Objavljeno u Nacionalu br. 503, 2005-07-04

Autor: Iva Koerbler

INTERVIEW

Snježana Pintarić - ravnateljica najvećeg muzeja u Hrvatskoj

Za novi Muzej suvremene umjetnosti najzaslužnija je ravnateljica s drugim uzastopnim mandatom: za Nacional govori o arhitektonskim rješenjima, predstavljanju MUO-a u svijetu te kvaliteti i odabiru radova za postav

S timom kustosa Snježana Pintarić razvila je djelatnost Muzeja i započela predstavljanje novog muzeja izvan HrvatskeS timom kustosa Snježana Pintarić razvila je djelatnost Muzeja i započela predstavljanje novog muzeja izvan HrvatskeMuzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, najveći muzej ikad sagrađen u Hrvatskoj, ovih će dana biti dovršen do krova, što zapravo znači svršetak najvećih građevinskih radova. Tim povodom 14. srpnja priprema se veliko slavlje na gradilištu. Snježana Pintarić, ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti, kojoj je od 1998. to drugi uzastopni mandat, od početka je najintenzivnije uključena u projekt.
Premijer Sanader, ministar Biškupić i gradonačelnik Bandić obišli su u lipnju gradilište Muzeja i obećali ubrzavanje financiranja kako bi kraj gradnje bio pomaknut ranije od kraja 2006. i kako bi u 2007. MUO na 15.000 metara četvornih mogao biti otvoren za javnost. Ukupno će se u tu investiciju uložiti tridesetak milijuna eura. U 2006. veći dio fundusa iz Muzeja na Katarininu trgu bit će spreman za selidbu, a pripremljen je i cjelokupan izložbeni program za novu zgradu te dokumentacija i knjižnica. S timom kustosa Snježana Pintarić razvila je djelatnost Muzeja i započela predstavljanje novog muzeja izvan Hrvatske.

NACIONAL: Zašto je važna proslava najviše točke na zgradi novog muzeja i što pripremate za svečanost?
- Prije godišnjih odmora uspjet ćemo doći do krova i to je važna vijest. Za organizaciju slavlja pobrinut će se poznati menadžer eventa i postava izložbi Sascha Machiedo. Slavit ćemo na prvom katu muzeja s pogledom na Sljeme, uz ambijentalnu glazbu i koktel. Bit će predstavljena svjetlosna instalacija poznatog umjetnika Gorana Petercola uz projekciju simulacije nove zgrade Muzeja. Očekujemo ministra kulture i gradonačelnika, strane veleposlanike u RH, direktore muzeja, predsjednicu Gradske skupštine, istaknute gospodarstvenike, kao i arhitekta Igora Franića.

NACIONAl: Sredinom lipnja prvi ste put organizirali donatorsku večer u prostoru Richterove zbirke na Vrhovcu. Koja je bila ideja te večere i tko je sve bio pozvan?
- Nismo očekivali trenutačne rezultate, iako se i to dogodilo. Ivan Čižmek, umjetnik koji se bavi geometrijskom apstrakcijom, došao je s novim darom, mapom grafika, koji smo vrlo rado prihvatili. Taj put zvali smo samo donatore koji su u proteklih osam godina darivali radove Muzeju, nije bilo gospodarstvenika niti političara. No taj je događaj važan zbog dvaju razloga: dugoročno, i u oživljavanju Zbirke Richter, koja je izvanredno mjesto za susrete i raznovrsne kulturno-društvene događaje, a stjecajem okolnosti – smrću Vjenceslava Richtera i našeg kustosa Marijana Susovskog koji je vodio Zbirku – neko se vrijeme ondje nije ništa događalo. To je izvrsna kulturna točka u tom dijelu grada i sve ćemo napraviti da to mjesto oživimo. S druge strane, muzej koji ne njeguje dobre odnose sa svojim donatorima i umjetnicima teško može dugoročno planirati svoju otkupnu politiku i povećavanje fundusa. Bez donatora i umjetnika nema ni dobre kolekcije. Mislimo taj Klub donatora proširiti na Klub prijatelja muzeja, kao što ga imaju svi svjetski muzeji.

NACIONAL: U posljednja je dva mjeseca MSU organizirao izložbe nekih istaknutih hrvatskih umjetnika u inozemstvu. O kojim se gostovanjima radilo?
- Organizirali smo izložbu sedam mladih umjetnika: Ivane Franke, Alema Korkuta, Viktora Popovića, Gordane Bakić, Ane Hušman i Kristijana Kožula u koloniji Wedding u Berlinu. Svaki od njih izlagao je svoj rad u posebnoj galeriji. Za taj je projekt prva inicijativa došla od hrvatskog veleposlanstva u Berlinu, a sredstva je velikim dijelom osiguralo Ministarstvo kulture. To je bila izvanredna prilika za predstavljanje tako velikog broja mladih i već afirmiranih hrvatskih umjetnika u koloniji koja je vrlo živa. Makedonski slikar Jovan Balog ondje organizira vrlo intenzivan program međunarodne suradnje. To je kvart privatnih galerija koji velikim dijelom vode sami umjetnici. Drugu izložbu imao je Ivan Kožarić u Ateni u izvanrednom prostoru bivše plinare koja je danas uređena kao galerija i scenski prostor za različite događaje. Posjećenost je bila jako dobra. A cijelo to vrijeme vodimo i brigu o donaciji Getulija Alvianija, "Dvadeset i dva umjetnika za budućnost Vukovara".

NACIONAL: Što vas je privuklo umjetnosti i zašto ste se odlučili za povijest umjetnosti?
- Presudan je bio put u London nakon mature i razgledanje muzeja i galerija po Londonu. Tada sam donijela odluku o studiju povijesti umjetnosti. Uvijek mi je bila primarna ljubav prema muzejima i sve što je u umjetnosti vezano uz muzeje. Muzej kao mjesto okupljanja ljudi, razmjene informacija. To je bilo prijelomno. Druga struka mi je germanistika, no prevladala je ljubav prema umjetnosti.

NACIONAL: Kako ste došli na mjesto ravnateljice MSU-a i je li vam to najveći izazov u karijeri?
- Započela sam karijeru kao kustosica u Augustinčićevoj galeriji u Klanjcu, i bavljenje skulpturom došlo je stjecajem okolnosti. Mjesto ravnateljice MSU-a definitivno mi je najveći izazov u karijeri. Pratila sam kao savjetnica za muzeje u Gradskom uredu za kulturu pet godina sve muzeje pa sam upoznala rad i problematiku MSU-a. To je bio veliki izazov: uskladiti interese struke i političku strukturu o kojoj ovise odluke o gradnji novoga muzeja.

NACIONAL: Otkada radite u Muzeju, veliku pozornost posvećujete inozemnim predstavljanjima hrvatskih umjetnika. Radite li to koristeći se nekim poznanstvima i vezama, stvorenima šezdesetih i sedamdesetih godina s inozemnim muzejima i galerijama za trajanja izložbi suvremene umjetnosti Novih tendencija, kada je Zagreb bio centar na likovnoj karti svijeta?
- Cijela Alvianijeva donacija apstraktne, konstruktivističke umjetnosti iznikla je iz tih starih prijateljskih veza sa Zagrebom i Hrvatskom. Svi su se ti umjetnici 2001. ponovno našli u Zagrebu na otvaranju Alvianijeve izložbe i samo su imali dobra sjećanja na ta vremena. Nedavno smo dobili donaciju od gospođe Nicol Leblanc, udovice belgijskoga slikara Waltera Leblanca, također konstruktivističkog umjetnika. Kada je gospođa Leblanc pročitala da se djelo njezina supruga izlaže u sklopu izložbe zbirke Lenz Schönberg u Zagrebu prošlog ljeta, ona nam je iz ostavštine darovala nekoliko djela jer je on izlagao u Zagrebu upravo u sklopu Novih tendencija, a niti jedan njegov rad nije ovdje ostao. I izložba Lenz Schönberg bila je organizirana uz pomoć Ivana Picelja i na inicijativu Dušana Džamonje, koji poznaju obitelj Lenz kao sakupljače. S tom izložbom proširili smo našu temu konstruktivističke umjetnosti na neke slične pojave poput Grupe Zero, Novog realizma. Što se tiče suradnje s drugim muzejima koji sakupljaju konstruktivističku umjetnost, dosad najprecizniji dogovor imamo s Muzejom konkretne umjetnosti u Ingolstadtu, gdje ćemo sljedeće godine imati veliku izložbu iz naše kolekcije. Neki dan su iz Tate Modern Gallery najavili želju za suradnjom.

NACIONAL: Jeste li započeli suradnju s inozemnim muzejskim kućama o velikim gostujućim izložbama u zgradi novog MSU-a?
- U ovom trenutku ne mogu precizno reći kako će se zvati izložba, ali sigurno će biti velika međunarodna izložba uz otvorenje muzeja: uz otvorenje stalnog postava imat ćemo u prostoru veliku međunarodnu izložbu. S Tate Gallery i s Nottinghamom pregovaramo s kojim bi se zajedničkim projektima mogli natjecati pri fondovima Europske unije, a i moji kolege imaju nekoliko projekata u suradnji s inozemnim institucijama.

NACIONAL: Spremišta Muzeja na nekoliko lokacija u gradu pretrpana su umjetninama. Međutim, priča se da je MSU-ov fundus nedovoljno velik za novu zgradu i da prostor neće biti popunjen s dovoljno reprezentativnih djela.
- Depoi su doslovce zatrpani do ulaza. Svaki muzej u stalnom postavu – a tako će biti i kod nas – izlaže pet do deset posto svojeg fundusa, i mi ćemo s godinama, ako bude novca, mijenjati stalni postav. To je čak sada i moda u muzejima suvremene umjetnosti. Nema doista nikakva straha, to više što ćemo u iduće dvije godine pojačati otkupe na domaćem i inozemnom tržištu.

NACIONAL: Tvrdi se i da su neki kustosi pokupovali za fundus MSU-a određen broj radova svojih prijatelja umjetnika koji su čak ispod razine kvalitete za stalni postav i samo nepotrebno opteretili i ovako pretrpana spremišta. Je li to istina?
- Ako to bilo tko tvrdi, to zaista nije korektno. Jer sve odluke o otkupima prošle su naša stručna vijeća i bilo je prilike da svi kažu svojim kolegama u lice što misle. Ako je većina bila za određene otkupe, onda je nekorektno nakon odluke stručnog vijeća na taj način to komentirati. Znam da su kolege iz drugih muzeja komentirali kako smo dali cjelogodišnji budžet samo za jedan rad, konkretno za Katarynu Kozyru, ali naći će i drugi kritičari koji će reći da nemamo niti jedan relevantan rad koji je u stranim galerijama i koji je dobio nagrade na vanjskim smotrama suvremene umjetnosti. Ako smo željeli rad umjetnice čiji su radovi doista u najboljim muzejima suvremene umjetnosti, morali smo jedne godine riskirati i s time su se složili svi u stručnom vijeću.

NACIONAL: Kakav će biti omjer domaćih i stranih umjetnika u stalnom postavu?
- Od samog početka naš je fundus prikupljan u paralelnu omjeru hrvatske i inozemne građe. Analizirala sam izložbe proteklih godina posve slučajno i ispalo je da smo od dvadesetak izložbi u godini imali deset domaćih i deset stranih izlagača. Taj ćemo omjer zadržati i u stalnom postavu novog MSU-a.

NACIONAL: Možete li izdvojiti najvažnija djela koja će biti u novomu postavu?
- Počinjemo sa šezdesetim godinama i djelima velikana geometrijske, apstraktne i optičke umjetnosti: Légerom, Miroom, Vasarélyjem, Sotom, Morelletom, Mavignierom, Alvianijem, Agamom. U sedamdesetima bih izdvojila velikog njemačkog konceptualnog umjetnika Josepha Beuysa, pa Jana Fabrea, a od današnjih velikih zvijezda Boltanskog, Anette Messager, Chena Zena i Katarzynu Kozyru.

NACIONAL: Koje su okvirno cijene pojedinih djela iz domaćih i inozemnih otkupa?
- Cijene otkupa na europskom galerijskom tržištu i na umjetničkim sajmovima kreću se primjerice za konstruktivističkog umjetnika Morelleta najmanje 70 tisuća eura po djelu; djelo Jannisa Kounellisa na Bečkom sajmu umjetnina bilo je ponuđeno za 180 tisuća eura. Serigrafije većih formata pop umjetnika poput Warhola i Lichtensteina kreću se oko 50 tisuća eura u galerijama. Djelo Brace Dimitrijevića za naš muzej otkupljeno je za 50 tisuća maraka, a crteži Julija Knifera mogu se posredstvom galerista dobiti za deset tisuća eura.

NACIONAL: Koliko ima težine u prigovorima dijela struke da zgrada novog MSU-a ima previše staklenih površina, što nije pogodno da se izlaže velik broj slika?
- Jako smo puno brige vodili o tom muzeološkom aspektu i razgovarali s arhitektom Igorom Franićem. Ivo Maroević radio je s arhitektom na poboljšanju i unošenju izmjena u raspored interijera Muzeja, a one su bile minimalne jer je projekt u startu bio dobro postavljen. Zgrada će imati dosta staklenih površina jer želimo da taj objekt bude znak na ulazu u grad, i da to bude znak i po noći, da se vide osvijetljena umjetnička djela.

NACIONAL: Koji su vam inozemni muzej ili galerija suvremene umjetnosti najbliži i najdraži prema kriterijima odabira djela za stalni postav i prema koncepciji postava?
- Apsolutno najbolji stalni postav vidjela sam u Muzeju moderne umjetnosti u Frankfurtu, koji je napravljen kao velika protočna, lako čitljiva izložba u skladu s arhitekturom i izvanrednim odabirom umjetnika i radova. Vrlo je zanimljiv postav Tate Modern galerije, koji ima upravo tematski pristup: mrtva priroda, portret, interijer... i vrlo je čitak najširoj publici, što je često problem kod muzeja suvremene umjetnosti.

NACIONAL: Jeste li u pregovorima s nekim našim živućim umjetnicima o doniranju ostavštine fudusu MSU-a radi izlaganja u dijelu zgrade?
- Taj je koncept teško provodiv unutar zgrade na način na koji želimo. A želimo velike međunarodne tematske i retrospektivne izložbe, a u prizemlju ćemo imati jedan prostor za promjenjive izložbe. No bili smo vrlo zainteresirani za neke donacije, primjerice s prošlogodišnjeg venecijanskog Bijenala arhitekture naših arhitekata, kao specifičnu dopunu fundusa. Također, bilo bi nam drago da vodimo donaciju Dušana Džamonje gradu Zagrebu ako do nje dođe, bez obzira na to gdje bi bila smještena. To je preliminarno dogovoreno i mislim da je to logično. Od cjelovitih fundusa, pregovaramo s Ivanom Kožarićem za njegov atelijer, koji je izlagao u Zagrebu i Kasselu, kao Centar Kožarić koji bi se dopunjavao još za njegova života.

NACIONAL: Jeste li pregovarali s Gorankom Vrus-Murtić o donaciji barem jednog dijela ostavštine Ede Murtića za novu zgradu muzeja?
- Razgovarala sam s gospođom Murtić jer smo zainteresirani za otkup nekih Murtićevih radova koji nisu zastupljeni u našem fundusu i koje bismo sada u ovoj fazi doista morali nabaviti. Gospođa Murtić priprema donaciju gradu Zagrebu, a još u ovoj fazi nismo razgovarali o tomu. Mislim da ona vidi tu donaciju kao samostalnu instituciju i to treba poduprijeti.

NACIONAL: Koliko će ljudi biti zaposleno u novom MSU?
- Sada je u Muzeju dvadeset i pet djelatnika, a u novoj zgradi bez šezdesetak ljudi Muzej neće moći funkcionirati. Postojeći kustoski kadar doista je spreman na sve izazove, ali ono što nam doista treba su sve ostale struke. Imat ćemo povećanu izdavačku djelatnost, morat ćemo otvoriti izdavački odjel. Trebat će nam informatičari, web-dizajner, restauratori, još jedan bibliotekar, majstori za održavanje muzeja... Knjižnica će biti umrežena s ostalim knjižnicama u Hrvatskoj, fundus će uskoro biti dostupan preko interneta, posebice arhiv Novih tendencija. Treba nam i stručnjak za marketing.

NACIONAL: Imate li prijatelja među umjetnicima? Zalazite li u atelijere?
- Studirala sam s Vesnom Pokas i Đorđem Jandrićem, ali imam posve drugi krug prijatelja. Vrlo mi je važno odvojiti privatni život od profesionalnog. Obitelj mi puni baterije, posebno moje dvije kćeri i odlasci u prirodu. Da imam više vremena, učila bih dalje talijanski, ali malo je slobodnih trenutaka. Mnogo poslovno putujem pa imam priliku dosta toga vidjeti. Jako volim ići u atelijere, no rad na izložbama nije trenutačno moj primarni interes. Kada sam došla u Muzej, nije me zapravo zanimalo raditi izložbe jer sam smatrala da je zanemaren muzejski dio posla, a mene zanima funkcioniranje i financiranje muzeja. Čak na putovanjima idem i u tehničke muzeje i muzeje automobila, zanima me kako funkcioniraju svi muzeji i što od njih mogu preuzeti za naš novi muzej.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika