BOOMERANG
Srijeda, Nova TV, 20.00
vijenac
Domaćih tv proizvoda još je uvijek toliko malo da svaka prva epizoda bilo čega zaslužuje blago sustezanje od otvorenog prezira, pogotovo ako je uključen g. Zlatan Zuhrić, ovaj put u punoj glumačkoj ulozi povratnika iz Australije koji je došao preuzeti svoju televiziju. Sve se zbiva u maloj skromnoj privatnoj TV, što ukazuje na vitalnost te nove pojave u Rvata. Državnoj Rvackoj TV trebalo je pedeset godina da izađe s pričom i to iz novinske redakcije «Novo doba», poznatije kao SDP-ov «Četverored» (Baretić, Ivanišević, Tomić, Hribar), a vid' ovih privatnih, već se sprdaju sa sobon.

ŽIVOT UŽIVO
Četvrtak, HRT 1, 17.10
četiri kaktusa
Kao u svakom boljem komunističkom mastodontu nekada, tako i na Rvackoj televiziji Mirka Galića Duvanovića danas, našim radnim ljudima je dosadno, pa rade svašta. Producent Goran Ugrin opet je na državni trošak nosio svoje brkove jako daleko, igrao se novinara i iz Južnoafričke republike donio standardnu kretensku reportažu. U intimu izravnog prijenosa iz našeg nacionalnog tv studija voditelji ga uvode toplom familijarnom titulom «naš producent». a da bi ga zauvijek smjestili usred srdaca naših, ističu nam kako on uvijek sa svojih putovanja donese neku priču. Stvarno dobar čovjek, a još su bolji novinari koji putuju s «našim producentom» i trpe njegovu kriminalno bolesnu novinarsku ambiciju. Što reći? 
Zadnji slavni tv-producent (tzv. glavni producent Erić) za kojeg je hrvatska javnost imala prilike čuti, taj dade svojoj ženici, gospođi Erić, u svoju i njenu obiteljsku blagajnu 50000 honorara za njen «scenarij», što je od strane glavnog ravnatelja M.G. Duvanovića bilo povoljno ocijenjeno. Za razliku od diskretnog Galićeva partnera Erića, njegov kolega Ugrin, koji još nije postao glavni producent, voli svjetla pozornice. Danas popodne skinuo je lijepo svoje čarapice i bosonog u nekakvim mokasinčicama, sav preplanuo i sav u bijelom, da se vidi razlika, sjeo lijepo pred kamere, a mobitelčić objesio oko vrata i brižno tutnuo u džepić na prsašcima bijele majičice. G. Ugrin je ovim ingenioznim potezom uspio smiriti i mobitel i misli, a narodu ipak pokazati kako je on dinamičan producent, čovjek koji se sunča, ali prepun obaveza i stalno u pokretu.
Ako mislite da je njegova taština zadovoljena, varate se, vidjet ćete ga opet za tjedan dana i tu pomoći nema, naš globetrotter kroči stopama Stipe Božića, Marija Saletta i Jasne Ferluge. Iako ga je prostitutac Duško Ćurlić (onaj koji nije htio reći da je pjevačić Novković propao u Kijevu) jako gladio peruškom, Ugrin je ostao neumoljiv. Nije mu se okrenuo želudac (Galićev je to moreplovac, svjetski) čak ni na Duškove mazne riječi «mene zanima tvoj osobni doživljaj Afrike». Mudra glava mirno je izrecitirala postotke bijelog i crnog stanovništva i krajnje osobnim tonom zaključila svoj nastup, skromnim autorskim obećanjem koje samo kukavice mogu doživjeti kao strašnu prijetnju: «Idućeg četvrtka pokušat ću ispričati priču o Johannesburgu». Nemoj, molim te, tko će te slušati? Galić, Erić i Ćurlić, trojica moralnih giganata, to je bar jasno. I dok njih četvorica u očekivanju tog radosnog događaja spavaju nekako čudno mirno, kao bebe u Petrovoj, ja se kao i uvijek trzam, vičem u snu i golim noktom nožnoga palca bjesomučno trgam poplun, ovaj put mučen sumnjom da možda uvrijedih našeg najvećeg putopisca, našeg elektroničkog Fortisa. Neka mi Muza oprosti.   

BRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 21.15
četiri kaktusa
Goran Milić opet igra dvostruko krivo, ali tako je to u njegovoj Hrvatskoj. Umjesto da se bez gledanja zabrani bilo što od g. Sedlara na TV, a naročito Sedlara osobno, Milić na slijepo u svoju emisiju pušta još jedan genijalan Sedlarov materijal o Sedlaru. Tu g. Jakov Sedlar Garaža, u svojem krasnom tek započetom dokumentarcu o Orsonu Wellesu. ingeniozno tvrdi da se naš zet Orson prvi put najviše proslavio 1938. godine, kad je «sjajno interpretirao istoimenu Walshovu radio-dramu». Nema veze što nikakav «volš» nikada nije napisao nikakvu radio-dramu, riječ je o slavnom engleskom književniku H. G. Wellsu, za kojega Sedlar i Remenar nikada nije čuo. Hrvatski rečeno, taj Herbert Džordž Vels napisao je roman «Rat svjetova» u kojem Marsijanci napadaju Zemlju, a Orson Welles adaptirao ga je za radio, što je bilo emitirano na Halloween ljeta gospodnjeg 1938. (30. listopada) i natjeralo je mnoge Amerikance na paničan bijeg iz kućica im njihovih. Da ostanemo u pučkoškolskom tonu, jedinom koji Sedlar Kožar i Remenar bez većih teškoća možda može razumjeti, H. G. Wells napisao je još radio-drama, zar ne, Jakove: Otok dr. Moreaua, Vremenski stroj, Nevidljivi čovjek itd., sve same romane koje čudnovati Sedlar i Remenar još nije stigao pripisati radio-autoru Volšu, ali hoće, čim čuje za te opskurne naslove.. 
Goran Milić tradicionalno nema vremena za sitne uredničke obaveze, što je poznato i iz skandala koji je nastao kad je Milić, zaštićen kao lički medvjed i Milorad Pupovac zajedno, objavio prilog u kojem izvanbračni muž Miroslav Šafer besramno reklamira kompaniju svoje izvanbračne žene koja je nedugo potom dobila otkaz i postala političarka, Šafer je izgubio posao, a Gorana Milića ljudi krivo doživljavaju kao Srbina, pa mu se nije dogodilo ništa. 

DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30
vijenac
Čitav ovaj tjedan bez tona i slike Milorada Pupovca velika je stvar, za razliku od prošlog tjedna, kad smo od 23. do 29. svibnja obilježavali tjedan ovog našeg vođe koji se od samog početka svojeg svečanog tjedna stao javno tresti i prenemagati kod Hloverke. Tresla mu se donja usna kad se zgražavao kako je moguće da se protiv njegove stranke u Kninu udruže neke druge stranke, k tome još i hrvatske, i otmu mu vlast u Kninu. Na kraju tog svojeg velikog tjedna poslao je svojeg zamjenika Ratka Gajicu da trijezno, drugarica Sanja Doležal bi rekla «konstruktivno», ustvrdi «ljudi su zreli za zajedničko vladanje Kninom». Odsustvo vlastohlepnog Pupovca, već proslavljenog udbaškom tvrdnjom da je onaj čovjek ubijen u blizini Karina «iz političkih razloga», bilo je svjetlo na kraju tunela. Da smo u pravu vidjelo se večeras, kad je Pupovčeva tvrdnja o «nacionalističkoj koaliciji u Kninu» samo prepričana. Opomenuti da uznemiruju javnost slikanjem pijanaca koji hoće glasovati za vječnu «Krajinu», novinari HRT-a naučili su lekciju i vrlo razumno večeras sklonili s ekrana vođu stranke za koju su ti pijanci glasovali. Kada prođe ovaj tjedan i malo se odmorimo, neka g. Pupovac ponovo zasjedne u sve političke emisije, zaslužio je, jer ipak je on pravi pravcati hrvatski političar kojeg zanima jedino i isključivo vlast. Još samo da odraste i prestane plakati kad je izgubi i sve će biti dobro.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
vijenac
Ne budite arogantni, upozorio je voditelj Stanković našeg dragog ministra Primorca, kad mu je ovaj bivši mirni genetički dečko Sanje Pavele i prof. Ivana Đikića počeo vrijeđati konkretnu majčicu koju je voditelj upotrijebio u bamboocha značenju, tj. kao metaforu u izričaju «moja mama ne zna što je Bolonjski proces». Te mama neka čita novine, pa će znati, te neka pita sina ako ne zna, a onda su se njih dvojica primirili, pa je arogantni ministar naivno lako primio pitanje o svojem luđačkom pogledu, plasirano na samom kraju emisije.