Objavljeno u Nacionalu br. 500, 2005-06-14

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Ljepote hrvatske koalicijske džungle

  Uza svu moć koju uživa, predsjednik države Stipe Mesić nije u stanju imenovati predsjednika Vrhovnoga suda te države - radi se o Ranku Marijanu - jer saborske zastupničke sile ne mogu oko njega uspostaviti consensus*. Mnogi su "za", ali neki su i "protiv" jer čovjek je nešto sudio i u komunizmu, Marijan je zato out*, i predsjedniku nije preostalo drugo nego da sa žaljenjem zaključi kako se demokracija ne bi trebala zasnivati na dogovoru svih nego na odluci većine. Većina ili svi? Eto novoga zadatka za kastu socioteoretičara koja od Rousseaua do danas istražuje može li društveni ugovor funkcionirati, i u kakvoj formi.

  Demokracija ili kaos

  U svakom slučaju, zagovornici slavne teze da je demokracija drugo ime za kaos u Hrvatskoj bi došli na svoje. Zbog demokracije Vrhovni sud ne može dobiti šefa, a po demokratskim koalicijama koje se sastavljaju nakon lokalnih izbora, ni dragi Bog ne zna tko je te izbore dobio. Netko je mogao osvojiti samo glasove svoje rodbine pojačane tazbinom i ipak postati vlast, jer je ušao u koaliciju s još dvadeset skupina i stranaka koje su se demokratski udružile radi eliminiranja stranke koja je osvojila relativnu većinu glasova. Nisi vlast ako si dobio najviše, nego si vlast ako si se s najviše njih udružio. SDSS, na primjer, u Kninu ima najviše, ali ujedno i najmanje, pošto su drugi - bježeći od suradnje s lokalnim Srbima kao od sotone, da slučajno ne bi došlo do nekakvoga pomirenja  jer dobro je uvijek biti s nekim u ratu - na brzinu osnovali hrvatski blok koji pobjedu SDSS-a čini ništavnom.

  Društveni ugovor za psihoterapeuta

  Sanader je amenovao* takvu taktiku svojih Hrvatina, ali to mu ipak ne donosi sreću, jer je Anto Đapić - poznati zaštitnik principa - najavio izlazak iz koalicije ako se treći dogradonačelnik (koliko li ih ima, dragi Bože ?) izabere iz redova SDSS-a dogovorom HDZ-a i SDSS-a bez prethodnoga dogovora koalicijskih partnera (HDZ, HSP, HSLS, HB. . .). Kako vidimo, problem je ponovno consensus*, bez obzira na to što je consensusom* već eliminiran izborni pobjednik. U takvim situacijama imao bi što reći ne samo teoretičar društvenoga ugovora nego i jedan kvalitetan grupni psihoterapeut. HSP također najavljuje istupanje iz koalicije s HDZ-om u vukovarsko-srijemskome reviru, jer tamo je treći - ovoga puta dožupan - postavljen iz redova SDSS-a bez consensusa* HDZ-a s HSP-om, HSLS-om i DC-om.

  Od Šipražja do Ševarja i dalje

  Tragikomedija sretno teče dalje. Pošto je u bjelovarsko-bilogorskoj oblasti SDP odbio glasati za haespeovca kao kandidata za dožupana, HSP je zaprijetio raskidanjem koalicije s SDP-om nigdje drugdje nego u Velikoj Gorici. Kad se radi o grabljenju vlasti, cijela Hrvatska funkcionira na principu spojenih posuda. Ako si ti protiv mojega u Šipražju, ja sam protiv tvojega u Ševarju, bez obzira na to što u Guznome idemo zajedno. SDP će podržati vlast HSS-a i HSP-a, ali "neće nas uvući u koalicije koje ne želimo !", gordo kliče Račan. Lista HSS-SDP ne želi više razgovarati s listom HSLS-HNS, iako je s njom pregovarala još jučer. Na to je ustao Tomčić: "Dobro ćemo razmisliti može li nam SDP biti partner na parlamentarnim izborima, jer mi nismo stranka kojoj se može prijetiti !" Nije rekao misli li aktivirati Mačekove seoske straže naoružane štapovima. "SDP određuje iznimke od pravila da se ne koalira s HDZ-om i HSP-om, a nama to pravo osporava u dvije županije. Nema više dogovora Tomčić -Račan !" Zemlja se, kako vidimo, trese. Tomčić ne želi razgovarati s Račanom, Đapić priznaje da je razgovarao s Račanom: "Uvjeravao me kako nema govora o tome da SDP neće podržati haespeovca za zamjenika bjelovarsko-bilogorskoga župana, jer tada bismo i mi razmislili o podršci SDP-u u drugim županijama." Ipak, Đapić ne priznaje da je razgovarao s Đurđom Adlešić koja je HSP-u navodno nudila mjesto župana ako uđe s njom u koaliciju i zajedno eliminiraju onoga tko je pobijedio na izborima.
  Postoji li u Hrvatskoj nekakav fakultet za usavršavanje u gore predočenoj kombinatorici? Jednadžbe kakvima suvereno barataju hrvatski stranački aktivisti, na primjer: HDZ + HSP na kvadrat + HSLS + DC - SDSS kroz HB permutirano s SDP + treći korijen iz HSS-a - HSP kroz A(dlešić) - HNS = 0, korespondiraju s diferencijalnim računom iz kvantne mehanike, i da bi se u toj džungli mogla uočiti ljepota - potrebno je imati mozak.

  STUPAC TJEDNA: I ULAZAK U NATO OUT*? UBOJSTVO MENADŽERA

  Nicholas Burns - hrvatski: Nikola Gori - jako ime iz američke politike, objavio je zadnjih dana da Hrvatska ni u NATO ući neće ako ne izruči Gotovinu Haagu, i da je Amerika na tom planu potpuno solidarna s Europskom unijom. "SAD neće Hrvatskoj dati potporu za ulazak ni u NATO, ni u druge institucije." Kratko i jasno. Burnsove riječi sublimat su efekata Sanaderovoga akcijskoga plana koji se svakim danom sve više pokazuje kao teško mlaćenje prazne slame. Ulazak u NATO često se u hrvatskoj javnosti prikazivao kao kompenzacija ili oblik terapije za nemogućnost ulaska u EU. I taj lijek sada, kako vidimo, otpada, prije svega zato jer Hrvatska ne želi sudjelovati u iračkoj pustolovini, a potom zbog teozofije o haaškoj nekooperativnosti koju Sjedinjene Države koriste kao formu pritiska, bez obzira na to što Carla Del Ponte i njima ide na živce.

  Na drugoj strani, i Hrvatska sada ima priliku naučiti kako se u politici nešto ne može kupiti nizašto. Da nije bilo Amerike i njezine podrške akcijama "Bljesak" i "Oluja", ovdje bi možda još uvijek egzistirale UNPA-zone. Tuđman, međutim, od SAD-a nije htio za Croatia Airlines kupiti ni avione Boeing, nego je naredio da se kao temelj flote uzmu Airbusi. Bechtel nije mogao dobiti novi posao bez natječajne ezoterije i napustio je zemlju. Hrvatska vojska ni simbolično ne participira u Iraku, a pokazalo se da mala formacija HV-a nije u stanju otići ni u Minnesotu na vježbu s američkom Nacionalnom gardom bez revolucije saborskih istjerivača principa i pametnjakovića. I što bi Hrvatska onda htjela?             *   *   *
  U Zagrebu je ubijen Dino Pokrovac, među ostalim i menadžer nogometaša Nike Kranjčara. Pozadina ubojstva nejasna je, ali svaki oblik kriminala zamisliv je u civilizacijskoj kloaki koja se naziva hrvatskim nogometom. Mafijaši svih boja i profila u toj kloaki okreću desetke milijuna eura i međusobno se tuku za ćar*, dok im država, nacija, policija i mediji svakodnevno servilno napuhuju ego (a može i eggs*).

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika