Objavljeno u Nacionalu br. 504, 2005-07-11

Autor: Berislav Jelinić

Pozadina bijega šefa Croatia busa

Sulić ugrožava Sanaderov status u HDZ-u

Leon Sulić, bivši direktor Croatia Busa, nepravomoćno je osuđen na sedam godina zatvora, a presuda će negativno utjecati na Sanaderov autoritet među utjecajnom desnicom HDZ-a koja je štitila odbjegla direktora

Tijekom posljednjeg desetljeća Sulić je često mijenjao saveznike: od rigidnih desničara, preko pripadnika kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute, do aktualnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je na štetu grada Zagreba sa Sulićem napravio zamjenu zemljišta iz zasad nepoznatih razloga. Zbog bahata ponašanja prema zaposlenicima i odnosa prema pravosuđu, sindikalni djelatnici optužuju ga da korumpira koga stigneTijekom posljednjeg desetljeća Sulić je često mijenjao saveznike: od rigidnih desničara, preko pripadnika kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute, do aktualnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je na štetu grada Zagreba sa Sulićem napravio zamjenu zemljišta iz zasad nepoznatih razloga. Zbog bahata ponašanja prema zaposlenicima i odnosa prema pravosuđu, sindikalni djelatnici optužuju ga da korumpira koga stignePrije nekoliko dana na zagrebačkom je Županijskom sudu Leon Sulić, bivši direktor Croatia Busa, nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora. Radnici te tvrtke tu su presudu dočekali gotovo s nevjericom jer su godinama upozoravali da je Sulić korumpirao pravosuđe i tako se zaštitio. Malo ih je manje iznenadilo što je Sulić od izricanja presude nedostupan hrvatskom pravosuđu.
Osim što je iznenadila radnike Croatia Busa, ta bi presuda mogla imati i zanimljive političke posljedice. Krugovi bliski HDZ-u potvrdili su Nacionalu da bi se ona mogla negativno odraziti na autoritet premijera ive Sanadera među utjecajnim desnim krilom HDZ-a, što bi dugoročno moglo dodatno destabilizirati odnose unutar stranke. Pokažu li se ta predviđanja točnima, onda bi Sanaderov autoritet unutar stranke zapravo mogla potkopati presuda koja bi trebala naznačiti da u Hrvatskoj napokon počinje funkcionirati pravna država.
Protiv Leona Sulića policija je potkraj prošlog tjedna raspisala tjeralicu nakon što se nije pojavio na izricanju nepravomoćne presude o sedmogodišnjoj zatvorskoj kazni. S obzirom na to da zakon predviđa automatski pritvor za osuđenike kojima je izrečena zatvorska kazna duža od pet godina, Sulić je odmah nakon njena izricanja trebao biti prepraćen u pritvor. No pošto se iz nepoznatih razloga na izricanju presude nije pojavio, Sulić se niti idućih dana nije javio u pritvor. Tako je i on stekao status bjegunca od hrvatskog pravosuđa.
Sulić je s Markom Pušićem, koji je nepravomoćno osuđen na tri godine zatvora, osuđen za više gospodarskih malverzacija, teških oko 15,5 milijuna kuna. Riječ je tek o jednom u nizu sporova koje se protiv Sulića vode zbog više nego opravdanih sumnji u kriminal koji je počinio u Croatia Busu, i o prvom koji je dobio kakav-takav (zasad nepravomoćni) sudski epilog.
Nominalno bi zbog toga Sanaderu u javnosti trebao porasti rejting jer je pravosuđe napokon počelo kažnjavati pretvorbene predatore koji su zahvaljujući političkim vezama u devedesetima opustošili Hrvatsku. No Sulićeve političke veze mogle bi Sanaderu unutar stranke prouzročiti nepredviđene probleme.
Pišući o kriminalu u Croatia Busu, Nacional je još prije nekoliko godina upozorio da je prema svemu sudeći glavna Sulićeva "ulaznica" u pretvorbene svinjarije oko Croatia Busa sredinom devedesetih bila činjenica da je on brat Gordane Turić, tadašnje HDZ-ove saborske zastupnice krajnje desne političke orijentacije.
Nacional je doznao od krugova bliskih HDZ-u da su upravo Gordana Turić i njezin suprug Marko Turić najviše pomogli ivi Sanaderu da prije nekoliko godina preuzme kontrolu nad HDZ-om u borbi s Ivićem Pašalićem i rigidnim desničarima u stranci. Turići su se među prvima od pripadnika rigidne desne struje unutar HDZ-a priklonili Sanaderu. Tvrdi se da su upravo Turići u to vrijeme Sanadera povezali i približili s Lukom Bebićem, glavnim stranačkim ideologom i danas jednim od njezinih najmoćnijih ljudi. Turićima se također pripisuju i zasluge za zbližavanje Andrije Hebranga i Sanadera.
Iz spomenutih je krugova Nacionalu potvrđeno da zahvaljujući tomu Turići danas unutar stranke imaju velik utjecaj te da njihove kadrovske ali i druge sugestije premijer Sanader maksimalno uvažava. Zbog svega toga Turići su navodno i privatno bliski s premijerom i njegovom obitelji.
Sve te okolnosti, a posebno velik zakulisni politički utjecaj Turićevih još od ranih devedesetih, mogu baciti i novo svjetlo na promišljanja koliko bi dugo Sulić mogao biti nedostupan hrvatskom pravosuđu, ali i zašto se neki drugi predmeti protiv Sulića godinama vode prilično jalovo.
Dragutin Kasapović, Sulićev odvjetnik, tvrdi da se s njim posljednji put čuo sat-dva prije izricanja presude. Ubrzo se počelo spekulirati da je Sulić otišao na hodočašće u Lourdes, gdje valjda traži duševni mir. Krugovi bliski Suliću tvrde da je on vrlo religiozan i bogobojazan, što je uistinu nespojivo s njegovim ponašanjem u Croatia Busu.
Tijekom posljednjih godina često su ga znali viđati u crkvi Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu. S tamošnjim franjevcima Sulić je u vrlo blizak. Čak su se pojavile i spekulacije da bi se on možda mogao skrivati i u popratnim objektima te crkve, a kao navodna alternativna lokacija gdje se skriva spominje se Župa Studenci nedaleko od Imotskog. Nisu to prve spekulacije koje franjevce povezuju sa skrivanjem bjegunaca od hrvatskog pravosuđa. Franjevci su ihprije redovito demantirali.
U istu crkvu u Zvonimirovoj ulici godinama dolazi i premijer Sanader, koji bi se ondje nakon mise često s franjevcima zadržao na kavi. Takva su se druženja navodno u posljednje vrijeme prorijedila, što neki tumače kao izraz franjevačke nesklonosti Sanaderovoj predanosti za potpunom suradnjom s Haaškim sudom.
Sulić je također naglašeno desno politički orijentiran. Autobusi Croatia Busa prije nekoliko godina besplatno su prevozili desničarske prosvjednike na splitsku rivu, gdje su s tada oporbenjakom Sanaderom očitovali nezadovoljstvo zbog odnosa Haaškoga suda prema hrvatskim generalima. Sulić godinama predvodi i desno orijentirane Hrvate o obljetnici bleiburške tragedije.
Tijekom posljednjeg desetljeća Sulić je često mijenjao saveznike: od rigidnih desničara, preko pripadnika kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute, do aktualnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je na štetu grada Zagreba sa Sulićem napravio zamjenu zemljišta iz zasad nepoznatih razloga. Zbog bahata ponašanja prema zaposlenicima i odnosa prema pravosuđu, sindikalni djelatnici optužuju ga da korumpira koga stigne.
Možda je i u tomu sve donedavno bila tajna njegove nedodirljivosti. Međutim, veliko je pitanje koga bi sve mogao ugroziti odluči li se predati i progovoriti tko se sve njime okoristio. Skeptici tvrde da će se pojaviti istog trenutka ako drugostupanjski sud prihvati žalbu njegova odvjetnika na izrečenu presudu i smanji mu kaznu toliko da ne mora ići u pritvor, a to se navodno očekuje vrlo brzo. Da se nije osjećao zaštićenim, Sulić bi zbog svega što mu se stavlja na teret vjerojatno već bio pobjegao izvan dosega hrvatskog pravosuđa.
Croatia Bus, kao dio nekadašnjih Zagrebačkih transporta, počeo se privatizirati 1994. Nominalna vrijednost tvrtke procijenjena je na 19,5 milijuna DEM, pri čemu nije uračunato zemljište, vrijedno 50 milijuna DEM. Čim je iz Hrvatskog fonda za privatizaciju stiglo rješenje o pretvorbi tvrtke u mješovito dioničko društvo, nastala je jagma za radničkim dionicama. Pojavila su se dva pretendenta: Ante Marijan, jedan od dotadašnjih direktora Croatia Busa, i Stjepan Lelas, vlasnik privatnog poduzeća Drava. Još prije nego što je prodaja službeno oglašena, obojica su ponudili radnicima da od njih otkupe njihove dioničke pakete.
Nakon što se tajnim predugovorima 117 radnika obvezalo da će svoje dionice ustupiti Anti Marijanu, iz štedionice Dukat stigao je novac koji je tobože u ime vozača i administracije uplaćen na račun Hrvatskog fonda za privatizaciju. Ante Marijan i štedionica Dukat bili su zapravo paravan za Miroslava Kutlu, HDZ-ova tajkuna, koji je tada bio na vrhuncu pretvorbene ekspanzije. Stoga nije čudno da su 1996. sve mjerodavne institucije Kutlinu direktoru Anti Marijanu priznale vlast nad Croatia Busom, potvrđujući njegove upravne ovlasti.
Iza Srećka Lelasa skrivao se Leon Sulić. Ne mireći se s porazom, Sulić je Kutli uzvratio dugotrajnim štrajkom "svojih" radnika, pa je 1996. umalo planuo oružani sukob između dvaju HDZ-ovih klanova unutar Croatia Busa, pri čemu su na Sulićevoj strani bili i neki pripadnici po zlu glasovite Kažnjeničke bojne današnjeg haaškog uznika Mladena Naletilića Tute, odjeveni u maskirne odore i naoružani do zuba.
Sukob je završio nagodbom što su je Kutle i Sulić potpisali u formi tajnog ortaštva: Kutle je Suliću prepustio izvjesna suvlasnička prava u Croatia Busu i postavio ga za novog direktora.
Unutar samog Croatia Busa Sulićeva i Kutlina ortačka transakcija pokrivena je tzv. dokapitalizacijom u formi osam autobusa koji su tobože kao "materijalno" ulaganje stigli iz Njemačke. Premda su sami radnici jako dobro znali da su isti autobusi već davno uvezeni i da su odavno dio voznoga parka Croatia Busa, Sulić i Kutle uspjeli su od carinske uprave pribaviti papire o njihovu transportu preko graničnog prijelaza Maclja i krivotvorene potvrde o plaćenim porezima: zatečena imovina poduzeća lažno je prikazana kao nova investicija koja implicira i veća Sulićeva vlasnička prava.
Kad je zbog toga Državnom odvjetništvu poslana prva kaznena prijava, Marko Buljan, šef zagrebačke porezne ispostave, zatražio je naknadnu uplatu poreza, ali je propustio prijaviti krivotvoritelje. Na sličan način vještak Dragutin Župančić, tobože, nije uspio utvrditi koliko su autobusi stari, ali ih je ipak proglasio ulaganjem vrijednim 4,5 milijuna DEM.
Odvjetnik kaže da se sa Sulićem čuo dva sata prije presude, a nakon bijega tvrdilo se da je otišao u Lourdes ili da se skriva kod franjevaca u Zvonimirovoj uliciUnatoč nezavršenoj istrazi o spornim autobusima, Fond za privatizaciju priznao je Sulićevu dokapitalizaciju, Kutle je prihvatio Sulića za novog direktora Croatia Busa, a sve njihove "podzemne" aranžmane blagoslovio je Trgovački sud. Štoviše, kad je 1998. zbog silnih dugova i sve brojnijih vjerovnika blokiran račun poduzeća, Kutle je iz poslovnog budžeta svog Diona-prometa kao stvarni većinski vlasnik na privatni Sulićev račun uplatio sedam milijuna DEM koji su potom dijeljeni radnicima kao minimalna plaća.
Drugi račun, preko kojeg su se obavljale novčane transakcije blokiranog Croatia Busa, "posuđen" je od Zagrebačkog kolodvora kojim je tih godina upravljao današnji čelnik zagrebačke Gradske uprave Stipe Tojčić. Tijekom četverogodišnje blokade Croatia Busa Sulić je, vjerojatno u dogovoru s Kutlom, prodao radnu jedinicu tog poduzeća na Korčuli. Novac od prodaje nije uplaćen na blokirani račun zagrebačke centrale Croatia Busa, nego u korist Autobusnog kolodvora koji je iz istoga iznosa potajice podmirivao razne Sulićeve troškove, uključujući i kupnju poduzeća Radnik-inženjering.
Zbog svega toga pobunili su se preostali mali dioničari, podnoseći brojne kaznene prijave, ali su se istražni spisi bez ikakvih pravosudnih posljedica godinama selili iz ruke u ruku službenika Državnog odvjetništva kao jasan dokaz učinkovitog zataškavanja. Radnici Croatia busa zbog toga su nekoliko puta blokirali poduzeće i oštro prosvjedovali upozoravajući na zataškavanje kriminala.
Strasti im je uspio smiriti tek aktualni glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je od Trgovačkog suda zatražio da Suliću "zamrzne" vlasnička prava i da se u Croatia Busu postavi privremena uprava sve dok se temeljito ne provjere sve sindikalne optužbe protiv Sulića.
Bajić je za svoga mandata s priličnom sigurnošću uspio rekonstruirati i da je aktualni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić na štetu Zagreba s Croatia busom zamijenio atraktivno gradsko zemljište ispod cijene. No radnici, niti nakon toga, s pravom nisu prestajali sumnjati u pravosudni epilog optužbi protiv Sulića.
Sindikalni vođa Mario Iveković poslao je 28. ožujka 2003. pismo saborskom Odboru za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku, u kojem imenom i prezimenom optužuje dvadesetak političkih, pravosudnih i državnih dužnosnika za pljačku u Croatia Busu. Ono je postalo prvi službeni dokument koji za privatizacijske malverzacije ne tereti samo prvake bivšeg HDZ-ova režima nego i dobar dio garniture iz vladajuće koalicije koja je 2000. na vlasti naslijedila HDZ.
Koliko je HDZ aktivno sudjelovao u grabežu u bivšem društvenom poduzeću i pokrivao ga, toliko tadašnje institucije i ministri nastavljaju prešućivati i zataškavati grijehe svojih prethodnika – to je bila Ivekovićeva poruka saborskim zastupnicima. Njegovo pismo bila je i precizna rekonstrukcija uloga i poteza nekolicine haenesovaca i esdepeovaca u toj aferi.
Na popisu moćnika koji su, kako tvrdi Iveković, Leonu Suliću izravno pomogli ili pak oprostili što je uz fiktivnu dokapitalizaciju, krivotvorine, sumnjive novčane transakcije – još sumnjivije ortačke aranžmane, carinske i porezne prijevare – postao i ostao većinski vlasnik Croatia Busa, navedeni su redom: Mato Crkvenac, SDP-ov ministar financija, Milan Bandić, ponovno aktualni zagrebački gradonačelnik, Stipe Tojčić, bivši HNS-ov dogradonačelnik, Jozo Matanović, pravnik Hrvatskog fonda za privatizaciju, Radovan Ortynski, nekadašnji glavni državni odvjetnik, Krunoslav Canjuga, smijenjeni zagrebački županijski državni odvjetnik, njegov zamjenik Radovan Šantek, Vesna Abramović, općinska državna odvjetnica u Zagrebu, Milan Trbojević i Marko Buljan iz Porezne uprave, Ante Uljar, bivši ravnatelj Carine, sudski vještak Dragutin Župančić, Josip Mejaščić, inspektor Ministarstva financija, i Vatroslav Pleić, stečajni upravitelj Diona-prijevoza.
Iveković je u pismu napisao i sljedeće: "Zanimljivo je da su svi radnici Croatia Busa koji su surađivali s djelatnicima Državnog odvjetništva dobili otkaze u tvrtki, a uvjereni smo i da je zaštićene svjedoke izdala općinska državna odvjetnica Željka Musteščak. Svi navedeni državni odvjetnici imali su komplet dokaznih materijala od kojih je veći dio nestao. Stječe se dojam da je Državno odvjetništvo namjerno i sustavno prikrivalo kriminal, a posebno je važno to što ni jedna optužnica protiv Leona Sulića i ostalih umiješanih osoba nije bila pravomoćna do dolaska Mladena Bajića na mjesto državnog odvjetnika, dok su danas već tri pravomoćne, a novih pet podignuto je u posljednjih nekoliko mjeseci."
Sve donedavno činilo se da je Sulić doista posve nedodirljiv. No čini se da su se okolnosti barem nominalno promijenile. U normalnim okolnostima pozadinu donošenja takve presude protiv Sulića, osim u činjenicama sadržanima u spisu, ne bi trebalo tražiti.
Krugovi bliski HDZ-u tvrde da bi eventualno Sulićevo pritvaranje moglo označiti početak novih previranja unutar stranke, s neizvjesnim ishodom po Sanaderov autoritet i čelnu poziciju. Nadvlada li premijer Sanader i politički preživi i te uvijene prijetnje, bit će to jasan znak da je na putu posve očistiti HDZ od rigidna članstva koje stranku i Hrvatsku ponovno želi politički radikalizirati.

Ako Sanader nadvlada i politički preživi prijetnje, to će biti znak da želi očistiti HDZ od rigidna članstva

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika