OTVORENO
Ponedjeljak, HRT 1, 22.55
kaktus 
Čim je na samom početku g. Tihomir Ladišić (voditelj, urednik i dika materina) rekao da će se večeras govoriti o Hrvatskoj nogometnoj lizi (glede i u svezi mrtvačkog pokrova nad njom) vidjelo se da ovo zlato naše nije doraslo čak ni hrvatskoj gramatici, a kamoli kompliciranijim fenomenima, npr. Rvackoj nogometnoj ligi. Na kraju emisije Ladišić je počeo govoriti Pokrajac umjesto Pokrovac i da užas bude veći: krivim ljudima. Što je bilo u sredini? Bio je glavni urednik «24 sata» Matija Babić koji je jedini govorio normalne stvari (sljubljenost mafije, policije, medija i politike) i bio je Ladišić koji, za razliku od Hloverke koja radi u suprotnoj smjeni, ima drugačiji stil. Da je Hloverki, koja je bila dežurna prošlog tjedna od ponedjeljka do četvrtka, neki Mamić naglo počeo govoriti «ti» i prijetiti uvođenjem reda nad Babićem, taj bi dobio svoje, jer njena istina uvijek pobjeđuje, ukratko, ne zna se tko je gori moderator: Hloverka koja manipulira ili Tihomir koji ondulira.

BITANGE I PRINCEZE
Petak, HRT 2, 20.10
vijenac
Emir Hadžihafizbegović nastupio je kao gost, u odličnoj ulozi lažnog financijskog policajca. Oduvijek je, još od njegove sporedne uloge brata gđe Karanović u filmu «Otac na službenom putu», bila djetinja igra napisati točno prezime ovog talentiranog glumca. Voljeli bismo kad bi se sve to, do u detalj, moglo izvesti i za slučaj Kvarika Filipovića koji u seriji nastupa redovito, ali još se uvijek ne može odlučiti za akcent, glumčina jedna.

VEČERNJA ŠKOLA – POVRATAK UPISANIH
Petak, HRT 2, 21.20
vijenac
Profesor Pervan počinje sat egzaktnom cifrom (koju je sam izmislio): šest milijardi, šestcijeladva kaže on i piše na ploču 6,2 mil kn, da bi mu se više vjerovalo. Toliko se godišnje kod nas troši na babe koje gataju, zgrožen je profesor, ali đake to ne dira. Svi su oni praznovjerni i vjeruju u sve: grah, karte, kristalnu kuglu, svi u nešto gledaju. Najbolja je bila ona starinska priča g. Damira Folnegovića (pijanog Prigorca Blaža) ispričana dobro odležanim dijalektom, kako su on i tatek, dan pošto je susjed harmonikaš pokopan sa svojom harmonikom, po noći čuli da netko vani svira harmoniku. Stari je zgrabio dvocjevku (zvanu duplonka) i trk van, mali Blaž za njim, a kad tamo na štaglju sjedi sova. Blaž zna i vjeruje da se mrtvac pretvorio u sovu kad ih je vidio. Poznat je i primjer koji je Pervan večeras preuzeo od Marka Twaina (plaćene narikače koje se, na zahtjev, same bacaju za pokojnikom u grob), što ne bismo nazvali plagijatom, jer g. Pervan pozlati sve što izbrblja.

ZLIKAVCI
Petak, HRT 2, 22.11
četiri kaktusa
Već duže vrijeme (recimo optimistički: tek koji mjesec) «Zlikavci» su postali dosadni i pitomi. To se dogodilo valjda zato što su oni a) oduvijek bili takvi, b) nikad nisu bili takvi. Čitateljice, čitatelji i kojekakvi drugi ljubitelji aporija koje to zanima, najprije neka odaberu slovo, a tek onda broj, kako ne bi predugo razmišljali i trošili svoje novce kad na telefon dobiju nekoga kome želite napakostiti. Promijenjenim glasom neka mu priopće svoj slovni izbor i zatraže novčanu nagradu ili neki od onih malih novih jeftinih automobila što ih velike kompanije milostivo dijele dragim natjecateljima.
Da se ovdje ne bi dalje pričalo napamet, pogledajmo razinu večerašnje duhovitosti i opake razigranosti. Reče jedan od trojice, onako konstruktivno, a pomalo i podrugljivo, šeret jedan: «Ja mislim da bi za našu zemlju bilo najbolje da iz protesta svi štrajkaju prekomjernim radom.» Prava je sreća da se i opet nije razumjelo sve što se govorilo, ali i to možemo pripisati više uzrocima tehničke naravi, nego nesuvisloj artikulaciji protagonista. Ti naši umnici, kojima se svojedobno laskalo da su politički nekorektni, i večeras su poslovično brzo, i jednako tako zanimljivo, nakon niti dva tjedna zaostatka, komentirali «aktualne događaje», npr. prolaz naših navijača kroz Beograd nakon utakmice Hrvatska-Bugarska, koja se igrala u prošlom stoljeću.
Gdje je sada Radio Marija da nas spasi, čuju se prijekorna pitanja odasvud. Baš kao i Zlikavci koji su od vlastite važnosti postali dobrice, što je maksimalni užas, tako se i onaj krugovalni katolik koji je htio ishoditi zabranu emisije, nakupio dovoljno potpisa i zadovoljio se, lijenčina nijedna. Takvi su ljudi, ne možemo od njih očekivati da ginu za naše ideale.

DRUGI FORMAT
Petak, HRT 1, 22.15
četiri kaktusa
Voditelj Ilinčić, inače deklarirani prijatelj svoje šefice, i večeras se lijepo izjasnio. Kao budala šovinist, kreten šovinist, ili budala obična, to prepuštamo ukusu odgovornih, dakle: ničemu, ali već dugo nismo od naše kulturnjačke novinarske branše čuli ovakav biser: «Obično se govori da Hrvati nisu duhovit narod, čak je i Woody Allen to nedavno rekao, bilo je u Dnevniku». Da, bilo je nešto takvo ali samo u najavi Dnevnika Gorana Milića, a u Dnevniku samom totalno suprotna stvar. Da Hrvati nisu duhovit narod to su, padavičarski se ulizujući, Woodyju Allenu rekle sestre Nanut, a braća objavila. Woody Allen je tu strahovitu glupost negirao odmah sekama u facu, pa je u tom Dnevniku koji Ilinčić nije gledao g. Allen izjavio, citiramo, da u to ne vjeruje, iako slabo poznaje Hrvatsku, ne vjeruje zato jer čovjeku je imanentan smisao za humor.
I zaista, nema čovjeka na svijetu, osim naše braće i sestara, koji bi narode dijelio tako duhovito kao naš brat Dražen Ilinčić, TV novinar koji ne gleda čak ni Dnevnik, ali ga je u stanju prepričati u dvije riječi, onako kako su njemu pričalo. To je ta legendarna marljivost, kojom se na Hrvatskoj televiziji daleko stiže, čak do voditelja razgovora u kojem sudjeluju Miro Gavran, Željko Pervan i Nina Mitrović, gospođica koja psuje. Gavran je, u obranu hrvatstva, zaboravio spomenuti Marina Držića, ali je zato istakao Fadila Hadžića kao jednog od «dvadeset do trideset» komediografa koje Hrvatska drži u pričuvi za obranu od duhovitosti koje nam je u stanju servirati kretenski Kulturni program Hrvatske televizije, kojemu je na čelu prastara akvizicija Hloverke Novak Srzić, marljiva, skromna i poštena Branka Kamenski.

DOMOVNICA: PJESME PODRAVINE I PODRAVLJA – PITOMAČA 2005 ½
Nedjelja, HRT 1, 15.20
kaktus
I da ponovimo: sve što izgovori, g. Željko Pervan pozlati svojim talentom. Isto, ali krivo, o sebi misli i drugima želi sugerirati g. Branko Uvodić koji u društvu kolegice Rosande Tometić Kokanović, na snimci emitiranoj u nedjelju popodne, kad pošten svijet spava, vodi nešto što se u Pitomači zove «Pjesme Podravine i Podravlja». Ako se oni koji se ovaj čas pitaju što je dovraga Podravlje ako nije Podravina žele dodatno razveseliti, nudimo im uvodnu obavijest da je ovo događanje pod «visokim pokroviteljstvom» tog i tog političara, da mu sad ne spominjemo ime. Dok vi ovo čitate mi se predomišljamo i kažemo: pokrovitelj je ni manje ni više nego osvjedočeni prijatelj dobre kapljice i Hrvatskog sabora, jer pokazana nam je slika i na njoj uvijek iz istog razloga nasmiješeni g. Vladimir zadnje slovo azbuke (š kao Šeks).