Objavljeno u Nacionalu br. 502, 2005-06-27

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Jelovnik podmorskog koncila

Stvoritelji svijeta morskim psima, školjkama mesožderkama, velikim rakovima i hobotnicama udijeliše vlast nad morem, jer je bilo teže vladati njegovim dubinama, a jegulji vlast nad jezerima i rijekama

Svi priznaju da je Zemlja prvo bila zapaljena vatrena kugla, otpadak pradavnog sunca rođenog u vremenu kad su Titati stvarali Kozmos, te da se potom postupno hladila, u maglovitom omotaču koji je ispleo lebdeći prabog Eter ili Šu, te su iz njega stale padati strašne kiše koje su ugasile zapaljeni planet, a onda ga pokrile vodama. Zemlju je naplavilo golemo more i velika rijeka koja se probijala kroz valove prvobitnog svijeta i svojom maticom opasala vodenu kuglu. Tada tom vodenom carstvu, nalik slici zemlje kakvu danas možemo promatrati iz svemira, pramajka Eurinoma daruje prvo biće, školjku nazvanu Ostrea, potom prvog raka Kabaurosa, za njima hobotnicu Octopous, a na kraju malu ribicu Ichtys i oplođeni vodom stadoše oni sijati oblake svojih jaja, pa iz jaja potomstvo, koje uskoro napuči vodeni svijet. I kao što to obično biva kad se istovremeno rodi mnoštvo braće i sestara, izbije među prvim stanovnicima Zemlje neprijateljstvo i podijeljeni u dva tabora pokrenuše svoje vojske. I bili bi sigurno istrijebili jedni druge da nisu probudili Veliku Majku Nut ili Eurinomu, po nekima samog Titana Kronosa, po trećima mezopotamskog silnika Oanesa, koji odluče stati na kraj besmislenom i opasnom ratu. Poslaše među zaraćene školjke, rakove, glavonošce i ribe strašnog morskog psa Kynesa, golemu hobotnicu Ketosa, snažnog hlapa Astakosa, čudovišnu školjku mesožderku Ostreon i slatkovodnu prajegulju Anguillu, koji odmah stadoše sijati strah i trepet među morskim bićima, pa tako među desetkovanim žiteljima vodenog svijeta uspostave mir. Tada stvoritelji svemira podijele Zemlju na dva svijeta, onaj morski i onaj slatkovodni i svaki je dotad zaraćeni klan morao otići na svoju stranu.

No, kako bi osigurali trajni poredak, bogovi iz vode izdigoše prvo kopno od mulja nad kojim je stražarila roditeljica Nut i prošaraju ga rijekama i jezerima iz one prvotne slatkovodne struje, dok more ograde otocima, kako više nikada ne bi izbio onakav strašan i istrebljujući rat. Za nagradu stvoritelji svijeta i svemira morskim psima, školjkama mesožderkama, velikim rakovima i hobotnicama udijeliše vlast nad morem, budući da je bilo teže vladati njegovim prostranstvima i dubinama, a jegulji vlast nad jezerima i rijekama. I svakome je od tih knezova bilo dozvoljeno da izjedaju svoje pokorene podanike, kad god im se to prohtjelo. Ipak kako bi uspostavili kakav takav nadzor nad vladarima vode, stvoriše bogovi čovjeka, neki kažu iz onog prvotnog mulja, neki tvrde iz blata, drugi pak od pečene gline, dok danas većina vjeruje da je čovjeka stvorio Jedan Bog koji vlada nad svima, na sliku i priliku svoju, te da mu je podario družicu stvorenu iz njegova rebra, kako bi se i oni množili i imali potomstvo. Ali ti se prvi ljudi odmah osiliše, pa su sada oni pustošiti zemlju, mora, jezera i rijeke, a kako su svi bogovi pa i onaj Jedini bili manje više uvijek na njihovoj strani, sastanu se sva podvodna bića na velikom koncilu kako bi zaštitila svoje vrste.

No ni tada se nikako nisu mogli dogovoriti što da učine. Nemoćni opet zatraže pomoć bogova. I oni točno odrede koliko podvodnih bića smiju ljudi loviti, potom da ih moraju uvijek pripremati s plodovima zemlje, a na kraju utvrde i dane kada se smije, a kada ne smije uživati u tim slasticama, kako bi im ipak osigurali kakvu-takvu budućnost. Kasnije su to isto pravilo odredili i za sva zemaljska stvorenja, uvjereni da su tako napokon uredili svijet. Nisu, naravno, ni pretpostavljali da će ljudi uskoro opet početi kršiti sve te presvete odredbe, pa bijesni kazne Zemlju Velikim Potopom i cijelu je iznova prekriju morima. Izabranici koje su odredili da prežive obećali su da će poštovati zakone prirode. Na nesreću, i oni su prekršili obećanje, tako da nam opet prijeti sveopći potop u kojemu nam možda mogu pomoći tek naše kuharice i razmjerno bogato znanje u pripremi podvodnih bića.

RECEPTI KAO POTPISI POD FOTOGRAFIJE
1. JUHA OD RIJEČNE RIBE U 1 ½ l posoljene vode skuhajte dva sjeckana crvena luka i 1 kg očišćenih babuški ili somića. Kad se riba sasvim skuha, izvadite je i protisnite u juhu, pa tek tada dodajte 1 kg komada očišćenih šarana i štuke, pa odmah podlijte čašom bijelog vina i čašom protisnute pomidora. Kad riba omekša, ubacite 2 žlice slatke i 1 žlicu ljute paprike pa pustite da se sve skuha i prožme. Ovu jaku juhu, miljenicu panonskih rijeka i jezera, služite vruću i pazite da se paprika ne prekuha, a juha ne pregusti.

2. PRŽENI GAVUNI U PAPRICI Kilogram svježih gavuna i deset kozica osušite pa uvaljajte u mješavinu 10 dag brašna i 10 dag slatke paprike, posolite, popaprite i pržite u 2 dl vrelog ulja dok ne zazlate i uhvate koricu. Izvadite iz tave pa ocijedite na papirnatoj salveti. Služite sa 1 kg skuhanih sridica mladog kupusa koje začinite s 1 dl maslinova ulja i 10 dag klica rotkvica. Recept po miješanim kineskim i iberskim uzorima.

3. UGOROVA PANCETA NA ŽARU Velikom ugoru izrežite 1 ½ kg poprečno odrezanih komada pancete, posolite i popaprite te nauljite maslinovim uljem i pecite na gradelama s obje strane. Uz ribu prepecite i komade skuhane domaće pure i sve služite sa šalšom od pomidora s kaparima. Prastari način pečenja ugora i jegulje, poznat još u antici. Prilozi su američkog podrijetla, ali sredozemne pripreme.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika