09.07.2005. / 11:26

Autor: Marina Biluš

TUĐMANOVA OSOBNA DRAMA

Tajna Tuđmanove BOLESTI

U studenome 1996. Nacional je prvi objavio najstrože čuvanu tajnu o pravim razmjerima i težini bolesti prvog hrvatskog predsjednika

Prije devet godina, točnije u studenome 1996., tjednik Nacional razotkrio je još jednu aferu, a ovog je puta bila riječ o prikrivanju prave bolesti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. U članku u kojem je detaljno iznesena sedmodnevna kronika naglog pogoršanja Tuđmanova zdravstvena stanja, Nacionalovi novinari prvi su u Hrvatskoj razotkrili pravu pozadinu predsjednikova tajnog odlaska u washingtonsku bolnicu Walter Reed. Javnost je zapravo tek tada doznala ono što je vrh vlasti dugo pokušavao prikriti, a to je da prvi hrvatski predsjednik boluje od karcinoma.
  Da je zdravstveno stanje tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana daleko od savršenog, postalo je jasno kada je on potkraj listopada 1996. preskočio svoj uobičajeni ritual igranja tenisa na terenima Policijske škole u Zagrebu. Iz izvora bliskih predsjedničkim dvorima, Nacional je potom doznao da se predsjednik gotovo dva mjeseca žalio na probavne smetnje, te da je upravo njegova supruga Ankica prva shvatila da nije riječ o benignim teškoćama. Zabrinuta zbog suprugova naglog mršavljenja i primjetno lošeg izgleda, inzistirala je da se u Predsjedničkim dvorima 24 sata na dan o Tuđmanovu zdravlju brine liječnički tim.
  "U to vrijeme kontaktirali smo s puno ljudi iz neposredne Tuđmanove okoline i prema nekim njihovim reakcijama i škrtim riječima kojima su komentirali predsjednikovo zdravstveno stanje zaključili smo što se zapravo događa. Zanimljivo je da nitko od njegovih najbližih suradnika nije znao potpunu istinu. Razgovarali smo i s liječnicima, specijalistima iz različitih medicinskih područja koji nisu bili dio liječničkog tima Franje Tuđmana, kako bismo dokučili o čemu je moglo biti riječi kad je u pitanju njegova bolest. Sve to pomoglo nam je da složimo mozaik i otkrijemo što se zapravo događa", kaže autor spomenutog Nacionalova teksta i predsjednik NCL Media Grupe Ivo Pukanić. Važno je napomenuti, dodaje, da je Tuđman svoju bolest skrivao do te mjere da je, kada bi mu liječnici u Ured predsjednika dolazili davati terapiju, svima bilo zabranjeno kretanje hodnicima i otvaranje vrata svojih ureda. No prvi hrvatski predsjednik nije uspio potpuno prikriti istinu. 


  Tuđmanova pojavljivanja u javnosti tijekom studenoga 1996. dala su naslutiti da je njegovo zdravstveno sve gore. Prvi put to se jasno moglo vidjeti 5. studenoga, prilikom primanja talijanskog ministra vanjskih poslova Lamberta Dinija, kada Tuđman nije mogao skriti znakove ozbiljne iscrpljenosti. Još se gore doimao dva dana poslije kada je na svečanoj sjednici Vlade pred TV kamerama izmučenim i jedva čujnim glasom zahvalio Vladi Zlatka Mateše na jednogodišnjem radu. Istoga dana desetke kilograma mršaviji Franjo Tuđman odavao je dojam potpuno slomljenog čovjeka dok je na izvanrednoj sjednici Predsjedništva HDZ-a slušao prozivku članova stranke okrivljenih za malverzacije u pretvorbi. A kada je 11. studenoga prilikom predaje odlikovanja generalu Zvonimiru Červenku Franjo Tuđman od iscrpljenosti gotovo pao, napokon je hitno prevezen u Novu bolnicu u Dubravi. Da je u njoj proveo dva dana na pretragama, također se tajilo, a istinu nije znala ni većina suradnika iz Predsjedničkih dvora.

Hrvatskoj javnosti upravo je tada prešućeno poražavajuće otkriće – liječnici su ustanovili da je posrijedi opaka bolest te da je nužan hitan operacijski zahvat.
  Sve što je uslijedilo pomno se krilo od hrvatskih građana i javnosti. Kolima Hitne pomoći u pratnji policajaca na motociklima predsjednik je prevezen u zagrebačku zračnu luku ne bi li što brže stigao u bolnicu Walter Reed u Washingtonu. Građanima je informacija plasirana u lažnom obliku pa su na radijskim vijestima doznali samo da je predsjednik "otputovao na kraći odmor i detaljniji liječnički pregled".
  No Nacionalovim izvjestiteljima u washingtonskoj je bolnici potvrđeno da je ondje primljen teško bolesni hrvatski predsjednik te da je u bolnicu stigao u pratnji svog osobnog liječnika, dr. Miomira Žužula i supruge Ankice. Diplomatski izvori bliski State Departmentu Nacionalu su potom potvrdili da su liječnici washingtonske bolnice nakon detaljnih pretraga ustvrdili ono što su samo rijetki u Zagrebu znali i to tajili pod svaku cijenu – Franjo Tuđman ima karcinom želuca u poodmakloj fazi. Još jedna potvrda stigla je u obliku pisma potpore koje su hrvatskom predsjedniku uputili Bill i Hilary Clinton, a u kojem Tuđmanovo stanje opisuju kao "vrlo teško" i žele mu brzo i sretno ozdravljenje.
 

A da je Tuđmanovo liječenje u Washingtonu doista držano u strogoj tajnosti pokazalo se 15. studenoga kada su novinari pojedinih američkih listova od hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu pokušali doznati nešto više o Tuđmanovu boravku u bolnici. Njima je tada rečeno da je vijest o predsjednikovu boravku u Walter Reed bolnici sigurno netočna jer veleposlanstvo o tome nije obaviješteno. No istoga je dana CNN iz pouzdanih izvora doznao i objavio da Franjo Tuđman boluje od karcinoma želuca. Ured predsjednika potom je demantirao te tvrdnje, priznavši samo da je Tuđman na liječenju i da nema karcinom, nego samo bezazlene želučane teškoće. Tako je, dakle, hrvatski politički vrh još jednom dokazao svoje inzistiranje na prikrivanju prave istine o zdravstvenom stanju prvog hrvatskog predsjednika i činjenicu da su svjesno i namjerno obmanjivali hrvatski narod. A koliko su Tuđmanovi najbliži suradnici bili odlučni u želji da istinu sakriju od javnosti vjerojatno  najjasnije ocrtava tijek događaja koji je uslijedio kada je Nacional odlučio objaviti istinu. 

Naime, nakon što je i CNN objavio vijest o pravom razlogu Tuđmanova boravka u washingtonskoj bolnici, u Nacionalovoj redakciji odlučeno je da će se objaviti izvanredno izdanje Nacionala s člankom u kojem se otkriva da predsjednik boluje od karcinoma. Tiskanje i distribucija izvanrednog broja hitno je dogovorena.
  "No dan uoči objavljivanja nazvao me Ivić Pašalić moleći da se hitno nađemo. Rekao mi je da zna da želimo izići s izvanrednim izdanjem o Tuđmanovoj bolesti, a potom mi je 'preporučio' da bi nam bilo bolje da to ne napravimo. Objasnio sam mu da smo se u redakciji već sve dogovorili i da ćemo ići s tekstom, a otvoreno sam mu rekao i da više nema smisla da se skriva istina jer ju je CNN već objavio", priča Ivo Pukanić, kojem je, kaže, Pašalić tada rekao da ga ne zanima što objavljuje CNN već Nacional i hrvatski mediji. Kad mu je Pukanić pojasnio da više ne mogu skrivati istinu o Tuđmanovoj bolesti jer će je Nacional objaviti barem u svom regularnom izdanju, Pašalić je zaprijetio.
  "Do utorka se može svašta dogoditi i ljude možemo pripremiti i uvjeriti ih da Nacional ne govori istinu, rekao mi je tada Pašalić. Objasnio sam mu da ne odustajem i da ćemo objaviti izvanredno izdanje, no ubrzo sam se uvjerio na što su sve spremni da nas u tome spriječe.

Dva sata nakon tog razgovora nazvao me tehnički direktor tiskare s objašnjenjem da im je nestalo papira. Kada smo im papir nabavili iz Slovenije, izvlačili su se da im ne paše ta rola, a onda su i iz distribucije javili da neće moći distribuirati izvanredno izdanje čak i kad bismo ga uspjeli otisnuti. Uglavnom, Pašalić je ostvario svoju prijetnju i de facto nam zaustavio DOK SU DRUGI MEDIJI ŠUTJELI, ISTINA O TUĐMANOVU TEŠKOM STANJU OBJAVILI SU SAMO CN I NACIONAL objavljivanje broja. Kad smo u utorak u redovnom izdanju objavili informaciju o Tuđmanovoj bolesti, Pašalić se već pobrinuo za damage control i kroz dnevne listove koji su bili pod kontrolom vlasti javnost su unaprijed pripremili za naš članak plasirajući opravdanja kako je Tuđman u Washington otišao samo na detaljnije liječničke pretrage", kaže Pukanić.
  No u Americi je malo tko vjerovao u fingirane informacije koje su stizale iz Hrvatske. New York Times je ubrzo objavio članak u kojem se razmatra eventualna posttuđmanovska era, napominjući da će se prvi predsjednik Hrvatske vjerojatno morati povući iz politike. Istodobno, što je prenio i Nacional, glavnim američkim gradom počinju kružiti glasine koje su iz srpskih krugova krenule odmah nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, u kojima se nagađa da su još uoči pregovora Tuđmana pregledali američki liječnici i otkrili opasnu bolest, no da je on sam odbio liječenje.
 

No s glasinama ili bez njih, vijest o pogoršanju Tuđmanova zdravstvenog stanja pokrenula je pitanja je li predsjednik Hrvatske u takvoj situaciji sposoban obnašati svoju funkciju. To pitanje ponovno se aktualiziralo u studenome 1999. kada je napokon na vidjelo izbila prava istina o teškoj bolesti prvog hrvatskog predsjednika i njezinu zataškavanju, što je čak tri godine prije prvi u Hrvatskoj obznanio upravo tjednik Nacional. Prvog dana studenoga iste godine Franjo Tuđman hitno je operiran u zagrebačkom KB-u Dubrava, a liječnički konzilij predvođen dr. Branimirom Jakšićem izvijestio je da se predsjednik dobro oporavlja nakon operacije perforiranog divertikula debelog crijeva. No pet dana poslije pojavile su se postoperativne komplikacije, odnosno upala potrbušnice. Liječnici su tada uvjeravali da su takve komplikacije uobičajene, no da se unatoč njima Franjo Tuđman normalno oporavlja pa su čak najavljivali da očekuju kako će predsjednik iz bolnice izići za desetak dana. No ubrzo su se pojavile nove komplikacije - Franjo Tuđman imao je unutarnje krvarenje i 13 dana nakon operacije bio je u iznimno teškom zdravstvenom stanju. Desetak dana poslije pojedini organi postupno su počeli otkazivati. Tijelo je posustalo 11. prosinca kada je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman preminuo.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika