Ravnateljica Caritasovog doma Brezovica, Jelena BrajšaIstraga protiv Božice Cvjetko, negdašnje zamjenice glavnog državnog odvjetnika, neće se izgleda zaustaviti samo na slučaju Brezovica koji je pokušala zataškati prekidajući prije tri godine policijsku istragu u tom Caritasovu domu za nezbrinutu djecu. Moguće je da će biti proširena na još nekoliko osoba s kojima je Cvjetko surađivala u zataškavanju i drugih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece u Hrvatskoj, osobito kad bi zlostavljač bio netko iz djetetove obitelji. Prošlotjedna emisija "Otvoreno" Hloverke Novak-Srzić potvrdila je, naime, povezanost smijenjene državne odvjetnice sa sudskom vještakinjom Jadrankom Zorić, o čemu je Nacional pisao prije godinu dana prozivajući Božicu Cvjetko za pokušaj montiranja sudskog procesa uz pomoć podobne vještakinje s kojom prema svemu sudeći surađuje već godinama.

Sudska vještakinja Jadranka Zorić, koja je ujedno i potpredsjednica ogranka forenzičara pri Hrvatskom psihološkom društvu, pokušala je u emisiji "Otvoreno" opovrgnuti da je od Božice Cvjetko primala narudžbe za vještačenja napominjući da o izboru sudskog vještaka ne odlučuje Državno odvjetništvo nego sud. Na tu tvrdnju reagirala je pravobraniteljica za djecu Ljubica Matijević-Vrsaljko ističući da je u predmetu zlostavljanja dječaka na sisačkom području upravo Državno odvjetništvo predložilo imenom vještakinju Jadranku Zorić, što je u najmanju ruku neuobičajeno. To je potvrdio i u emisiji nazočan glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.

Podsjećamo, priča o dvojici dječaka iz okolice Siska s kojima su orgijali njihovi roditelji, kumovi i stric, završila je na sudu nakon što je nalazom Poliklinike za zlostavljanu djecu Grada Zagreba potvrđena osnovana sumnja u seksualno zlostavljanje. Sud je već odredio vještaka, međunarodno priznatog stručnjaka iz dječje psihologije, ali je Božica Cvjetko naredila da vještačenje preuzme Jadranka Zorić. Ona je pak potvrdila emocionalno i fizičko zlostavljanje, no za seksualno je zatražila dodatno vještačenje roditelja i starijeg dječaka. Optužnica protiv zlostavljača podignuta je tek nedavno, nakon pucanja afere Brezovica i godinu dana nakon što je podignuta kaznena prijava za zlostavljanje dvojice dječaka.

Protiv Božice Cvjetko i njezinih kompanjona još nije pokrenuta ni krivična prijava iako bi prema Kaznenom zakonu trebali odgovarati, u najmanju ruku, za zloporabu položaja i ovlasti. Ovih dana u redakciju Nacionala stiglo je i pismo potpisano pseudonimom u kojem se tvrdi da Jadranka Zorić "frizira" svoja vještačenja u korist klijenata koji su joj za tu uslugu spremni platiti. Njezin suprug, odvjetnik Tomislav Zorić, u pismu se optužuje da je organizirao mrežu odvjetnika – ortaka čije klijente, osumnjičene i za najteža kaznena djela, vještači najčešće upravo Jadranka Zorić.

"Svi pravnici u Državnom odvjetništvu znaju o čemu se radi. Samo treba uzeti Kazneni zakon u ruke", komentar je iz Državnog odvjetništva, gdje su samo anonimno spremni potvrditi ono o čemu se po hodnicima već dugo šuškalo, a na temelju čega bi navodi iz anonimnog pisma mogli čak i odgovarati istini. Božicu Cvjetko njezini dojučerašnji kolege smatraju dijelom grupe koja se bavila organiziranim kriminalom, a u kojem slučaju bi istragu trebao preuzeti Uskok.

Božica Cvjetko pravničku je karijeru počela na čelu Odjela za mladež Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Nikad nije bila član Komunističke partije, što joj je vjerojatno onemogućilo napredovanje u karijeri. Istodobno, moćnog je političkog zaštitnika imala u defektologu prof. Mladenu Singeru, koji joj je na neki način bio uzorom. Prof. Singer autor je ili koautor brojnih udžbenika o maloljetničkom kriminalu, a sudjelovao je u radnim skupinama za izradu zakona koji pokrivaju taj segment prava.

Osamostaljenjem Hrvatske i smjenom vlasti, Božica Cvjetko naglo je napredovala kao politički podobna klerikalka i tako postala zamjenicom glavnog državnog odvjetnika za zaštitu prava djece i mladeži. Stopama svoga mentora, Božica Cvjetko orijentirala se na maloljetničku delinkvenciju, dok je posljednjih godina bila aktivna na projektu psihosocijalne rehabilitacije nasilnika, osobito kad je posrijedi obiteljsko nasilje. Božici Cvjetko, naime, kao deklariranoj katolkinji, obitelj je nedodirljiva svetinja. Svojedobno je novinarima Nacionala objašnjavala da opravdana sumnja nije dovoljno dobar razlog za razaranje obitelji, a za brojne je takve slučajeve tražila materijalne dokaze kakvih rijetko kad ima. U Jadranki Zorić našla je istomišljenicu.

Jadranka Zorić završila je studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i specijalizirala je kliničku psihologiju. Zaposlena je u psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan u Jankomiru u Zagrebu, a na popis 41 sudskog vještaka psihologa, koliko ih trenutačno ima, upisala se prije deset godina. Udana je za Tomislava Zorića, odvjetnika koji je svojedobno osnovao klub samohranih roditelja koji i danas postoji, iako Zorić u njemu nije toliko aktivan. Istodobno, njegova supruga kompetentna je vještačiti u svim slučajevima od duševnih boli do isplate osiguranja kod nezgode ili u brakorazvodnim parnicama gdje se roditelji spore zbog skrbništva nad djecom.

Koliko bi ozbiljne mogle biti optužbe iz pisma poslanog na Nacionalovu adresu, najlakše je shvatiti ako se zna da u slučajevima poput seksualnog zlostavljanja, zanemarivanja, pa čak i samog ocjenjivanja podobnosti roditelja da postane skrbnikom djeteta, sudska odluka ponajviše ovisi upravo o nalazu sudskog vještaka. Istodobno, istraživanje Hrvatskog psihijatrijskog društva na prilično velikom uzorku sudskih vještaka pokazuje kako baš niti jedan među njima nikada nije odbio vještačiti u predmetu koji mu je ponuđen. Podatak je to alarmantniji kad se zna da nije zabilježen slučaj u kojem bi sudski vještak odgovarao za nesavjesno obavljanje svog posla.

Jadranka Zorić mogla bi, prema svemu sudeći, biti u tome prva. Hrvatska psihološka komora, osnovana prije samo godinu dana, primila je već dva podneska s osvrtima na vještačenja Jadranke Zorić. Predsjednica Komore, Ljiljana Pačić-Turk, najavila je da sve podneske ovog tjedna namjerava uručiti ministrici pravosuđa Vesni Škare-Ožbolt jer sudski vještaci odgovaraju prema pravilniku tog ministarstva. Niti jedan od dvaju slučajeva nije dosad obznanjen u javnosti i to je sve što je o njima predsjednica Komore psihologa željela reći.

Nikad se o sudskim vještacima nije puno pričalo niti je njihova struka bila izvrgnuta kritičkom sudu javnosti. Jadranka Zorić upoznala je Božicu Cvjetko prije pet godina kad je njezina tvrtka "Izbornik" organizirala seminare za državne odvjetnike. Na istim je seminarima Božica Cvjetko često bila pozivana kao gost predavač, za što je vjerojatno dobivala i pristojne honorare. Njihova je povezanost prvi put postala upitnom u slučaju Anzulović.

Danijela Anzulović prijavila je, naime, prije dvije godine svog supruga Zlatka Anzulovića Goldyja za seksualno zlostavljanje kćeri. Centar za Socijalnu skrb u Zadru poslao je djevojčice iz Zadra na ispitivanje u Zagreb multidisciplinarnom timu stručnjaka, a nalaz je potvrdio postojanje opravdane sumnje u seksualno zlostavljanje. Podignuta je optužba, a sud je vještakinjom imenovao Jadranku Zorić, koja je pak u svom nalazu navela da je svjedočenje djevojčice o tome da su joj tata i njegov prijatelj "dirali pišu" dano pod pritiskom i zahvaljujući sugestivnim pitanjima u nazočnosti majke i rodbine. Na nalaz multidisciplinarnog tima nije se niti osvrnula.

Zahvaljujući tome, Zlatko Anzulović Goldy pušten je iz pritvora i u međuvremenu je uspio preobratiti i majku koja je prijavila seksualno zlostavljanje. Danas ona izjavljuje da je prijava načinjena pod pritiskom okoline koja poslije, kako tvrdi, nije bila toliko obzirna da bi joj dala novac za stvari koje su joj trebale. Zlatko Anzulović Goldy pokazao se spremnim pokriti sve njezine troškove i ona je zato sklona prikloniti se njemu. Državna pravobraniteljica za djecu Ljubica Matijević-Vrsaljko ima o tome svoje mišljenje i preporuča da u svim slučajevima kada su roditelji okrivljeni, dijete treba imati kolizionog skrbnika koji bi vodio računa o njihovim pravima i interesima tijekom postupka, kojeg inače imenuju centri za socijalnu skrb.

"Punomoćnika koji može djelovati u zaštiti prava djeteta i pored državnog odvjetnika mogu imenovati i sudovi, pa u slučaju da državni odvjetnik odustane od optužbe, punomoćnik može u ime djeteta nastaviti kazneni progon. Međutim, ta se zakonska mogućnost koristi prilično rijetko, iako bi takvo postupanje trebalo biti pravilo a ne izuzetak", kaže Ljubica Matijević-Vrsaljko.

Slučaj Anzulović ujedno je i prvi slučaj koji je Božicu Cvjetko i javno povezao sa sudskom vještakinjom Jadrankom Zorić, iako se u stručnim krugovima o njihovim rabotama šuškalo već neko vrijeme. Sucu koji je vodio slučaj učinilo se sumnjivim da su dva psihologa, služeći se istim testovima i znanstvenim metodama, došli do dvaju tako drastično različitih nalaza. Sredstva za nadvještačenje sud je već osigurao kad je Državno odvjetništvo, otjelovljeno u liku Božice Cvjetko, odlučilo iz prijedloga optužnice brisati djelo seksualnog zlostavljanja i rodoskvrnuća.

"Odustanak od kaznenog progona je potpuno legitimna državnoodvjetnička odluka, a u slučaju da oštećenik ne preuzme kazneni progon, sud više nema mogućnosti nastaviti postupak", objasnila je tu pat-poziciju Ljubica Matijević-Vrsaljko te dodala da stranke u postupku, ako nisu zadovoljne vještačenjem, mogu tražiti novo vještačenje.

"Ne znam zašto u konkretnom slučaju Anzulovića nije došlo do novog vještačenja. Načelno mislim da bi se svaki navod, pa i najmanja sumnja o zlostavljanju djece, trebao vrlo pažljivo, pa i višekratno provjeriti", rekla je dječja pravobraniteljica. To prije je neobičan potez Državnog odvjetništva, konkretno Božice Cvjetko, koja je intervenirala kako bi spriječila nimalo neuobičajenu situaciju ponovnog vještačenja.

Jadranka Zorić i danas se uzruja svaki put kad joj se spomene slučaj Anzulović. Upitan je li primio novac za vještačenje u tom slučaju, njezin suprug Tomislav Zorić izjavio je da to ne želi niti komentirati. Umjesto toga, referirao se na supruga bivše koalicijske ministrice pravosuđa Ingrid Antičević–Mariniović, koji je kao odvjetnik zastupao Anzulovića, a koji je u međuvremenu otkazao svom klijentu. Prema Zorićevu mišljenju, pismo potpisano pseudonimom poslao je ravnatelj psihijatrijske bolnice Sv. Ivana, dr. Mato Mihanović, spec. psihijatrije, koji je, smatra, ljubomoran na poslovni uspjeh njegove supruge. Jadranka Zorić, naime, nije osobito obljubljena u svom radnom kolektivu, što njezin suprug pripisuje činjenici da je tražena sudska vještakinja koja, zahvaljujući tome, i prilično zarađuje.

Sukob Jadranke Zorić i njezina ravnatelja započeo je, prema svemu sudeći, njegovom odlukom da joj zabrani vještačenja djece u prostoru bolnice u Jankomiru.

"Javljali su mi se roditelji djece i žalili se jer njihova djeca, dolazeći na vještačenja, trpe dodatnu traumu zbog toga što moraju posjećivati 'ludnicu', na čijim hodnicima u pravilu sreću i naše pacijente. Zbog toga sam zabranio Jadranki Zorić da obavlja vještačenja u bolnici", rekao je dugogodišnji ravnatelj bolnice Sv. Ivana.

Jadranka Zorić svoja je vještačenja preselila na adresu u Voltinom naselju, gdje je registriran i odvjetnički ured njezina supruga Tomislava Zorića. Nije ona jedina koja vještačenja obavlja u radnom vremenu, argument je supruga Jadranke Zorić, koji napade na svoju suprugu doživljava kao urotu onih koji su ljubomorni na njezin uspjeh. Prema njegovu mišljenju, razlogom zbog kojeg je Jadranka Zorić toliko zaposlena sudskim vještačenjima temelji se na činjenici da su njezina vještačenja promptna i stručna. Uostalom, tvrdi, ona su i puno jeftinija od nalaza multidisciplinarnih timova što svoje usluge naplaćuju od deset do petnaest tisuća kuna.

Specijalisticom za vještačenja djece Jadranka Zorić postala je, čini se, upravo zahvaljujući poznanstvu s Božicom Cvjetko. Njezine reference za rad s djecom svode se inače na kratki staž na dječjem odjelu psihijatrijske bolnice u Jankomiru koji je ubrzo ukinut, te na posao psihologice koji je prethodno obavljala u jednom vrtiću. To joj, međutim, ne priječi da svojim psihološkim vještačenjima dovodi u pitanje stručnost čitavih timova u ustanovama poput Dječje bolnice u Klaićevoj, multidisciplinarnog tima KBC-a Rebro ili onog Poliklinike za zlostavljanu djecu Grada Zagreba.

Indikativno je i to da se Jadranka Zorić zauzima za samostalnost psihologijskog vještačenja čak i u iznimno kompliciranim slučajevima kao što je seksualno zlostavljanje djece, posebno ako su počinitelji članovi obitelji. Stav je Božice Cvjetko o tom pitanju već poznat. O njemu dovoljno govore i statistike Državnog odvjetništva prema kojima su u razdoblju od 2000. do 2003. zabilježene tek dvije prijave rodoskvrnuća, dok ih crne kronike u istom razdoblju bilježe mnogo više.

"Vještačenje seksualno zlostavljane djece trebala bi se gotovo isključivo povjeravati ustanovama koje se i inače bave dijagnostikom i terapijom psihičkih poremećaja djece i mladeži, a samo bi ih iznimno mogli raditi privatni pojedinci", mišljenje je profesora Miroslava Gorete, načelnika Odjela forenzike u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, koji se unutar Društva psihijatrijskih forenzičara uspio izboriti za specijalizaciju u pojedinim predmetima vještačenja. "Apsolutna neovisnost u izboru vještaka nerijetko omogućava zloporabe, od kojih je najmanja omogućavanje neopravdane dodatne zarade pojedinim vještacima koji nisu dorasli najčešće vrlo složenim vještačenjima na tom području", kaže profesor Miroslav Goreta.

Istodobno, sudska vještakinja Jadrana Zorić zastupa tezu prema kojoj dodatne subspecijalizacije nisu potrebne. U praksi to znači da isti vještak može jednako kompetentno vještačiti prometnu nesreću, brakorazvodne parnice i zlostavljanu djecu. Jadranka Zorić zauzima se upravo za tu opciju. Ponajprije, kako je to javno iznijela na internetskim stranicama Hrvatskoga psihologijskog društva, nije joj jasno zbog čega njezini kolege prave ikakvu razliku između fizički i emocionalno zlostavljane djece ili one djece koja su stradala u prometnoj nesreći jer to su, prema njezinu stavu, ista djeca.

Jednako tako Jadranka Zorić u pravilu ne vjeruje svojim malim klijentima i njihovim iskazima. Slučaj Anzulović nije i jedini u kojem je zaključila da im ne treba vjerovati jer je s djecom, smatra, lako manipulirati. Takav stav objašnjava i njezin suprug Tomislav Zorić koji kaže da se žene, ljubomorne na nove odabranice svojih bivših supruga, nerijetko osvećuju tako da ih optuže za seksualno zlostavljanje djece. Tako je Jadranka Zorić odlučila potpuno zanemariti i iskaz djeteta koje joj je tijekom vještačenja reklo da je tati moralo "piti iz piše" i da je to "jako smrdjelo". Premda je bila dužna napraviti o tome makar zabilješku, Jadranka Zorić poslije se pravdala kako sud od nje nije naručio vještačenje o seksualnom zlostavljanju.

Potresan je i slučaj djeteta koje je majka zlostavljala godinama, o čemu je u Klaićevoj bolnici postojala i bogata dokumentacija. Jadranka Zorić presudila je ipak da je majka puno podobniji roditelj od oca. Čim je podobna majka o tome dobila i sudsko rješenje, zahvaljujući kojem je zadržala obiteljski stan, dijete je vratila ocu. Istomišljenici Božice Cvjetko trenutačno se od nje ograđuju i relativiziraju čitavu aferu. Tomislav Zorić je između redaka čak spomenuo i to da takva praksa nipošto nije usamljena te da se sudska vještačenja "štimaju" tamo gdje se procijeni da od toga neće biti velike štete.

Upravo to izaziva stravu jer - zaštićeni svojom strukom iza koje se u emisiji "Otvoreno" od napada skrivala i Jadranka Zorić - ti ljudi kroje pravdu na svoju ruku. Već samo time trebali bi biti pod neprestanim povećalom a ne zaštićeni tajnošću procesa u koji su uključena i djeca. Ako je istina da svoje specijalne usluge i naplaćuju, takve bi ljude trebalo zauvijek skinuti s popisa onih koji, vjeruje se nepristrano, odlučuju o tuđoj sudbini.