PAKT PROTIV DOKTORA Sanader i Mesić postigli su suglasnost o reviziji prodaje Večernjeg lista Styriji, jer su uvjereni da se iza toga krije Pašalićeva grupaNa hrvatskoj novinskoj sceni ubrzo bi moglo doći do velikih promjena. Već dugo nije bilo takve uzburkanosti ispod površine do koje javnost vrlo teško može doprijeti. A upravo je taj novinski segment i najvažniji za razvoj kako političkih tako i društveno-ekonomskih odnosa u državi, jer uvijek novine pokreću procese svojim otkrićima i angažmanom. Elektronički mediji, u Hrvatskoj i u svijetu, uglavnom nadograđuju, prate i daju širi društveni značaj i publicitet onome što je objavljeno u novinama. Unutar svih većih izdavača u zemlji mogu se očekivati poslovne, ali i političke promjene.
  Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih vrhu Vlade, najveće bi komešanje moglo nastati oko Večernjeg lista, odnosno njegova vlasnika austrijske Styrie. Prema tim informacijama, Vlada na čelu s Ivom Sanaderom i Ured predsjednika, odnosno sam predsjednik Mesić, dogovorili su se da se provede velika revizija prodaje Večernjeg lista. Žele osporiti vlasništvo Styrie, koju vodi Horst Pirker, jer su uvjereni da se iza svega i dalje krije Ivić Pašalić. A ako se u nečemu Ivo Sanader i Stjepan Mesić slažu, tada je to prezir prema "Doktoru", koji im je godinama radio o glavi. 
  

Nacionalu je osoba bliska vrhu HDZ-a pojasnila situaciju: "Dolaskom Miljenka Manjkasa na mjesto glavnog urednika i sve većim približavanjem Josipa Jovića Večernjaku, potpuno je jasno da je 'Doktor' odlučio pokazati tko je stvarni gazda u Večernjaku te da je ponovno spreman za ofenzivu. Poznato je da su Manjkas i Jović oduvijek bili Pašalićevi 'igrači'. Zašto bi Pirker za glavnog urednika postavio baš Manjkasa, čovjeka koji ima vrlo malo iskustva u pisanim medijima? Odgovor može biti samo jedan – iza toga stoji 'Doktor'. Njih dvojica povezana su još iz Tuđmanova vremena, kada je Pašalić bio stvarni gospodar Pantovčaka, a Manjkas u svojim rukama držao 'agitprop'. Tuđmanovi transkripti pronađeni 2000. dokazuju da je Pašalić stajao iza 'prodaje' Večernjaka Pavi Zubaku i Ivici Nuiću 1998. godine. Ni jedan ni drugi nisu imali afiniteta ni posebnog interesa da postanu tajni vlasnici Večernjaka, već su poslužili kao 'cover' Pašaliću. On je tada hitno trebao napraviti novu operaciju. U tome su mu pomogli Slavko Linić i SDP, svjesno ili ne, no za krajnje posljedice to nije bitno. Styria mora vratiti Večernji list i 24 sata pravim vlasnicima iza kojih se krije Ivić PašalićVečernjak je za smiješnu cijenu od 23,5 milijuna DEM prodan Styriji. Zubaku i Nuiću vraćen je uloženi novac s kamatama, a država je dobila šipak. No to ne znači da netko sa strane, tko je posredovao u svemu, nije imao veliku korist." Jedan od najbližih Sanaderovih suradnika, koji je vrlo dobro upućen u sva medijska zbivanja, dalje tvrdi: "Styria je u tom poslu prošla savršeno. Uz Večernjak je dobila i deset posto dionica VIPneta, koje je prodala za 70 milijuna DEM i tako višestruko zaradila na novinama. 
 

Prema najnovijim informacijama, Styria mora vratiti Večernjak pravim vlasnicima, i to bez kune naknade, jer je za svoj posao bila plaćena dionicama VIPneta. Uz Večernjak, u paketu ide i tiskara Vekon, kao i novi dnevni list 24sata. Uz to, pregovaraju i o kupnji Novog lista. Pitanje je tko stoji iza tih pregovora. Zbog niza nezakonitosti koje Račanova vlada nije sankcionirala, mi moramo iz početka pokrenuti reviziju prodaje i cijelu istragu. Ne možemo dopustiti da se takve igre vode oko medija. Premijer je pozvao Horsta Pirkera na razgovor, no on je otkazao dolazak u Zagreb pod izlikom da hitno mora putovati u Beč."
 

U tom je poslu vrlo zanimljiva i uloga Crkve, koja je bila duboko upletena te je zajedno s Miroslavom Kutlom pomogla da se ostvari Pašalićev plan, što dokazuju dokumenti o gradnji tiskare Vekon. Nakon što se počela otkrivati cijela afera, Kaptol je zatražio da ga se isplati i da zbog mogućeg skandala iziđe iz cijeloga posla. Na tome je inzistirao osobno kardinal Bozanić, kojeg su upozoravali da bi privremenim izlaskom Crkva mogla izgubiti velik novac. No bez obzira na eventualni novčani gubitak, on je ostao uporan. Crkvu je trebalo isplatiti kreditom u Poštanskoj banci, koju je tada vodila Ljerka Ercegović. Kutle i Pašalić sve su s njom dogovorili, ali je Kutle izigrao sporazum i svih osam milijuna DEM kredita prebacio na račun jedne od svojih tvrtki. Ogorčen takvim ponašanjem Miroslava Kutle, koji je tada predstavljao prototip hrvatskog poduzetnika, Bozanić je u svojem božićnom obraćanju prije pet godina rekao da je u Hrvatskoj prisutan grijeh struktura.
  Sedam godina nakon prve prodaje Večernjaka i pet godina nakon druge, teško više itko može napraviti bilo kakvu reviziju, iako to žarko žele i premijer i predsjednik. Eventualno se mogu otkriti krivci, no stvari su zabetonirane. Iz austrijskih poslovnih izvora doznali smo da Horst Pirker doista želi pod jednu kapu staviti svoje 'balkansko poslovanje' i odvojiti ga od centrale u Grazu. S takvom strukturom želi izići na burzu i dobiti financijsku injekciju, odnosno želi se osloboditi financijskog tereta za daljnje poslovne zahvate, od kojih je jedan i spajanje u jednu tvrtku njegova austrijskog dnevnog lista Die Presse i poslovnog dnevnika Wirtschaftblatt. Die Presse je u velikim gubicima, no u sinergiji s poslovnim dnevnikom mogao bi isplivati i sačuvati glavu. Međutim, ta će operacija izlaska na burzu ići malo teže jer Pirker i njegovi ljudi nisu baš zadovoljni zaradom, kako u dnevnom tako i u magazinskom segmentu novina u Hrvatskoj. Izvor iz Vlade tvrdi da je i taj izlazak na burzu Plan: Novi list povlači se iz Glasa Slavonije i ulazi u Feral Tribune, a zatim pod okrilje Styrije farsa. Taj "balkanski dio" je premalen da bi mogao izići na burzu, osim ako se unaprijed ne zna kome će dionice biti prodane. Kao kupac ponovno bi se mogao pojaviti neki fond s Djevičanskih otoka, iza kojeg se kriju Pašalić i društvo. Ako se to dogodi, onda je i legalizirano vlasništvo, a cijeli proces 'maglovite privatizacije' Večernjaka bio bi završen. Pirkeru pripremu za burzu radi münchenska konzultantska kuća Altium.
  Nacional doznaje i da se Novi list, odnosno njegov i dalje stvarni šef Zdenko Mance, koji se zbog zdravstvenih razloga povukao iz svakodnevnih redakcijskih aktivnosti, odlučio povući sa svojim dijelom iz Glasa Slavonije. No ponovno je počeo pregovarati da njegova kuća postane vlasnik dijela Feral Tribunea. Ako bi Styria kupila Novi list, o čemu se vode pregovori, što nam je prije nekoliko mjeseci potvrdio i sam Mance, tada bi i u tom tzv. lijevom segmentu tiska, kako ga nazivaju unutar Sanaderove vlade, zavladao Pašalićev krug. Tako će, prema mišljenju ljudi bliskih Sanaderu, stisnuti predsjednika HDZ-a i s lijevih i s desnih medijskih pozicija. A to Sanader u svakom slučaju želi spriječiti. No, prema svemu sudeći, male su šanse da u tome uspije.
 

 Istodobno, kako Nacional doznaje iz izvora bliskih nizozemskoj kući Sanoma Magazines, koja izdaje nekoliko revijalnih izdanja među kojima je najpoznatiji Story, preuzimanje magazina koje izdaje Europa Press Holding, u vlasništvu njemačkog WAZ-a i Ninoslava Pavića, smatra se već gotovim poslom
  Svi su uvjeti uglavnom dogovoreni pa se trebalo pristupiti realizaciji transakcije, no ona je privremeno zaustavljena zbog teškog Pavićeva zdravstvenog stanja. Sanoma Magazines tako bi od EPH preuzela sve osim političkog tjednika Globus, koji je ipak, uz Jutarnji list, poput perjanice cijelog poduzeća. Tako bi Sanoma Magazines postala vodeći izdavač magazina u Hrvatskoj, a WAZ bi, poznat kao izdavač dnevnih novina, novac od prodaje upotrijebio za kupnju Slobodne Dalmacije.
  Iako je potpisivanje ugovora o prodaji između Fonda za privatizaciju i EPH najavljeno prije gotovo dva mjeseca, još se ništa ne događa. Objašnjenje iz neslužbenih izvora bliskih Fondu je da se obavljaju konzultacije i usklađivanja. Naime, Vlada je na čelu sa Sanaderom "podigla malo ručnu kočnicu" kad je vidjela da je konačna cijena koju nudi EPH mnogo manja od početne iz prve ponude. Ako po tim uvjetima dođe do prodaje, bez ponovnog javnog natječaja, Sanader bi mogao do kraja života imati biljeg. Prema svemu sudeći, raspisat će se novi, brzi natječaj na koji će se i EPH prijaviti s realnom cijenom, a ne sa 540 milijuna kuna. Tako bi i ostali zainteresirani, iz zemlje i inozemstva, imali šansu sudjelovati u natječaju. Ako bi i tada EPH dao najbolju ponudu, nitko Sanaderu ne bi mogao prigovoriti da je nekome pogodovao i tako spriječio ono što se dogodilo Škegri, Damiru Zoriću i Pašaliću prilikom prve "prodaje" Večernjaka.
 

  I prema NCL Media Grupi, koja je uz Večernji i EPH najveći izdavač u Hrvatskoj, strani investitori također pokazuju velik interes i s nekolicinom potencijalnih strateških partnera već se nekoliko mjeseci vode razgovori. Tako bi strateški partner, uz sadašnje dioničare i VCP, participirao u vlasništvu te pridonio daljnjem, još bržem razvoju tvrtke. Interes stranaca tu je vrlo jasan. Neki veliki europski medijski igrači imali bi kroz NCL Media Grupu direktan ulaz na danas dosta zatvoreno i popunjeno hrvatsko tržište.
  Što će se od svega toga ostvariti, teško je predvidjeti, ali da bi potkraj 2005. scena tiskanih medija u Hrvatskoj mogla biti promijenjena, to je sigurno. No realizacija ovisi o mnogim okolnostima koje se moraju poklopiti. A to je u medijima vrlo teško jer se događaji odvijaju strahovitom brzinom i okolnosti se mijenjaju iz dana u dan.