Objavljeno u Nacionalu br. 504, 2005-07-11

Autor: Maroje Mihovilović

LJUBAVNI JADI U FRANCUSKOJ VLADI

100 dana za spas Sarkozyjeva braka

Francsuki najpopularniji političar i ministar unutarnjih poslova Nicolas Sarkozy progovrio je nedavno prvi put o svojim bračnim problemima: njegova supruga Cecilia ima ljubavnika Marokanca, a ministar želi da mu se ona hitno vrati

Dok je proteklih godina rasla popularnost Nicolasa Sarkozyja, počeo je rasti i interes za njegovu lijepu suprugu. U Francuskoj postoje dvije vrste žena političara, one koje su aktivne, te one koje žele biti u pozadini. Cécilia Sarkozy svakako spadala u prvuDok je proteklih godina rasla popularnost Nicolasa Sarkozyja, počeo je rasti i interes za njegovu lijepu suprugu. U Francuskoj postoje dvije vrste žena političara, one koje su aktivne, te one koje žele biti u pozadini. Cécilia Sarkozy svakako spadala u prvuFrancuska ima stroge zakone kojima se u medijima štiti privatnost francuskih građana, pa i političara. To je jedini razlog zašto tema o kojoj svi u Francuskoj govore ne dominira naslovnicama, bračni problemi moćnog političara Nicolasa Sarkozyja, ministra unutarnjih poslova i vjerojatnog sljedećeg predsjednika, ako ga bračna afera ne uništi. Francuzi o tome čitaju u novinama iz Švicarske i Belgije.
  Glasine su tako brojne da se i sam Sarkozy morao na njih osvrnuti, nakon što je objavljeno da njegova supruga više nije šefica njegova ministarskog kabineta te nakon što se prestala s njim pojavljivati u javnosti, iako je godinama bila stalno uz njega. Na televiziji je priznao da ima "bračnih problema" a u visokonakladnom Paris Matchu da si je "dao 100 dana da spasi svoj brak".
  Privatni život francuskih političara uglavnom ne utječe na njihove političke karijere jer Francuzi to smatraju privatnim, a ne javnim stvarima. Da neki političar ima bračnih problema, da on ima ljubavnicu ili njegova supruga ljubavnika, to nikada u Francuskoj nije izazivalo velik skandal. Predsjednik François Mitterrand imao je dvije paralelne obitelji, za njegovu izvanbračnu kćer Mazarine znali su svi u francuskom vrhu, mnogi novinari, a nitko o tome nije javno govorio sve dok on to sam nije potaknuo. Jedan francuski predsjednik potkraj XIX. stoljeća umro je od srčanog udara vodeći ljubav s prostitutkom u Elizejskoj palači, a drugi je početkom XX. stoljeća otjerao iz kuće ženu s troje djece našavši je u zagrljaju svog službenika. Ne bi mnogo uzbuđenja izazvalo ni to što je Sarkozyja žena ostavila radi drugog muškarca, da on sam nije od svog navodnog sretnog i pomalo bizarnog braka stvarao politički propagandni kapital. On mu je trebao dobro doći i u budućoj predsjedničkoj kampanji, jer je njegova supruga Cécilia posljednjih godina birana za najpopularniju ženu iz političkog miljea, zbog čega se navodno ljutila supruga francuskog premijera Bernadette Chirac.
  I Nicolas i Cécilia Sarkozy djeca su useljenika. Sarkozyjev otac Pal Nagy-Bocsa y Sarkozy, mađarski plemić i veleposjednik, pobjegao je 1944. iz Mađarske pred Crvenom armijom u Francusku. Ušao je u to ratno doba u Legiju stranaca, ali je iz nje zbog bolesti nakon pet godina izišao. Počeo se baviti marketingom i stekao manji imetak. Upoznao je 1949. Andreu Mallah, studenticu medicine, čiji su roditelji bili židovski imigranti iz Soluna. Oženili su se i dobili tri sina, od kojih je Nicolas, rođen 1955. u Parizu, bio drugi. Kad je Nicolas Sarkozy imao devet godina, otac je napustio obitelj, ženio se potom još tri puta te iz tih brakova imao još dvoje djece.
  Nicolas Sarkozy bio je prosječan gimnazijalac, ne osobito dobar student prava, okušao se kao novinar, a potom kao odvjetnik. Ipak, najviše ga je zanimala politika pa je sredinom 70-ih pristupio degolističkoj desnoj stranci, koja se tada zvala UDR te je postao vijećnik u gradskoj skupštini Neuillyja, bogatog predgrađa Pariza gdje je živio s majkom i braćom. Oženio sa 1982. s Marie-Dominique Culioli, kćeri apotekara s Korzike, i s njom dobio dva sina, a 1983. je postao gradonačelnik Neuillyja pa je vodi vjenčanja tamošnjih mladenaca.
  Tako je 10. kolovoza 1984. vodio i vjenčanje tada popularnog televizijskog voditelja i pjevača Jacquesa Martina, 41-godišnjaka burnog ljubavnog života. Mladenka je bila 27-godišnja bivša studentica Cécilia Maria Sara Isabel Ciganer Albéniz. Gradonačelnik Sarkozy zaljubio se u nju čim ju je ugledao i, kako je poslije priznao, pomislio: "To je žena za mene. Jednom će biti moja."
  Njezin otac André Ciganer, ruski plemić, pobjegao iz domovine 1917. nakon boljševičke revolucije u kojoj su pobijeni mnogi članovi njegove obitelji. Neko je vrijeme živio u Rumunjskoj, potom kao pustolov putovao svijetom, živio neko vrijeme u Kini i na kraju se skrasio u Francuskoj gdje je otvorio otmjene dućane s krznom. Oženio se kasno, Španjolkom Diane Albéniz, mnogo mlađom kćeri španjolskog veleposlanika u Parizu, unukom velikog skladatelja Isaaca Albéniza.
  Cécilia Maria Sara Isabel Ciganer Albéniz bila im je četvrto dijete, rodila se 12. studenoga 1957. u Parizu. Kao dijete bila je vrlo boležljiva zbog srčane mane. Željela je pilotirati putničkim avionima, ali je studirala pravo i potom kao manekenka nosila haljine kreatorice Else Schiaparelli te se slikala za Vogue. Otac joj je bio vrlo imućan pa se kretala u visokom društvu. Zaljubila se u modnog fotografa, već planirala vjenčanje sa 600 uzvanika, ali ga je u zadnji čas otkazala. Šest mjeseci poslije obznanila je da se udaje za – kako je rekla prijateljima – "najslavnijeg čovjeka Francuske", Jacquesa Martina, kojeg je upoznala u restoranu i koji ju je osvojio pišući joj pjesme. Tako ih je u vijećnici Neullyja vjenčao Sarkozy, zaklevši se da će taj brak razbiti.
  I razbio ga je nakon samo nekoliko godina. U tom braku rodile su se dvije djevojčice, ali Sarkozy se uporno udvarao i Cécilia je ostavila Martina i odselila se s kćerima od dvije i pol godine i šest mjeseci u mali stan u koji ju je smjestio Sarkozy. Zatražila je razvod, koji je 1989. i dobila, navodno stoga što se ni njen suprug nije baš besprijekorno ponašao u tom braku. Tada su oni počeli svoju vezu, koja nije smjesta okrunjena brakom. Novo vjenčanje odgođeno je i stoga što je Sarkozy oblijetao oko još jedne mlade žene.
  Bila je to Claude Chirac, kći tadašnjeg moćnog degolističkog političara i budućeg predsjednika Republike Jacquesa Chiraca, koji je od 1974. do 1976. i od 1986. do 1988. bio francuski premijer. U francuskoj politici mladi političari često mogu napredovati jedino ako se vežu uz starije i moćnije, pa se Sarkozy vezao uz Chiraca, koji mu je 1987. dao visoko mjesto u ministarstvu unutarnjih poslova a 1988. mu omogućio da kao degolistički kandidat uđe u parlament. Čulo se i da Chirac protežira Sarkozyja zbog svoje kćeri, ali to je prestalo u prvoj polovici 90-ih kad je Sarkozy prekinuo sa Chiracovom kćeri.
  Sarkozy je tada postao bliski suradnik Edouarda Balladura, glavnog Chiracova degolističkog suparnika. Kad je Balladur 1993. formirao vladu, Sarkozy je ušao u nju kao ministar za proračun i glasnogovornik. Podržao je Balladura i kao kandidata na predsjedničkim izborima kad je 1995. trebalo izabrati Mitterrandova nasljednika. No Balladurova kandidatura je propala, a za predsjednika je izabran Chirac, koji u vladi nije našao mjesta za "izdajicu" Sarkozyja. Sljedećih godina on je obavljao manje važne političke funkcije a 23. listopada 1996. drugi se put oženio. Nicolas i Cécilia Sarkozy dobili su 23. travnja 1997. prvo i jedino zajedničko dijete - sina Louisa.
  Sarkozy je nastavio političku karijeru u degolističkoj stranci, gdje je Chiracov utjecaj bio manji nego u vladi. Kad je stekao snažan položaj u stranci, te čak neko vrijeme bio i njen predsjednik, počeo se ponovno približavati Chiracu i snažno ga podržao prilikom njegova reizbora 2002. Postao je čak jednim od najbližih Chiracovih suradnika pa se čulo da će ga Chirac imenovati za premijerom. No premijerski položaj dao je Jean-Pierreu Raffarinu, dok je Sarkozyja postavio za ministra unutarnjih poslova. Sarkozy je bio razočaran, ali je svoju noviu funkciju iskoristi da još više ojača i krene i protiv Raffarina i protiv Chiraca.
  Kao ministar unutarnjih poslova pokrenuo je oštru akciju protiv kriminala, koju su građani podržali, te je brzo postao najpopularniji francuski političar. Mnogi su ga napadali da se služi prestrogim mjerama, da je u borbi protiv kriminala nepravedan prema pojedinim etničkim i vjerskim skupinama, prostitutke su demonstrirale protiv njega kad im je ograničio prostor djelovanja, ali je "Sarko", kako ga zovu, postajao sve popularniji. Chirac je shvatio da mu Sarkozy postaje suparnik u natjecanju za još jedan predsjednički mandat 2007., a Sarkozy je dao do znanja da će se na tim predsjednički izborima i sam kandidirati. Zato je Chirac prije godinu dana smijenio Sarkozyja i stavio ga na manje eksponirano mjesto ministra financija. Ali Sarkozyju je i dalje rasla popularnost, uz sve više zahtjeva da ga Chirac imenuje premijerom, koje Chirac nije poslušao. Kad je nedavno smjenjivao nepopularnog premijera Raffarina, nije na njegovo mjesto postavio popularnog Sarkozyja, nego sebi vjernog Dominiquea de Villepina, ali je Sarkozyja morao vratiti na mjesto ministra unutarnjih poslova. Posljednja ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je Sarkozy najpopularniji francuski političar. Njega podržava 39 posto Francuza, socijalističkog političara Laurenta Fabiusa 17 posto, Villepina 13 posto, a Chiraca samo osam posto.
  Dok je proteklih godina rasla popularnost Nicolasa Sarkozyja, počeo je rasti i interes za njegovu lijepu suprugu. U Francuskoj postoje dvije vrste žena političara, one koje su aktivne, te one koje žele biti u pozadini. Cécilia Sarkozy svakako spadala u prvu. Doduše, nije bila samostalno aktivna kao Danielle Mitterrand i rijetko je davala izjave za novine. Ali je stalno bila uz svog muža pri svim njegovim aktivnostima. Stalno je putovala s njim, stajala kraj njega dok bi on držao govore ili davao izjave. S vremenom je postala i neformalnom šeficom njegova kabineta, a potom je to postala i službeno zaposlivši se u ministarstvu unutarnjih poslova. Da ga ne bi optužili za nepotizam i bogaćenje na štetu države, objavljeno je da ona to radi bez novčane naknade. Ona se javnosti jako sviđala, jer se po njenom ponašanju i odijevanju - na primjer, po tome što voli biti u trapericama - vidjelo da je moderna osoba, drukčija od Bernadette Chirac koju su francuski mediji počeli proglašavati ostarjelom dosadnom damom. List Le Parisien nedavno ju je proglasio za "ženom današnjice", a u anketi ženskog časopisa Quéstions des femmes našla se na prvom mjestu najomiljenijih žena u francuskoj politici.
  Ali posljednjih mjeseci prestala se s mužem pojavljivati na javnim mjestima. On je ovog proljeća agitirao za novi europski ustav, a u takvim prilikama ona je obično bila uz njega. Sarkozy je bio primjetno lošije volje nego ranije, nervozan, odbojan, grub prema novinarima, pa su neki listovi napisali da izgleda "kao da je na rubu živčanog sloma". Ona se sama pojavila na nekim javnim mjestima i u nekim medijima, u intervjuu je rekla da ljudi o njoj imaju pogrešan dojam, da ona nije tako ambiciozna kakvom se čini i da sebe ne vidi kao "prvu damu Francuske", što je izazvalo veliku pozornost. Zbog svega toga počele su se širiti glasine da se nešto događa u Sarkozyjevu braku. Sarkozyjevi znanci to su demantirali, a za glasine tvrdili da su to podmetanja iz Chiracova kruga, ali potom je uslijedila prava bomba.
  Budući da francuski listovi zbog spomenutog zakona nisu smjeli ništa pisati, istinu su otkrili listovi u Švicarskoj i Belgiji. Tako je švicarski list Le Matin otkrio da je Cécilia Sarkozy ostavila muža još sredinom svibnja te više ne živi s njim. Štoviše, list tvrdi da je podnijela zahtjev za razvodom obrazložen tvrdnjom da ju je Sarkozy u 19 godina mnogo puta prevario. Potkraj svibnja vratila se u obiteljski stan da pokupi svoje stvari, što je Sarkozyja navodno izbezumilo pa je otkazao televizijski nastup te večeri. Dok se on smirivao u njihovu dotadašnjem stanu, ona se veselo družila s novim čovjekom u svom životu u pariškom restoranu.
  Taj je čovjek Richard Attias, Marokanac, tri godine mlađi od nje, stručnjak za odnose s javnošću i marketing. Po struci informatičar, radio je u IBM-u, a poslije se počeo baviti komercijalom, marketingom i odnosima s javnošću te se specijalizirao za organiziranje velikih međunarodnih skupova. Radio je nekoliko godina na logistici World Economic Foruma u Davosu, a potom je osnovao vlastitu tvrtku za organiziranje velikih skupova, koju je poslije prodao francuskoj kompaniji Publicis za koju sada radi na tim poslovima. Prema tvrdnjama švicarskog lista bio je angažiran da za Sarkozyja organizira svečanu proslavu kad je u jesen prošle godine ponovno izabran za predsjednika degolističke stranke UMP, na čemu je Attias surađivao sa Sarkozyjevom suprugom.
  Nije poznato jesu li se otprije poznavali ili je to bio početak njihove veze, ali nakon toga ta se veza rasplamsala. Umjesto sa suprugom, bila je s Attiasom. Kao što je prije pratila supruga, sad je počela pratiti Attiasa. Bila je s njim nedavno u Jordanu, putuje često u New York, gdje on ima ured, stalno je s njim u Parizu. Navodno su Sarkozyjevi suradnici na nju radili pritisak da se ipak pojavi ponegdje sa suprugom, kako bi se održavao privid da su još zajedno, ali je ona to odbila. Le Matin tvrdi da je i na Attiasa rađen pritisak da tu vezu prekine.
  Francuski tisak o tim pojedinostima ne izvještava, o Sarkozyjevim bračnim problemima govori samo općenito pa Francuzi o tome raspravljaju na internetu. Na kraju je i sam Sarkozy morao priznati da ima problema u braku, ali je Paris Matchu optimistično najavio da si je "dao 100 dana da spasi svoj brak". Vodeći francuski dnevni list Le Monde sumnja da će mu to uspjeti. Ako mu to ne uspije, njegove predsjedničke ambicije bit će ozbiljno ugrožene na veliko zadovoljstvo njegovih političkih protivnika, koji se neće zaustaviti u borbi protiv Sarkozyja samo na tome. Već se širi glasina da je Sarkozy umiješan u neugodan skandal s ilegalnim bankovnim računom u Luksemburgu, a Sarkozyjevi prijatelji opet tvrde da glasinu širi – Chiracova strana.

Vezane vijesti

Unutarnja stvar Francuza

Unutarnja stvar Francuza

Zajednička izborna kampanja Nicolasa Sarkozya i Angele Merkel zapravo je već odavno započela. Još u veljači je njemačka kancelarka u jednom… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika