Talijanski premijer Silvio BerlusconiSvaki put kad talijanski premijer Silvio Berlusconi otvori usta, njegovi savjetnici strahuju da će ponovno napraviti neugodan gaf koji će oni danima morati ispravljati. A on stalno priča o stvarima koje ne poznaje, iznosi činjenice koje to nisu, ocjene o povijesnim događajima koje zgražavaju javnost i vrijeđaju druge političare.

Prošlog tjedna u Parmi, poznatoj po mliječnoj industriji i proizvodnji pršuta, otvarao je Agenciju za prehranu Europske unije. Podsjetio je na napore koje je poduzimao 2003. da Italija dobiju tu agenciju, koju je htjela dobiti i Finska, koja je za to imala podršku većine zemalja EU. Berlusconi je počeo agitirati protiv Finske, tvrdeći da takva agencija "ne može biti u zemlji koja ne zna što je talijanski pršut", a zbog toga je posjetio Finsku i o tome da Finska Italiji prepusti sjedište agencije razgovarao s finskom predsjednicom Tarjom Halonen. U Parmi je o tome rekao:

"Kada sam postao premijerom, nije bilo nikoga tko bi se kladio za jedan novčić da će Italija dobiti tu agenciju, koja je već bila dodijeljena Finskoj, a ipak smo je dobili. Da bi postigao da Italija dobije tu agenciju iskoristio sam sav svoj šarm playboya, upotrijebio svoje umijeće zavodnika prema gospođi finskoj predsjednici, te na kraju isposlovao da Parma bude sjedište agencije. Dok sam bio u Finskoj, nije mi to bilo lako postići. Morao sam jesti finsku hranu, a tamošnja dimljena riba ne može se mjeriti sa šunkom iz Parme."

Iako i u Finskoj znaju da je Berlusconi sklon kojekakvim izjavama, talijanskom ambasador u Helsinikiju u tamošnjem ministarstvu vanjskih poslova predana je diplomatska nota i zatraženo objašnjenje. Finci su uvrijeđeni na samu pomisao da bi njihova 63-godišnja predsjednica popustila pod udvaranjima talijanskog premijera. Čitatelji su helsinškim listovima poslali tisuće elektronskih poruka protiv Berlusconija, a jedan je finski parlamentarac izjavio da je "nedavna plastična operacija na Berlusconijevu licu očito utjecala i na njegov mozak". I talijanski tisak napao je Berlusconija da je "opet sam sebi zabio autogol" i pokvario odnose s još jednom europskom zemljom zbog vlastite gluposti.

Najgori Berlusconijev gaf bio je onaj u Europskom parlamentu u Strasbourgu 2. srpnja 2003. kad je Italija preuzimala šestomjesečno predsjedavanje Europskom unijom. Berlusconi je tada u Italiji bio usred niza financijskih i drugih skandala pa su u EU mnogi tvrdili da nije podoban za predsjedtelja. Berlusconijev dolazak u Europski parlament bio je propraćen prosvjedima, a i neki su parlamentarci u debati nakon njegova izlaganja bili vrlo kritični pa je njemački socijaldemokrat Martin Schulz napao Berlusconija da zbog sukoba interesa - budući da je istodobno i premijer i televizijski magnat - nije pogodan da predsjedava Europskom unijom. Bijesni zbog Berlusconi mu je odgovoro: "Gospodine Schulz, znam da se u Italiji snima film o nacističkim koncentracijskim logorima. Htio bih vas predložiti za ulogu zapovjednika. Bili biste savršeni."

Schulz mu je odgovorio: "Gospodin Berlusconi, ako sam ga dobro razumio, pozvao me da se pojavim u filmu kao zapovjednik koncentracijskog logora. Moje poštovanje prema žrtvama fašizma ne dopušta mi da komentiram ovakve izjave. Ali teško mi je prihvatiti da će dužnost predsjedavajućeg Europskog vijeća obavljati političar koji daje takve izjave kad se suoči i s najmanjim protivljenjem."

U Njemačkoj je ta uvreda Shulza shvaćena kao uvreda cijele nacije i mnogi političari tražili su ispriku, pa i njemački kancelar Gerhard Schroder. Talijanskom veleposlaniku u Berlinu u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova izražen je

oštar protest pa je Berlusconi jednom gestom odlučio smiriti situaciju. Nazvao je Schrodera telefonom i ispričao mu se.
Berlusconi se odbio javno ispričati, jedino je izrazio žaljenje zbog buke koja je nastala. Potom je još i uvrijedio Židove: rekao je da se odgovarajući Shulzu samo šalio, a "u Italji ima mnogo šala na račun holokausta jer Talijani nijednu tragediju ne uzimaju ozbiljno".

Početkom listopada 2002. u posjet Italiji došao je mladi danski premijer Anders Fogh Rasmussen. Nakon službenih razgovora Berlusconi i Rasmussen su 4. listopada 2002. u palači Chigi, sjedištu talijanske vlade, održali tiskovnu konferenciju. Berlusconi je želio reći nekoliko ljubaznih riječi o svom danskom gostu, predstaviti ga novinarima pa je na opće čuđenje Rasmussena počeo hvaliti zbog njegova fizičkog izgleda:

"Rasmussen je najljepši premijer Europe. Razmišljam o tome da ga predstavim svojoj ženi, jer je mnogo ljepši od Cacciarija. Naime, prema onome što se okolo priča… Jadna moja žena."
Začuđeni Rasmussen ništa nije shvaćao tko je taj Cacciari, a Berlusconi mu se tada izravno obratio: "Sve ću vam to kasnije objasniti." Talijanski novinari su, međutim, znali o čemu on priča, jer je tom izjavom Berlusconi otvoreno priznao da ga žena Veronica Lario vara. Novinari su odmah javili svojim redakcijama da je Berlusconi prvi put sam javno spomenuo Cacciarija i tako potvrdio ono što se priča, da ga žena vara s venecijanskim sveučilišnim profesorom, marksističkim filozofom i bivšim gradonačelnikom Venecije Massimom Cacciarijem. Javno je tako pred svima priznao da je "rogonja".

O navodnoj vezi Veronice Lario i Massima Cacciarija dugo se govorkalo. Cacciarija smatraju jednim od najzgodnijih Talijana i jednim od vrhunskih talijanskih filozofa. Taj angažirani lijevi intelektualac bio je član talijanskog parlamenta od 1976. do 1983. a posljednjih je godina najviše angažiran u politici vlastitog grada, pa je bio gradonačelnik Venecije od 1993. do 1999.

Toga dana, kad je Berlusconi izgovorio tu svoju besmislicu o Rasmussenu i Cacciariju, Cacciari je u Bolzanu predstavljao svoju knjigu. Kad su mu novinari ispričali što je Berlusconi izgovorio, nije mogao doći k sebi. Prvo je novinare pitao je li Berlusconi zaista to izgovorio, a potom je rekao: "Taj čovjek potpuno je lud. Zar je to nešto o čemu treba govoriti na tiskovnoj konferenciji dvojice premijera? Mora da je nad Italijom prošla neka kometa koja mu je pomutila pamet." Novinari su ga pitali da im objasni u kakvim je odnosima s Veronicom Lario, ali je on to odbio pa od njega nisu uspjeli saznati da li se oni uopće poznaju. Ali to je posredno potvrdila Veronica Lario, koja je u razgovoru s jednim novinarom otkrila da je svoju najstariju kćer, koja je završila srednju školu, upisala na sveučilište u Veneciji, gdje je Cacciari profesor. "Bit će to za mene", rekla je pomalo dvosmisleno, "idealna situacija."

Jedan od svojih najopasnijih gafova, koji je mogao imati dalekosežne posljedice čak i za odnose civilizacija, Berlusconi je napravio nekoliko dana nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. na New York i Washington, 26. rujna te godine na konferenciji za štampu u Berlinu. Rekao je nešto što nitko pametan i mudar, te politički osjetljiv ne bi nikada rekao, pogotovo ne u tom trenutku velikih napetosti između zapadnog i islamskog svijeta. Rekao je da je kršćanstvo bolje od islama pa će antiteroristička koalicija koju vodi SAD sigurno pobijediti. Ovako je objasnio zašto je u to uvjeren: "Naša koalicija mora biti svjesna superiornosti naše zapadne civilizacije, jer ona ima veće vrijednosti, veću slobodu nego islamska kultura. Zbog toga će Zapad pobjeđivati svoje protivnike, kao što je pobijedio komunizam, pa makar to značilo sukob s drugom, islamskom civilizacijom, koja je ostala gdje je bila prije 1400 godina."

Njegova je izjava izazvala opće zgražanje u Europi, Washingtonu, a pogotovo u islamskim zemljama. U Italiji su mnogi bili zgranuti jer je Italija poznata po svojoj toleranciji prema drugim kulturama, a u arapskom svijetu bili su zgranuti jer su arapske zemlje posljednjih desetljeća s Italijom razvile brojne političke, ekonomske i kulturne veze, koje su jako pridonijele talijanskom ekonomskom prosperitetu. Egipatska vlada tražila je službeno objašnjenje te izjave, a Arapska liga ispriku. U Italiji su se čuli zahtjevi za Berlusconijevom smjenom, jer čovjek tako neciviliziranih stavova ne može biti premijer jedne civilizirane zemlje. On se sljedećih dana ispričao, ali su odnosi između Italije i arapskog svijeta bili zbog te njegove izjave trajno pogoršani.

Jednom drugom izjavom uvrijedio je Židove. U intervjuu listu La Gazzetta della Romagna, koji je objavljen 11. rujna 2003., novinar je u jednom pitanju usporedio bivšeg iračkog diktatora Saddama Husseina s Mussolinijem, na što je Berlusconi nervozno rekao kako se njih dvojica ne mogu uspoređivati. Berlusconi je ovako objašnjavao situaciju u Iraku: "Shvaćam teškoće da se demokraciji poduči narod koji je 40 godina poznavao samo diktaturu…"

"Kao što je svojedobno bilo u Italiji", konstatirao je novinar aludirajući na Mussolinija.
"Ostavimo to", obrecnuo se Berlusconi, "jer bila je to benigna diktatura. Mussolini nije nikada nikog ubio. On je ljude slao na ljetovanje, u unutarnji egzil."

Berlusconi je tu očito mislio na praksu Mussolinijeva režima da svoje protivnike zatvara na izolirane otoke na jugu Italije, ali oni koji su prošli stradanja na Liparima i u drugim zatvorima i logorima njegova režima ne misle da su bili na ljetovanju. Tvrditi da Mussolini nije nikada nikoga ubio apsurdno je jer su Mussolinijevi specijalni sudovi osuđivali političke protivnike na smrt, njegovi fašistički nasilnici ubili su mnoge političke protivnike, a posebno je to apsurdno u svjetlu onoga što su talijanski vojnici radili po njegovoj naredbi u Etiopiji, u Španjolskoj, na Balkanu, čak i u Rusiji. Protiv njegove izjave smjesta su protestirali i predstavnici svjetskih židovskih organizacija, jer je Mussolini 1938. uveo u Italiji antisemitske rasne zakone te 7000 Židova poslao u njemačke koncentracijske logore, od kojih je 5910 izgubilo život.

Nekoliko je gafova Berlusconi napravio i u Rusiji. Navodno se on trudi da s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom uspostavi srdačne, neposredne, drugarske odnose, što se Putinu baš ne sviđa. U travnju 2004. njih su dvojica posjetili u rusku tvornicu automobila izgrađenu talijanskim kapitalom te se Berlusconi želio iskazati srdačnim odnosom prema radnicima. U jednom trenutku ugledao je vrlo zgodnu radnicu te joj prišao s očitom namjerom da je poljubi. Ona je od njega pobjegla iza nekih svojih kolegica, a on ju je dostigao i poljubio. Kad su ga novinari pitali zašto je toliko inzistirao da je poljubi, Berlusconi je rekao: "Putin i ja se natječemo tko će poljubiti više lijepih žena." Na to se Putin samo kiselo nasmijao.

Kiselo se nasmijao i prilikom njihova posljednjeg susreta u siječnju. U zajedničkom razgovora s novinarima Berlusconi je napravio dva gafa. Putin je u posljednje vrijeme na udaru kritika oligarha zbog ponašanja u ekonomskoj sferi, poništavanja privatizacijskih ugovora i opće nesigurnosti koja je zbog toga nastala među zapadnim investitorima u Rusiji. Kritizirale su ga i zapadne vlade. Ali Berlusconi svugdje brani Putina, a tijekom spomenutog zajedničkog susreta s novinarima rekao je da se "sam imenuje za Putinova odvjetnika, što će mu zaračunavati po jedan euro za svaku optužbu od koje će ga javno braniti". Začuđeni Putin odgovorio mu je da mu je "jedan euro spreman platiti".

U nastavku razgovora Berlusconi je i dalje branio Putina i rusku politiku pa je izazvao opće čuđenje kad je počeo braniti rusku odluku da drži svoje trupe u Moldaviji, nekadašnjoj sovjetskoj republici koja se 1991. osamostalila. On je naime tom prilikom izjavio: "Sadašnji moldavski upravljači i vladari ne žele da se ruske trupe i njihov vojni arsenal povuče iz svoje zemlje." Već sljedećeg dana talijanski ambasador u Moldaviji pozvan je u ministarstvo vanjskih poslova da objasni tu Berlusconijevu izjavu, jer stvari stoje sasvim obratno. Tamošnja vlada već 14 godina uporno traži da se ruski vojnici povuku, ali Moskva to odbija.

Prošle godine Berlusconi je posjetio upravu pokrajine Milano. Predsjednica pokrajinske uprave već je pet godina Ombretta Colli, nekadašnja vrlo popularna pjevačica i glumica, te nekadašnja ljevičarka, koja je potkraj 90-ih prišla Berlusconijevoj stranci Forza Italia. Nakon pobjede svoje stranke na lokalnim izborima u Milanu dao joj je mjesto predsjednice pokrajine. Ipak, da o njoj kao političarki zapravo ne misli baš najbolje, pokazao je gafom koji mu se omaknuo kad ga je ona pozdravila u sjedištu pokrajinske uprave. On joj je tada o njoj rekao: "Dobro je radila za pokrajinu, a osim toga lijepo pjeva, a i zgodna je cura, pa će se vratiti pjevanju." Svi su zašutjeli, jer je izgledalo kao da joj se zahvaljuje na daljnjem angažmanu i otpušta je s posla, pa je Berlusconi, shvativši svoj gaf, brzo dodao: "za pet godina."

Svi su se zgražali kad je 8. veljače 2002. na konferenciji za štampu u Madridu sa španjolskim ministrom vanjskih poslova Josepom Pigueom prilikom zajedničkog fotografiranja dignuo ruku iza njegove glave te mu "napravio rogove". Kad je Pigue nešto nadugačko objašnjavao novinarima, Berlusconi je počeo rukom udarati po svom satu dajući mu do znanja da skrati, kako bi otišli što prije na ručak - jer je gladan.

Razgovarajući u prosincu 2002. s otpuštenim radnicima Fiata, koji su od njega tražila pomoćm rekao je:
"Oni najbolji među vama možda će naći neki posao, makar na crno."
Tijekom nedavne predizborne kampanje govorio je o tome kako je počeo ćelaviti:
"To je stoga što mi je mozak tako velik da tjera kosu van."
Na kritike da svoju premijersku funkciju koristi kako bi radio pritisak na sudove da ne podižu optužnice protiv njega zbog raznih afera u koje je umiješan u lipnju 2003. je rekao:
"Naoko su svi građani pred zakonom jednaki, ali možda je jedan od njih ipak iznimka jer su mu građani Italije dali većinu da upravlja zemljom."
Za suce, koji su protiv njega zbog njegovih mutnih poslova podigli razne optužnice on je jednom prilikom rekao:
"To su mentalno poremećene osobe, te - uz to - antropološki različite od ostatka ljudske rase."
Na kritike da je antinjemački raspoložen jednom njemačkom dnevnom listu je rekao:
"To uopće nije točno. U Italiji me smatraju gotovo Nijemcem zbog mog radnog elana. Uz to, ja sam iz Milana, gdje ljudi najnapornije rade. Radim, radim, radim - kao da sam Nijemac."
Na kraju šestomjesečnog mandata predsjedavajućeg Europske unije, zadovoljan što se više tim poslom neće baviti, na summita EU u Bruxellesu u prosincu 2003. obratio se njemačkom kancelaru Gerhardu Schroderu:
"Hajdemo sada u miru razgovarati o nogometu i ženama. Gerhard, zašto ti ne bi počeo?"
Tijekom posjeta newyorškoj burzi pozivajući američke poduzetnike da više investiraju u Italiju on je rekao:
"Italija je izvrsna zemlja za investiranje. Danas imamo manje komunista nego ikada, a i oni koji su ostali niječu da su komunisti. A postoji još jedan razlog za investiranje u Italiji, kod nas ćete naći mnoge zgodne tajnice, strašne cure."
Prilikom nedavnog otvaranja centra za liječenje oboljelih od raka Berlusconi je rekao:
"Vidim da će ovdje bolesnicima biti jako dobro, da će se osoblje za njih jako dobro brinuti. Među osobljem vidim mnogo lijepih žena. Mnogo je lakše svakome raditi kad je kraj tebe neka lijepa žena."
O sebi je dosad rekao sljedeće stvari:
"Ja sam najbolji političar u Europi i na cijelom svijetu."
"Nema na svjetskoj sceni nikoga tko bi se sa mnom mogao natjecati."
"Zbog ljubavi prema Italiji imam dužnost spasiti je od ljevice."
"Ja sam pravi čovjek za pravi posao."
"Meni ne treba moja funkcija da bih bio moćan. Imam kuće svugdje po svijetu, prekrasne brodove, divne avione, prekrasnu ženu, prekrasnu obitelj. Time što sam premijer ja se zapravo žrtvujem."
Berlusconi je poznat po tome što voli pričati neukusne viceve. Jedan je o AIDS-u: "Oboljeli od AIDS-a pita liječnika hoće li mu tretman ležanja pod pijeskom, koji mu je liječnik upravo prepisao, pomoći u liječenju bolesti, a liječnik odgovara: 'Neće, ali će vam pokazati kako će vam biti pod zemljom kada umrete.'"
Svoje poznavanje povijesti pokazao je kada je izjavio:
"Rim su osnovali Romulus i Remulus."