"Aralica je hrvatski pisac s prijelaza iz 20. u 19. stoljeće", rekao je Danijel Dragojević, ako to nije urbana legenda. A kada su ga pitali što mu je Oliver, odgovorio je "Majmun". Pogađate da ga ne zanima estrada, politika ili ulazak u lektiru, a pogađate i da u četvrtak nije došao preuzeti književnu nagradu "Ivan Goran Kovačić". U općoj jagmi za blicevima, novinskim stupcima i televizijskim kamerama, Dragojević je odabrao geslo Thomasa Bernharda: "Ne želim ići drugim putom, već suprotnim putom". Dok pas negdje grize osamljenu kost, dok smo odveć nemoćni i smrtni pod velikim kišnim kapima, dok jabuka raste i veseli se između plamene srži i plašta, dok pada mrak veći od svijeta, dok pod vodom dišu ribe - Dragojević ide suprotnim putom, jer nije dovoljno ići samo drugim putom. Kada je Dragojević nudio svoje pjesme listu u kojem sam prije radio i kada mu je oduševljena tajnica rekla da neka ih samo pošalje, on je rekao: "A biste li vi to nekoga pitali?". A to je naš najbolji pjesnik. NASA ima reklamu za put u svemir: "Ovo nije utrka nego putovanje". Dobro da barem Dragojević podsjeća da to vrijedi i za književnost. Osim ako više ne volite "Galeba".