Ashdown se nije očitovao o susretu sa Gossom, ali doznajemo da je njihov susret trajao kratko i protekao bez žučnih rasprava. Goss u BiH nije došao kako bi razgovarao o obavještajnim podacima o kretanju optuženih za ratne zločine koje traži Haaški sud, jedina svrha njegova posjeta bila je davanje zadatka OSA-i da prikupi svu dokumentaciju o kretanju stranih državljana koji imaju državljanstvo BiH a u SAD-u su etiketirani kao islamski fundamentalistiU proteklih desetak dana dva su povezana događaja balkansku regiju, a ponajviše Bosnu i Hercegovinu, ponovo stavila u središte pozornosti u kontekstu borbe protiv međunarodnog terorizma. Prvo su talijanske vlasti protiv nekoliko američkih agenata najavile tužbe, jer su u Italiji bez znanja talijanskih vlasti oteli Abu Omara, egipatskog islamskog svećenika s bosanskohercegovačkom putovnicom, koga SAD povezuje sa terorizmom. Nekoliko dana poslije, 25. lipnja, u Sarajevo je stigao Porter Goss, direktor američke CIA-e.

Navodno je on vlasti u BiH samo ostavio popis od 900 državljana Bosne i Hercegovine koji su u SAD-u etiketirani kao islamski fundamentalisti i otišao. Posjet novoimenovanog direktora CIA-e protekao je u diskreciji i trajao samo nekoliko sati. Porter Goss je u Sarajevo doputovao vojnim avionom iz Tirane gdje je sudjelovao na sastanku direktora regionalnih i europskih obavještajnih službi. Njegov dolazak u Sarajevo bio je obavijen potpunom diskrecijom, posebno medijskom izolacijom, što je jedan od razloga zbog kojih veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu ne želi govoriti o tom posjetu pa za Nacional nije ni potvrdilo ni demantiralo je li Goss boravio u Sarajevu.

Goss je u Sarajevu proveo nekoliko sati i sastao se s novoimenovanim direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA) Almirom Džuvom i visokim predstavnikom međunarodne zajednice Paddyjem Ashdownom. OHR je za Nacional izjavio da su medijski napisi o sukobu između Gossa i Ashdowna netočni, kao i tvrdnje srbijanskih medija da je Goss došao držati lekciju Ashdownu.

Ashdown se nije očitovao o susretu sa Gossom, ali doznajemo da je njihov susret trajao kratko i protekao bez žučnih rasprava. Goss u BiH nije došao kako bi razgovarao o obavještajnim podacima o kretanju optuženih za ratne zločine koje traži Haaški sud, jedina svrha njegova posjeta bila je davanje zadatka OSA-i da prikupi svu dokumentaciju o kretanju stranih državljana koji imaju državljanstvo BiH a u SAD-u su etiketirani kao islamski fundamentalisti.

Goss je od direktora OSA-e zatražio da provjeri koliko osoba s popisa još boravi u BiH, kad su napustile BiH, gdje su bile nastanjene, na osnovi čega su dobile državljanstvo. Ovo će biti prvi veliki zadatak koji je pred novoosnovanu OSA-u postavila velika obavještajna služba CIA-e.

Za Nacional je iz pouzdanog izvora potvrđeno da CIA ima sve obavještajne podatke o mudžahedinima koji su sudjelovali u ratu u BiH, ali da je Goss posjetom i kurtoaznim davanjem zadatka direktoru Džuvi htio pokazati da će i OSA postati nezaobilazan obavještajni faktor.

Posljednji put u BiH je visoki dužnosnik CIA-e doputovao početkom 2002., kad je razgovarao s međunarodnim predstavnicima u BiH i predstavnicima bosanskohercegovačke vlasti. Detalji razgovora nisu bili priopćeni javnosti, kao ni identitet dužnosnika CIA-e, ali je mjesec dana nakon toga u BiH uhapšeno i izručeno SAD-u šest naturaliziranih građana BiH podrijetlom iz islamskih zemalja.

Nešto manje od dva mjeseca prije Gossova posjeta stožer NATO-a u Sarajevu, na čijem je čelu Amerikanac general Steven Schoock, sastavio je popis više od 700 osoba koje potječu iz islamskih zemalja a naturalizirani su državljani BiH sa stalnim boravištem u Bosni i Hercegovini. NATO je taj popis proslijedio Tužiteljstvu BiH koje bi trebalo provjeriti tko je od osoba s liste dobio državljanstvo BiH na osnovi sudjelovanja u oružanim snagama u BiH, kako bi bili posebno tretirani (protjerani ili uhapšeni) i tako bi se, smatraju u NATO-u, smanjila opasnost od terorističkih akcija i utjecaja Al Qaede.

Vlasti u BiH su na osnovi članka 9.5 (pripadnost oružanim snagama) Zakona o državljanstvu nakon rata u BiH dale državljanstvo za 11 tisuća stranih državljana, ali je teško utvrditi koliko je osoba iz islamskih zemalja postalo građanima Bosne i Hercegovine, jer najveći broj naturaliziranih državljana potječe iz Sandžaka i Srbije. Ministar civilnih poslova BiH Safet Halilović izjavio je da je eventualno oduzimanje državljanstva osobama koje su osumnjičene za terorizam proceduralno pitanje te da status naturaliziranih osoba ovisi o pravnom tumačenju OHR-a, što je također bilo tema razgovora Gossa i Ashdowna.

"Komisija za razmatranje statusa osoba naturaliziranih poslije stupanja na snagu Ustava BiH do stupanja na snagu Zakona o državljanstvu, što obuhvaća razdoblje od 1996. do 1998. godine, uputila je zahtjev Parlamentu BiH za pravno tumačenje. Parlament je prije dva mjeseca od OHR-a također zatražio pravno tumačenje člana 9.5", navodi se u obrazloženju Ministarstva civilnih poslova BiH. Članom 9.5 Zakona o državljanstvu regulirano je stjecanje državljanstva BiH pripadnicima Oružanih snaga BiH, ali je vojnim aneksom Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je potpisan u prosincu 1995., predviđeno da svi strani pripadnici Oružanih snaga moraju napustiti BiH u roku od 30 dana. Najnovije tumačenje tog zakona morat će pričekati odgovor Paddyja Ashdowna. Dotada u SAD-u se smatra da je BiH stjecište islamskih fundamentalista koji su u BiH za ratne zasluge dobili državljanstvo, oženili se i ostali živjeti u Bosni gdje se obučavaju za terorističke aktivnosti diljem svijeta. Tako se BiH spominje i kao centar za obuku vojnika koji su sudjelovali u napadu na tornjeve WTC-a u SAD-u 11. rujna, ali i kao zemlja u kojoj su planirani teroristički napadi na Madrid počinjeni u ožujku prošle godine, iako za to još nitko nije iznio dokaz.

Kako doznajemo, šef CIA-e nije zadovoljan odnosom vlasti u BiH prema terorizmu, posebno nakon zahtjeva Vlade BiH upućenog SAD-u da se oslobode šestorica pripadnika "alžirske grupe", koji su prije tri i pol godine uhapšeni u Sarajevu i zatočeni u američkoj vojnoj bazi Guantanamo na Kubi. Šestorica Alžiraca imaju BiH putovnicu, a vlast u SAD-u još nije uspjela dokazati njihovu umiješanost u terorizam, zbog čega BiH traži njihovo vraćanje u Bosnu. Tvrdi se da je to razlog zašto se Goss u Sarajevu nije sastao s premijerom Adnanom Terzićem.

Posebno je zanimljivo da je Gossov posjet BiH uslijedio samo nekoliko dana nakon što se SAD suočio s neugodnim problemom u Italiji, koji se može povezati upravo s terorizmom za koji američke vlasti vjeruju da ima logističko uporište u BiH. Mnogi su talijanski građani zbog raznih događaja u posljednje vrijeme – posebno zbog talijanskog agenta Nicole Caliparija kojeg su američki vojnici u Iraku ubili dok je spašavao otetu talijansku novinarku - uvrijeđeni američkim ponašanjem prema Italiji, a najnovije otkriće što se prije dvije godine događalo u Milanu tomu će samo pridonijeti.

Talijanske tajne službe pojačale su nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. na Washington i New York svoje antiterorističke aktivnosti, posebno pazeći na istaknute pripadnike muslimanske zajednice u Italiji za koje se sumnjalo da pripadaju terorističkim mrežama. Jedan od njih bio je i Egipćanin Hassan Mustafa Osama Nasr, poznatiji kao Abu Omar, imam u džamiji u Milanu. Talijanski obavještajci sumnjali su da on u Milanu regrutira mlade muslimane za terorističku ćeliju pa su o tome obavijestili američke kolege. Za Abu Omara znalo da s terorističkim grupama održava veze još dok je tijekom rata boravio u Bosni.

Usred tajne istrage Abu Omar je nestao. Posljednji je put bio viđen 17. veljače 2003. kad je ujutro izišao iz svog stana u milanskoj ulici Guerzoni krenuvši u džamiju na molitvu. Talijanski istražitelji u prvi trenutak nisu znali što se s njim dogodilo, a američki kolege nekoliko su im tjedana poslije rekli da se pojavio u Bosni, kamo se - prema njihovim tvrdnjama - očito sklonio. No to je bila laž jer nije prebjegao u Bosnu nego je bio otet. To je Abu Omar sam otkrio kad se u proljeće 2004. iz Egipta telefonom javio rođacima u Italiji i opisao kako su ga 17. veljače 2003. oteli Amerikanci i prebacili ga u Egipat. Po njegovim tvrdnjama, egipatski istražitelji ispitivali su ga i mučili, čak ga stavljali na elektrošokove, od čega je na jedno uho oglušio. Tvrdio je da je bio na rubu života. Nekoliko dana nakon što se javio telefonom ponovno je nestao te se o njegovu sadašnjem stanju i boravištu ništa ne zna.

Njegovi telefonski pozivi potaknuli su talijanske istražitelje da istraže što se dogodilo 17. veljače 2003. Neki svjedoci tvrdili su da su vidjeli kako su Abu Omara na ulici presrela dvojica muškaraca koji su se predstavili kao talijanski policajci te da su potom na njega skočili još neki ljudi koji su ga ubacili u kombi. To je isprva bilo nemoguće provjeriti, a talijanski istražitelji sumnjali su da su ga oteli pripadnici egipatske tajne službe. No talijanska istraga ipak je poslije otkrila da je Abu Omar zaista bio otet, ali da su ga oteli Amerikanci. Talijanske istražitelje najviše je ogorčilo to što ih Amerikanci o tome nisu obavijestili, a poslije su im čak i lagali da je Abu Omar u Bosni. Štoviše, Talijani su utvrdili da su Amerikanci u otmici Abu Omara iskoristili podatke koje su dobili od njih te da su u otmici sudjelovali i Amerikanci koji su svakodnevno surađivali s talijanskim agentima.

Talijanski istražitelji otkrili su brojne pojedinosti o operaciji CIA-e. U njoj je sudjelovalo 19 osoba, 13 muškaraca i šest žena. Bili su raspoređeni u dvije grupe. Jedna je nabavila potrebnu opremu, talijanske mobitele, provjerila kretanje Abu Omara i napustila Italiju nekoliko dana prije operacije. Druga je počinila otmicu. Kretanje devetnaestorice rekonstruirano je pomoću ispisa mobitelskih poziva, hotelskih računa, ugovora o iznajmljivanju automobila i drugih dokumenata. Amerikanci su odsjedali u luksuznim hotelima, u Milanu u "Principe di Savoia", gdje noć stoji 500 dolara, predstavljali se kao turisti i poslovni ljudi, djelovali kao da se ne poznaju, a sastali su se u hotelu u La Speziji. Njihovi ukupni hotelski troškovi premašili su 150.000 dolara.

Abu Omara omamili su kemijskim sredstvom, ubacili ga u bijeli kombi i odjurili u američku zračnu bazu Aviano, kamo su ušli bez provjere jer je očito njihov dolazak bio najavljen. Abu Omar ukrcan je u Learjet koji ga je prevezao u američku zračnu bazu Ramstein u Njemačkoj, odakle je drugim avionom prebačen za Egipat.

Talijanski istražitelji utvrdili su da je operacijom upravljao šef CIA-e u Milanu Robert Seldon Lady, iskusan 50-godišnji agent, nekadašnji operativac u Latinskoj Americi, koji je formalno bio američki konzul u Milanu. Kao glavni operativac CIA-e u sjevernoj Italiji bio je zadužen za kontrolu islamskih terorističkih ćelija u Europi pa je surađivao s talijanskim tajnim agentima. Naredba da se otme Abu Omar dana je u Washingtonu jer je postojao strah da bi on mogao organizirati protuakcije i atentate nakon američkog napada na Irak nekoliko tjedana poslije. Po svemu sudeći, on nije jedini bio otet i prebačen u neku zemlju gdje se još prakticira mučenje da bi ondje bio ispitan. Dogodilo se to i osumnjičenima da su visokopozicionirani u terorističkoj mreži Al Qaeda.

Prošlog tjedna talijanski istražni sudac obznanio je da je istraga završena te je predmet predao sutkinji koja je protiv 13 agenata CIA-e podigla optužnicu. Oni, naravno, nisu dostupni talijanskim vlastima, jer su nekoliko dana nakon otmice - nakon što su se neki proveli u Firenci i Veneciji - napustili Italiju. Napustio ju je i Lady, iako je navodno kupio kuću nedaleko od Torina i tvrdio da će se tu trajno nastaniti u mirovini.

Svega nekoliko dana nakon završetka talijanske istrage šef CIA-e Goss stigao je u Sarajevo. Nakon njegova odlaska lokalne vlasti počele su grčevito tražiti podatke o Abu Omarovu državljanstvu i kretanju u BiH, jer Amerikanci vjeruju da bi im to moglo pomoći u neugodnoj situaciji. Nacional od vlasti u BiH nije dobio potvrdu o njegovim dokumentima i kretanju iz zanimljivog razloga: BiH je dala dokumente većem broju osoba s tim imenom pa nisu mogli pouzdano utvrditi o kome je riječ.