Objavljeno u Nacionalu br. 504, 2005-07-11

 

PRVI ČOVJEK INE

Dizel će biti skuplji od benzina

"Potražnja za dizelom u Europi je sve veća jer ga upotrebljavaju i mali automobili"

Tomislav DragičevićTomislav DragičevićTomislav Dragičević predsjednik je Uprave Ine, državne energetske kompanije. Posljednjih su dana zbog rasta cijena nafte na svjetskom tržištu i mogućih poskupljenja goriva na hrvatskim crpkama njegovi sastanci s ministrom gospodarstva Brankom Vukelićem u središtu pozornosti. Na njima se donose odluke o tome koliko će se Ina ili Vlada odreći prihoda iz cijene goriva da bi se olakšao položaj potrošača. U ekskluzivnom intervjuu za Nacional Dragičević govori o politici formiranja cijena derivata na hrvatskom tržištu, kao i o predviđanjima svjetskih cijena nafte u idućem razdoblju. Također najavljuje i planove Ine u drugim ključnim gospodarskim pitanjima: eksploataciji nedavno otkrivenog zemnog plina u Siriji, projektu DružbAdria, privatizaciji daljnjih 15 posto Ine , plinifikaciji Dalmacije, preuzimanju bosanskog Energopetrola te modernizaciji Ininih rafinerija.
 

NACIONAL: Nakon terorističkih napada u Londonu cijena nafte na svjetskim tržištima jako je pala, ali već do podneva vratila se na razinu s koje je krenula ujutro. Što to znači? Kako će se cijene nafte dalje kretati na svjetskim tržištima?
  - Već sam rekao da će prosječna cijena za 2005. biti oko 50 dolara. U 2005. potrošnja je bila podjednaka s proizvodnjom, oko 84,3 milijuna barela na dan. Analize, međutim, pokazuju da je u 2005. godini potražnja bila puno veća od potrošnje.
 

NACIONAL: Tko je za to odgovoran, špekulanti?
  - Pretpostavlja se da su neki kupovali zalihe koje im nisu bile potrebne. Na taj su način podizali cijenu. Drugi razlog zašto cijena jako raste jest to što SAD ima nešto drukčiju naftnu politiku nego EU. Europske zemlje naftne proizvode jako opterećuju porezima, trošarinama, i tako pokušavaju riješiti budžetske probleme. Tako u Europi 65 do 70 posto cijene derivata u maloprodaji čine porezi.
  U Americi tih poreza i nameta nema. Oni potenciraju potrošnju energenta kojega nemaju dovoljno, a za njihovo građanstvo nije tako skup. S druge strane, Kina je u prvih pet mjeseci ove godine povukla upola manje nafte nego lani u istom razdoblju. Pretpostavlja se da ona neće u narednih sedam mjeseci toliko povećati potrošnju da dosegne razinu prošle godine. To su argumenti da bi nafta mogla ostati na ovoj razini cijena. Na tržištima će u budućnosti cijene sirove nafte stalno oscilirati, ali će trend rasta biti stalan dok se ne nađu adekvatni alternativni izvori.
 

NACIONAL : Je li završilo razdoblje pogona na naftu?
  - Vrijeme nafte prolazi, u idućih trideset godina dolazi plin. A nakon toga, nuklearke i ugljen. Svi ovi drugi energenti pomalo će izumrijeti. Uzročnik ovih poremećaja de facto je nagli razvoj i Indije i Kine. Jako je važno i stanje Sjevernog mora. To je već staro polje. Lake nafte, slatke nafte i lako pridobive nafte, koje se više traže, već su potrošene. Nije otkriveno nijedno veliko novo polje. I sada se vraćamo tim starim poljima gdje su ostale stare nafte i škriljevci, koje je mnogo teže eksploatirati. Južna Afrika razvija i jednu nova tehnologiju, proizvodnju jedne vrste benzina iz plina.
  NACIONAL: Slažete li se sa srednjoročnim predviđanjima da će nafta za 15 godina doći do 150 dolara za barel?
  - To ovisi samo o tečaju dolara. Dok je dolar bio slab, nije bilo velikih poremećaja na našem tržištu, a nafta je otišla sa 25 na 50. Ovisi o odnosu dolara i eura, ali cijena će sigurno rasti.
 

NACIONAL: Kad ste spomenuli lake slatke nafte, to je kvalitetnija nafta iz koje se dobiva više dobrih derivata i manje nusprodukata?
  - Tako je. Ona je jefitnija za preradu, ali je jako skupa kao sirovina. Ne trebate imati neka posebna postrojenja da je preradite.
 

 NACIONAL: Amerikanci je preferiraju?
  - Da, jer ni oni nemaju dodatna postrojenja za preradu. Upravo zato mi idemo u ovaj investicijski ciklus kako bismo mogli biti spremni za preradu tih teških, loših nafti. Žao mi je da uz prognoze i predviđanja iz 2001. to nismo uspjeli realizirati do 2005. Da smo to realizirali, imali bismo danas golem novac.
 

NACIONAL: U čemu je bio problem?
  - U procjeni treba li to činiti čak i u samoj Upravi Ine. Sukob je bio oko toga treba li uopće raditi postrojenja i kakva postrojenja. Danas je očito da smo dobro izabrali, ali bilo je teško. Borba nam je uzela dvije godine, izrada dvije godine i danas smo tek na početku. Svi koji su to već završili u Europi danas imaju goleme profite.
 

NACIONAL: Zarađuju li kompanije koje se bave preradom i prodajom naftnih derivata više kad je nafta skuplja na svjetskom tržištu?
  - Za vertikalno integrirane kompanije dobro je kad je cijena skuplja. Za nekoga tko ima samo rafineriju to više nije bitno. Važno je koju paletu proizvoda možete napraviti i koja je njihova cijena. Ako radite puno skupih proizvoda, vaš spread, razlika u cijeni sirove nafte i derivata, jako je dobar. Mi imamo staru tehnologioju, stare rafinerije i radimo puno jeftinih proizvoda.
  NACIONAL: Što se to događa s eurodizelom? Prije nekoliko godina bio je upola jeftiniji od eurosupera, a danas su se cijene gotovo izjednačile?
  - Iako su se po proizvođačkoj cijeni već izjednačili, trošarine na benzine su veće. Potrošnja i potražnja za dizelom jako su porasle. Čak i mali automobili sada idu na dizel. Nekad je 100.000 kilometara bila granica isplativosti za kupnju skupljeg automobila s dizelskim motorom. Danas je to 600.000 kilometara. Uskoro će dizel možda biti i skuplji od benzina jer ga nema dovoljno. Svi teški transporti idu na dizel, a i mnogi novi mali automobili. Nastat će i višak benzina i cijena benzina već počinje padati.
 

NACIONAL: Znači, štedljivi Hrvati su se uvalili u nevolje kupnjom dizelskih automobila?
  - Pa može se tako reći. Mi smo već prije tri godine imali projekcije da će porasti potražnja za dizelom zbog novih aumotobila.
  NACIONAL: Koliki je utjecaj Vlade u formiranju maloprodajnih cijena goriva?
  - Vidio sam dijagram prema kojem je cijena goriva od 1999. do 2000. udvostručena. Nije. Proizvođačka cijena porasla je s dvije na tri kune, a ovo drugo je sve utjecaj poreza i trošarina. Tako je u cijeloj Europi. Male zemlje kao Hrvatska, Slovenija, BiH morale bi imati slične cijene. Jer ako je velika razlika u cijeni, svi će se ići napajati u najjeftiniju državu. Veliku razliku u cijeni od susjeda može imati velika zemlja kao Rusija ili Njemačka. U rubnom području može doći do prelijevanja, ali u unutrašnjosti ne. Njemačka je u jednoj zoni prema Poljskoj spustila poreze na gorivo kako ne bi svi odlazili točiti preko granice. Jučer sam imao razgovore s ministrom gospodarstva Vukelićem i rekao sam mu da Ina može raditi bez trgovačkih marži. Mi bismo mogli zaraditi dovoljno u eksploataciji i u rafineriji. Možemo potpuno ukinuti trgovačke marže, pitanje je samo hoće li nam profit biti malo veći ili manji. Ali svi drugi trgovci na tržištu ne bi mogli raditi. Oni bez trgovačke marže ne mogu živjeti.
 

NACIONAL: Kako Ina sada stoji s obzirom na konkurenciju u maloprodaji od stranih tvrtki i domaćih trgovaca poput Tifona?
  - Ina ima tri osnovne djelatnosti. Prvo, pridobivanje nafte i plina, de facto proizvodnja. Zatim, rafinerije koje prerađuju. Tu nemamo konkurencije. Za građane je najvažnija maloprodaja i tu postoji konkurencija. Riječ je o malim trgovačkime tvrtkama koje su se razvile i mislim da danas drže već više od 35 posto tržišta. U našem je strateškom planu predviđeno da drugi trgovci u maloprodaji dođu do 50 posto udjela, a mi ćemo ostati na istoj tonaži prodanog goriva. Sav rast tržišta preuzimat će male tvrtke i omjer će se mijenjati.
 

NACIONAL: Kad će krenuti drugi dio privatizacije Ine i po kojem modelu?
  - Na stručnim i znanstvenim skupovima već sam govorio kakve mogućnosti postoje. Vlasnici se moraju dogovoriti. Vlada će vjerojatno izabrati konzultanta koji će joj sugerirati najbolje rješenje. Mi ćemo kao Ina sugerirati što mislimo da je najbolje s tehnološkog aspekta za kompaniju. Vlada će vjerojatno razmisliti koliko joj treba novca za budžet. Prema postojećem zakonu ide se na IPO, inicijalnu javnu ponudu dionica. Očekuje se da će netko kupiti 15 posto udjela te da će MOL htjeti ući u većinsko vlasništvo. Vlada mora odlučiti kako će i u kojem udjelu ostati u vlasništvu. Ona može odabrati opciju da zadrži 25 posto plus jednu dionicu kako bi mogla utjecati na upravljanje svojom energetskom kompanijom.
 

NACIONAL: Što se dogodilo s prijedlogom da srednjoeuropske energetske kompanije poput OMV-a, Ine i MOL-a zamijene dionice?
  - To sam predlagao prije četiri-pet godina, kad smo mi vrijedili 2 milijarde, a oni po 4 milijarde. Oni danas vrijede 12 do 14 milijardi, a mi tek tri-četiri. Kad bismo se cijeli uklopili u taj swap, razmjenu dionica, ne bismo imali ni 25 posto ukupnog udjela. Osim toga, postoji i pitanje povjerenja. Što mislite da naša Vlada svapira dionice, što bi joj rekli kritičari?
 

NACIONAL: U Siriji ste pronašli veliku količinu plina. Navodno vas Amerikanci žele izgurati iz tog unosnog posla, a Francuzi zajedno s vama uložiti u eksploataciju tog polja?
  - Zalihe plina u Siriji puno su veće od naših u Jadranu. Imamo dosta dobar ugovor sa sirijskom vladom i uskoro bismo trebali potpisati ugovor o zajedničkoj kompaniji koja bi pokrenula proizvodnju na tim poljima. Ne bi bilo dobro da se iz političkih razloga poremete odnosi Sirije i Hrvatske. Sirijska vlada nas ohrabruje. Francuzi bi htjeli ući s nama u razradu tih polja. Trenutačno kontaktiramo Petrocanadu i El Fakiten, koji bi ušli s 50 posto u taj pothvat. Postoje ideje da se svapiraju polja ili da Francuzi uđu s gotovinom. Bilo bi bolje da oni uđu sa 100 ili 150 milijuna dolara, nama oslobode ta sredstva za moderniazciju rafinerija u najkraćem mogućem roku.
 

 NACIONAL: Što je s preuzimanjem Energopetrola u Bosni i Hercegovini?
  - Nisam o tome htio prije ni govoriti. Ina i Mol su kao konzorcij dali najbolju ponudu na tenderu. Prilikom bodovanja dobili su 90 bodova. Tuzlanski Inženjering je dobio 60, a OMV 30 bodova. Do danas Vlada BiH nije proglasila čija je ponuda najbolja, a u međuvremenu je održano niz sastanaka. Na tim sastancima su na uvjete iz tendera dodavani svaki put novi uvjeti, koje su Ina i Mol većinom prihvaćali. Prihvatili smo sedam ili osam novih uvjeta, a o jednom ili dva Vlada se mora još očitovati i onda ćemo znati jesmo li dali najbolju ponudu po njihovoj procjeni.
 

NACIONAL: Vi ste Inin čovjek od početka karijere?
  - Gimnaziju sam završio u Vinkovcima, diplomirao prije roka kao stipendist kutinske Petrokemije. Onda sam počeo raditi kao pogonski inženjer i za nekoliko godina postao šef pogona. Petrokemija je tada bila u Ini. Prešao sam na pripravničke poslove u Zagreb, 1982., a onda sam bio u Razvoju, pa voditelj projekta. Negdje 1992. bio sam glavni za kemijsku podršku, naš laboratorij radio je brizantne i inicijalne eksplozive za vojsku i privatnike. Ne zna se da su naši ljudi-žabe postavljali na brodove koji su blokirali hrvatske luke podmorske mine proizvedene u Ini.
  Preko raznih direktorskih mjesta došao sam u ožujku 2003. na mjesto generalnog direktora, govorilo se nakratko, dok se funkcija ne preimenuje u predsjednika Uprave, ali eto, još sam tu. Inu doživljavam kao jedinu kompaniju kojoj sam prirastao, i koja je meni prirasla srcu.

  NACIONAL: Kažu da ste sigurni na čelu Ine dok je predsjednik Mesić na Pantovčaku. Jedini ste predsjednik Uprave postavljen od koalicije koji je ostao na čelu velikog javnog poduzeća?
  - To nije istina. Jučer je potvrđen Darko Karačić, njega je postavio SlavkoLinić. Štoviše, u Plinacru Vlada ima stopostotni udjel i poduzeće ostvaruje najveći profit.
 

NACIONAL: No većina direktora morala je otići.
  - Odgovor je jednostavan. Ina je 2000. imala 1,6 milijardi kuna gubitka, akumulirani gubitak od 3,5 milijarde kuna i 500 milijuna dolara kredita. Imala je, govorilo se, višak ljudi, staru tehnologiju i nikakvu perspektivu. Kad sam počeo raditi, znao sam da Ina može davati 200-250 milijunda dolara profita s tadašnjom tehnologijom. Uza sva poboljšanja lani smo imali veliki porast profita, a nismo imali veliki porast prihoda. Dakle, racionalizirali smo strukturu, način prerade i dali tisuće malih internih uputa kako raditi neke stvarii. Još nisam jako zadovoljan načinom rada u kompaniji. Imamo strateškog partnera koji pomaže da se neke stvari ubrzaju, poprave. Govorili su za mene da sam mađarski čovjek jer se za mene založio mađarski predsjednik Uprave. Govorili su i da sam čovjek predsjednika Mesića. Ja jesam dobar s predsjednikom i mislim da on radi dobre poteze, pogotovo ako upozori da se ne napravi greška, pa makar i u mom slučaju. Ali ljudi sve pojednostavnjuju jer misle da mogu sami raditi sve.
 

NACIONAL: Vaša punica Savka Dabčević-Kučar vodi u Nacionalovoj anketi za najznačajniju Hrvaticu svih vremena.
  - Ne sumnjam u to. Ne zato što je moja punica, nego zato što je to doktorica Savka Dabčević. To je kao pitati tko je najveći u znanosti: Einstein, a onda daleko iza njega nitko. On je 1912. predvidio nešto što neki nisu ni dandanas shvatili. Pitanje je i kakav bi bio moj razvojni put bez nje. Jer osobni kontakti i to da vas ljudi poznaju, osobno, ne medijski, pomaže u poslu.

 Energetska autocesta
  NACIONAL: Kako teče eksploatacija jadranskog plina?
  - Računamo da ćemo u rujnu dovesti plin na kopno. Taj najjeftiniji i najčistiji energent bit će dostupan građanima ako se razvije mreža. Važno je da se i kućanstva pripreme, da kupe aparate. Lokalne samouprave trbale bi se pripremiti za izdavanje koncesija da se krene u izgradnju mreže. Plin će se do 2008. ili 2009. pojaviti i u Dalmaciji. Taj plinski sustav koji se treba razviti naša je energetska autocesta. Onda će i turizam imati smisla i u rujnu i listopadu, kad se već mora grijati a lijepo je vrijeme.

 DružbAdria
  NACIONAL: Kako Ina gleda na projekt DružbAdria?
  - Mi smo vlasnici 17 posto dionica u Janafu, koji bi trebao voditi taj projekt. Zainteresirani smo da što prije profunkcionira onaj dio DružbAdrije koji se odnosi na reverzibilni cjevovod od Siska prema Omišlju. Tako ćemo moći dobivati jeftiniju rusku naftu sa sjevera. Ekološki gledano, ta 3 milijuna tona koja uvozimo brodom ne bi više morala plutati morem, nego bi dolazila kopnom. Rasteretila bi se omiška luka i more. U budućnosti se može razmišljati da se cjevovod pripoji prema Trstu i da se zapadna mreža u Europi opskrbljuje ruskom naftom. Godišnje bi Jadranom plutalo 15 milijuna tona nafte manje. Oslobodili bi se kapaciteti Omišlja i onda bi se moglo razgovarati o izvoznoj luci, ali to će biti tek za desetak godina. Mi smo za reverzibilnost što prije, po svjetskim ekološkim standardima, jer u ovoj zemlji moraju živjeti i naša djeca.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika