u Dubrovniku. Novinari su bili na mjestu događaja prije nego što su došli obiteljski odvjetnici, nakon čega je Dunja Zloić otvorila kuću policiji, ljuta jer nisu poštovali dogovor. Nakon što su se svi skupili oko 9 sati, Dunja Zloić sina je htjela odvesti u školu i vratiti se za 15 minuta. No policija je nije pustila prijeteći joj uhićenjem. Kad je sin Ante čuo da mu policija želi uhapsiti mamu, počeo je plakati i moliti da mu "mamu ne odvedu u Haag". Dramatičnu situaciju na sredini dvorišta pred policijom i okupljenim novinarima spasio je obiteljski odvjetnik Ivanović koji je malog Antu Gotovinu svojim automobilom odveo u školu. Za to vrijeme Dunja Zloić je pokazala gdje se na tavanu nalaze stvari njenog supruga. Među raznim spremljenim stvarima i starim igračkama nalazilo se i trofejno oružje. Ovaj put policija je došla s nalogom za pretres kuće na njeno ime.

Što su DNK analize pokazale? Slaže li se DNK s oduzetog oružja s onim pronađenim na "talijanskim maskirnim hlačama"? U rezultat, prema mišljenju analitičara, ne treba sumnjati. On će sigurno biti pozitivan i pokazati da hlače pronađene u Italiji zaista pripadaju Anti Gotovini.

Dok se na Srebrnjaku ostvarivao dio Sanaderova akcijskog plana, nije se gubilo vrijeme ni u Draškovićevoj ulici. Casino "Vega", u vlasništvu Hrvoja Petrača, iznimna je policijsko-politička meta u ovom trenutku. Prikladno je da se osumnjiči direktor casina da se iz njegove blagajne financira bijeg Ante Gotovine. U posljednje dvije godine u casinu je bilo desetak kontrola, uključujući i Uskokovu, i ništa inkriminirajuće nije bilo pronađeno. Kako se približavao dan dolaska Carle Del Ponte, moralo se ipak nešto učiniti, pa makar to u sudskom procesu sve palo u vodu. Na kraju je protiv Dalibora Firisa, direktora casina, podignuta kaznena prijava zbog "utaje poreza".

Casino je bio zajednička investicija Petrača i njegova turskog partnera. Turčin je trebao kao svoj dio postaviti nove automate i svu potrebnu opremu. Pred samo otvaranje casina 2001. Petrač je napustio Hrvatsku nakon što je doznao da ga državni odvjetnik Radovan Ortynski želi uhititi zbog ubojstva Vjeke Sliška. Turski partner sam otvara casino i radi u njemu skoro dvije godine. Po povratku u Hrvatsku Petrač doznaje da je njegov partner napravio goleme dugove i da je casino pred zatvaranjem. Turski partner ništa nije plaćao: od najma prostora i soba u hotelu Sheraton do troškova struje, vode, telefona. Casinu je napravio dug veći od 2 milijuna kuna. Pred Petračem je bio izbor - ili će poplaćati sve dugove ili će zatvoriti casino. Odlučuje se za plaćanje svih dugova, konsolidira poslovanje, zapošljava nove ljude i nastavlja raditi. U prvoj kontroli postavlja se pitanje plaćanja poreza na tu pozajmicu, no revizor casina pismeno daje mišljenje da se na tu pozajmicu ne treba platiti porez koji je iznosio oko 450 tisuća kuna. Taj izvještaj na kraju policija nije uvažila i protiv direktora casina Dalibora Firisa podignuta je kaznena prijava. Taj novac, koji je prema kriminalističkoj policiji trebao biti plaćen za porez, protumačen je u akcijskom planu kao novac kojim se vjerojatno financirao Gotovinin bijeg.