Objavljeno u Nacionalu br. 503, 2005-07-04

Autor: Maroje Mihovilović

SAD - IRAN: NOVA KRIZA

Na slikama iz 1979. nije novi iranski predsjednik

Nekoliko bivših talaca iz zauzimanja američke ambasade u Teheranu 1979. tvrdi da je jedan od otmičara bio i iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad: ako je to istina, odnosi Irana i SAD-a bit će dodatno narušeni

Novi iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad Novi iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad "Čim sam vidio njegovu fotografiju u Washington Postu, prepoznao sam ga i poslao e-mailove bivšim kolegama da im kažem što sam otkrio upitam ih što misle", ispričao je novinarima CNN-a bivši agent CIA-e William Daugherty i bivši američki talac u Iranu, sumnjajući da je novi iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad bio vođa zauzimanja američke ambasade u Teheranu 1979., nakon čega su 52 američka taoca proveli 444 dana u zatočeništvu. On kaže da su mu petorica kolega potvrdili da i oni u Ahmadinejadu prepoznaju svog otmičara.

Slično je CNN-u rekao i Don Sharer, koji je u američkoj ambasadi u Teheranu bio mornarički ataše: "Čim sam vidio to lice, upalila mi se lampica. Maknite 20 godina s njegova današnjeg lika i to je on. On je bio ondje, više u pozadini kao neka vrsta savjetnika."

Charles Scott, 73-godišnji umirovljeni pukovnik, koji je također bio talac u američkom veleposlanstvu u Teheranu, rekao je novinarima Washington Timesa: "Čim sam ugledao njegovu sliku u novinama, prepoznao sam to kopile! On je bio jedan od dvojice-trojice glavnih vođa. Rekao mi je da sam svinja i da bih trebao biti zatočen dovijeka, da ću iz ćelije izići tek kad me budu vodili na strijeljanje. Čak su i neki naši čuvari bili uvjereni da je prestrog. Možete mu obojiti kosu, obrijati bradu, obući mu svečano odijelo, ali ja ću ga uvijek prepoznati. Kad se nađete u smrtnoj opasnosti, mnoge vam se pojedinosti usijeku u pamćenje. Novi iranski predsjednik nedvojbeno je terorist."

I drugi bivši američki taoci u Iranu tvrde da su prepoznali Ahmadinejada kao jednog od vođa iranskih islamskih revolucionarnih studenata, koji su u jesen 1979. okupirali američku ambasadu i zatočili tamošnje američke diplomate. To je bila prva večernja vijest američkih televizija i naslovnica dnevnih listova, a američka vlada već se negativno izjasnila o iranskim predsjedničkim izborima i Ahmadinejadovoj pobjedi. Predstavnik za tisak Bijele kuće Scott McClellan izjavio je da "svjedočanstva bivših talaca otvaraju mnoga pitanja".

Ako je Ahmadinejad zaista jedan od vođa studenata koji su okupirali američku ambasadu i 52 Amerikanca držali kao taoce 444 dana, to bi moglo dramatično zakomplicirati već ionako napete američko-iranske odnose. Ovih dana objavljene fotografije iz tog vremena pokazuju da se među otmičarima nalazio bradati mladić vrlo sličan novom predsjedniku, ali nakon 26 godina teško je kategorički tvrditi da je to ista osoba.

Već i prije nego što se počelo sumnjati da je Ahmadinejad bio vođa studenata koji su zaposjeli američku ambasadu u Teheranu na Zapadu je njegova pobjeda na izborima primljena vrlo suzdržano. Pobijedio je naoko potpuni autsajder, ultrakonzervativni dosadašnji gradonačelnik Teherana, i veliko je pitanje što će to značiti za budućnost Irana i njegovih odnosa s drugim državama. Nakon što on 2. kolovoza na naslijedi dosadašnjeg umjerenog predsjednika Mohammeda Khatamija, sva vodeća mjesta u vjerskom i državnom vrhu Irana držat će konzervativci. Na Zapadu se boje da će novi predsjednik zaoštriti odnose sa Zapadom i Bliski istok uvesti u novu krizu.

Kako je malo poznati Ahmadinejad pobijedio ostalih sedam kandidata, pa i favoriziranog bivšeg predsjednika Alija Akbara Hashemija Rafsanjanija, sad je već mnogo jasnije. Ahmadinejada su podržavale strukture koje drže efektivnu vlast, mreža konzervativnih islamskih organizacija i paravojnih grupacija koje kroz vjerske ustanove šire konzervativnu političku liniju i na lokalnoj i na nacionalnoj razini. Ta je mreža posljednjih godina spretno suzbijala svaki pokušaj umjerenih političkih snaga – političara, medija, intelektualnih krugova, poduzetničkih grupa, građanskih inicijativa - da formiraju djelotvoran reformski pokret. Dosadašnji predsjednik Khatami nije bio dovoljno jak da im osigura veći utjecaj.

Neki su se nadali da bi Khatamijevu ulogu mogao preuzeti Rafsanjani, nekadašnji predsjednik koji se sada ponovno kandidirao. On je nešto konzervativniji od Khatamija, ali se predstavljao kao zagovornik umjerenih reformi i otvaranja prema Zapadu. Smatrali su ga favoritom izbora. Za konzervativce su predsjednički izbori bili prilika da reformiste izbace s političke scene pa su organizirali široku političku akciju da to postignu izborom Ahmadinejada za predsjednika.

Iako će on biti prvi iranski predsjednik koji nije svećenik, Ahmadinejad kao predsjednički kandidat jako im je odgovarao. Rođen je 1956. u Aradanu u središnjem Iranu. Njegov je otac prodavao povrće i imao brijačnicu. Živjeli su u skromnoj kući bez tekuće vode. Pravo im je prezime Saborjhian, a ono je označavalo zanimanje pretka koji je bojio tkanine. Kada je novi iranski predsjednik imao dvije godine, obitelj se preselila u Teheran gdje se otac zaposlio kao kovač. Novo prezime Ahmadinejad – "čovjek plemenitih vrlina" – označavalo je privrženost obitelji vjeri. Mahmoud Ahmadinejad počeo je pohađati vjerske tečajeve i prije nego što je to bilo uobičajeno za djecu njegove dobi.

Iako je obitelj živjela skromno, skupila je novac da se on u Teheranu upiše na studij tehnike na Iranskom sveučilištu znanosti i tehnologije. Postao je građevinski inženjer, doktor građevinskih i transportnih znanosti i sveučilišni predavač. Vrlo mlad zainteresirao se za politiku, u kojoj je bio aktivan i njegov otac. Kad je buknuo građanski rat u Libanonu, otputovao je tamo kako bi pomogao šiitima koji su bili pod udarom libanonskih kršćana. Nezadovoljan i prilikama u vlastitoj zemlji, angažirao se u tajnim omladinskim organizacijama koje su agitirale protiv vlasti šaha Reze Pahlavija. U njegovoj su kući tajno tiskali letke, a kad je to otkriveno, cijela je obitelj u strahu od zloglasne šahove tajne policije Savak napustila Teheran i sklonila se u unutrašnjosti.

Kad je 1978. počela iranska islamska revolucija, Ahmadinejad je bio gorljivi pristaša njenog vođe ajatolaha Ruhollaha Khomeinija. Bio je član Ureda za jačanje jedinstva, studentske organizacije koja je organizirala zauzimanje američkog veleposlanstva u Teheranu, gdje su studenti kao taoce 444 dana držali 52 američka diplomata.

Susjedni Irak 1980. je napao Iran pa je Ahmadinejad pristupio Korpusu Islamske revolucionarne garde, dobrovoljačkoj postrojbi koja se borila na najtežim bojištima, i sudjelovao u akcijama kao komandos u zaleđu iračke vojske. Postao je glavni inženjer Šeste armije Islamske revolucionarne garde. Nakon rata u državnoj je administraciji nekoliko godina radio kao zamjenik guvernera pokrajine Maku, a šest godina bio je guverner pokrajine Ardabil.

Iranskoj javnosti bio je gotovo nepoznat kad je 2003. kao kandidat konzervativaca izabran za gradonačelnika Teherana. Dotad su Teheranom upravljali umjereni reformisti, koji su poticali izlaženje reformskih novina i poduzetništvo zapadnog tipa, dopuštali da se muškarci i žene okupljaju na istim mjestima, nisu bili strogi prema ženama koje se nisu potpuno držale vjerskog kodeksa odijevanja. On je to počeo mijenjati pa je u Teheranu dao zatvoriti restorane brze hrane, naredio da gradski službenici moraju nositi brade i duge rukave. Pričalo se čak da kani zabraniti da se muškarci i žene voze u istim liftovima.

Njegove su mjere nailazile na otpor u imućnijim dijelovima Teherana, ali je stekao mnogo pristaša u siromašnim četvrtima, gdje je poboljšao infrastrukturu i životni standard. Stekao je popularnost i tvrdnjama da će iskorijeniti korupciju, ali i vrlo skromnim načinom života. U njegovim službenim biografijama tvrdi se da živi tako skromno da u njegovu trosobnom stanu u uličici pokraj škole u središtu Teherana čak nema namještaja nego su tu samo tvornički ćilimi i jastuci. Ima troje djece, dvoje na sveučilištu i jedno u gimnaziji, vozi stari Peugeot iz 1977. a nosio je dosad vlastiti ručak na posao u gradsku vijećnicu jer nije htio jesti na račun gradskog proračuna.

On se i kao gradonačelnik Teherana, ali i kao predsjednički kandidat predstavljao kao zagovornik interesa širokih siromašnih slojeva, kojima će se život poboljšati bude li se iransko društvo čvrsto držalo načela islama umjesto da gradi građansko društvo zapadnog tipa. Za njega su agitirale razne konzervativne organizacije pa su ga podržali vođe moćne Islamske revolucionarne garde, paravojne konzervativne milicije Basij, koja je nasilno razbijala demonstracije liberalnih studenata. Konzervativci kontroliraju i državne institucije pa su i one pomogle Ahmadinejadu. Jedan od njegovih suparnika iz prvog kruga optužio je čak i iranskog vjerskog vođu ajatolaha Alija Khamneija da stoji iz organizirane državne kampanje da se Ahmadinejad izabere za predsjednika, te da je tu kampanju operativno vodio Khamneijev sin Mojtaba, što je ajatolah demantirao. I gubitnik drugog kruga Ali Akbar Hashemi Rafsanjani optužio je moćne krugove iz vrha režima da su namjestili izbore: "Sva sredstva režima iskorištena su na organiziran i ilegalan način kako bi se interveniralo u ove izbore. Milijarde riala narodnog novca potrošene su za difamiranje mene i moje obitelji. Ja se, međutim, na rezultate izbora neću žaliti, jer je iransko sudstvo već pokazalo da ne može ili neće učiniti bilo što. To ću prepustiti Bogu."

Neke zapadne zemlje službeno su objavile da iranski izbori nisu održani po demokratskim uzusima pa ih ne smatraju legitimnima, a to je i stav SAD-a. Ali nakon što su se javili bivši taoci koji u Ahmadinejadu prepoznaju jednog od svojih otmičara, u SAD-u će se utvrditi kakve podatke američke tajne službe imaju o tadašnjem Ahmadinejadovu djelovanju, pregledat će se stare novinske i televizijske arhive. Poznati reporter BBC-jev John Simpson uvjeren je da je tada intervjuirao Ahmadinejada i da je snimka tog intervjua u BBC-jevoj arhivi. Ako se utvrdi da je novi iranski predsjednik u tome sudjelovao, to će onemogućiti bilo kakve geste dobre volje SAD-a prema novom predsjedniku i Iranu općenito.

Zaposjedanje ambasade u Teheranu 1979. jedno je od najvećih poniženja američke diplomacije. Iranski studenti su nakon pobjede islamske revolucije nekoliko puta demonstrirali ispred američkog veleposlanstva jer je SAD dao azil bivšem šahu, kojem su iranski revolucionari željeli suditi. Oni su 4. studenoga 1979. zauzeli cijelu ambasadu i zarobili diplomate. Nekoliko tjedana poslije oslobodili su žene (osim dvije) i crnce, a potom i jednog bolesnog taoca. Ostale su držali 444 dana, do 20. siječnja 1981., tražeći da SAD za njihovo oslobađanje izruči šaha i ispriča se zbog svoje politike prema Iranu.

Američki predsjednik Jimmy Carter nije htio pristati na te uvjete. Organizirao je komandosku akciju da se taoci oslobode, ali je ona u travnju 1980. propala već u fazi okupljanja snaga u privremenoj bazi u pustinji u istočnom Iranu, jer su se u pustinjskoj oluji sudarili američki avion i helikopter a osam je američkih vojnika poginulo. Carter nije uspio osloboditi taoce pa je u jesen 1980. izgubio predsjedničke izbore.

Šah je umro, a Irak je napao Iran, pa je Iran bio suočen s novim prioritetima i oslobodio taoce. Zbog talačke krize SAD je prekinuo diplomatske odnose s Iranom, zamrznuo njegove financije i uveo sankcije. Pokušaji da se odnosi poboljšaju, što ih je poduzimao dosadašnji umjereni iranski predsjednik Khatami, nisu donijeli veće rezultate. Nakon što je za predsjednika izabran radikalni konzervativac Ahmadinejad, izgledi za poboljšanje odnosa bitno su pogoršani, pogotovo ako je Ahmadinejad sudjelovao u okupaciji ambasade.

Nakon što su se javili bivši taoci, iranska strana zanijekala je da je novi predsjednik sudjelovao u zaposjedanju američkog veleposlanstva. Iz Irana potvrđuju da je Ahmadinejad kao student sudjelovao u revoluciji potkraj 70-ih kojom je srušen šah Reza Pahlavi i na vlast doveden vjerski vođa ajatolah Ruhollah Khomeini. U njegovoj službenoj biografiji spominje se da je bio član Ureda za jačanje jedinstva, studentskog tijela koje je organiziralo zauzimanje američke ambasade i otmicu diplomata. Ali iz njegova ureda energično demantiraju da je sudjelovao u okupaciji veleposlanstva. Sad se čak tvrdi da je bio izričito protiv toga, a i da je navodno bio protiv toga da se zauzima samo američka ambasada i inzistirao da se istodobno zauzme i sovjetska. Javili su se i neki poznati organizatori tih događaja iz 1979. koji su sada – kao istaknuti iranski reformisti i pristaše dosadašnjeg predsjednika Khatamija – politički protivnici konzervativnog Ahmadinejada. Trojica od njih Abbas Abdi, Mohsen Mirdamadi i Hamid Reza Jalaeipour, također niječu da je u ondašnjim događajima sudjelovao Ahmadinejad. Jedan od organizatora upada u američku ambasadu tvrdi da u tome nije sudjelovao ni jedan student s Iranskog sveučilišta znanosti i tehnologije na kojem je Ahmadinejad studirao. Sam Ahmadinejad je američkim novinarima u Teheranu na pitanje je li sudjelovao u otmici rekao: "To nije istina, to su samo glasine."

Američke dnevne novine, televizije i internetski portali objavili su fotografije iz onog vremena na kojima se uz taoce vidi mladi Iranac, vrlo sličan novom iranskom predsjedniku. CNN je pozvao stručnjaka za fizionomije da usporedi tadašnje televizijske snimke s današnjim fotografijama. On je rekao da sličnost postoji, ali je upozorio i na uočljive razlike. Ahmadinejad ima mnogo razmaknutije obrve od čovjeka na tim snimkama, ima orlovski nos, a čovjek na snimkama iz 1979. godine ravan, a i uške su im drukčije. Ipak, ima premalo snimki da bi definitivno potvrdio ili opovrgnuo da je to isti čovjek. Možda će sljedećih dana Iranci objaviti tko je taj čovjek uz taoce na snimkama iz 1979. Ali čak i ako bude identificiran i utvrdi se da to nije Ahmadinejad, to ne znači da Ahmadinejad nije bio među otmičarima i da ga taoci ondje nisu vidjeli. Možda će stoga Iran objaviti iscrne podatke o tome što je Ahmadinejad radio 1979.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika