U poplavi filmova koji su nastali na temelju stripa nije nikakvo čudo što se na isto odlučio i redatelj Robert Rodriguez (37) sa stripom "Sin City". Ovaj američki redatelj koji se proslavio filmovima "Desperado" i "Od sumraka do zore", a obogatio se zahvaljujući dječjoj trilogiji "Spy Kids" kao tinejdžer se bavio stripom. Dok je studirao režiju u Austinu, u mjesnom je listu Daily Texan u nastavcima objavljivao strip "Los Hooligans" čiji su likovi temeljeni na njegovoj braći i sestrama, a u obitelji ih je bilo desetero. Takav ljubitelj stripa režirao je vrlo mračan i nasilan film "Sin City" prema stripu koji je Frank Miller napravio 1991. godine. Oduševljen stripom, Rodriguez je inzistirao da ga on i Miller zajedno režiraju. Angažirali su brojnu glumačku ekipu prepunu zvijezda poput Brucea Willisa, Benicia del Tora, Jessice Albe, Clivea Owena i drugih. Osim toga, film je sniman na poseban način kakav se do sada nikad nije koristio. Kako bi se strip što vjernije prenio na filmsko platno, scene s glumcima snimane su ispred zelenog platna a sve oko njih naknadno je kompjuterski dodavano. Takav neobičan film postigao je velik uspjeh u američkim kinima gdje je zaradio 75 milijuna dolara.
 

Kakav je Rodriguez čudak najbolje se vidi na primjeru njegova prvog filma "El Mariachi" iz 1992. On je taj film režirao, napisao za njega scenarij i glazbu te ga montirao, što i dalje radi za većinu svojih filmova. I sve to je stajalo samo sedam tisuća dolara. On je taj novac našao tako što je otišao u medicinsko-istraživački centar u Austinu gdje je za sedam tisuća dolara pristao da na njemu isprobaju novi lijek za smanjivanje kolesterola. Tri tjedna je boravio u tom centru i za to je vrijeme napisao scenarij za "El Mariachi". Nakon što su ga na videovrpci vidjeli ljudi iz kompanije Columbia Pictures, otkupili su ga i Rodriguez je postao jedan od najtraženijih mladih redatelja.
  Slijedio je "Desperado" s Antoniom Banderasom, neka vrsta nastavka filma "El Mariachi" gdje počinje Rodriguezovo veliko prijateljstvo s Quentinom Tarantinom. Tarantino glumi u "Desperadu", godinu dana poslije zajedno su snimili omnibus "Četiri sobe", a 1996. Tarantino je glumio u njegovu filmu "Od sumraka do zore". Nakon serije neobičnih akcijskih filmova Rodriguez je od 2000. do 2003. snimio trilogiju "Spy Kids" kojom je postigao golem uspjeh. Nakon nje Rodriguez je snimio treći dio trilogije započete filmom "El Mariachi" nazvan "Bilo jednom u Meksiku" s Johnnyjem Deppom, a "Sin City" je, čini se, početak nove trilogije.
 

Na Rodriguezu se odmah vidi da je iz Texasa. Visok, plećat, sa šeširom na glavi koji skida samo kada ide na spavanje, remenom s ogromnom kopčom i neobičnom srebrnom narukvicom, izgleda tako frajerski da mu teško koja žena može odoljeti. Međutim, on je u sretnom braku s Elizabeth Avellan s kojom ima troje djece zanimljivih imena Rocket Valentino, Racer Rodriguez i Rebel Antonio.
 

 NACIONAL: "Sin City" je vrlo nasilan film. Na koji ste način odlučili pomaknuti granice nasilja ovim filmom?
  - Nema sumnje, "Sin City" je nasilan film. Međutim, kada sam ga radio, nisam želio rušiti rekorde u nasilnim scenama na filmu, ali sam znao da će na kraju ispasti tako. To nije samo mračan film, nego govori o unutrašnjem mraku. Bez grijeha nema čistoće, barem ne u "Sin Cityju" Franka Millera. Kada to shvatite, onda shvaćate i cijelu priču filma. I čistoću i grijeh treba prezentirati na platnu kako bi se izbjegla bilo kakva laž. Ipak, ja nisam želio uzeti samo jednu epizodu stripa Franka Millera i prenijeti je na platno, nego nekoliko njih. Tako sam pročitao tri stripa "Sin City" i svima je zajedničko bilo nasilje, zato je ono tako akumulirano. Kada se film pojavi na DVD-u, gledatelji će moći odvojeno gledati te tri priče, kao da čitaju knjige. Kinoverzija filma objašnjava što je "Sin City", a DVD verzija će već upućenim gledateljima prikazati film onako kako je možda trebao biti rađen. To je bila moja ideja, tada će gledatelji vjerojatno lakše shvatiti zašto je toliko nasilja u mom filmu. Ako ćemo snimati "Sin City 2", u kojem ćemo spajati još nekoliko knjiga, na DVD-u ćemo ih opet ponuditi u zasebnim verzijama. Kao što knjige "Sin City" možete čitati redoslijedom koji sami odaberete, tako ćete i filmske epizode moći na DVD-u gledati redom kojim želite.
 

NACIONAL: Izgleda da volite tri priče. Vaš prvi film "El Mariachi" je imao dva nastavka, "Spy Kids" su također trilogija, a "Sin City" su tri priče spojene u jedan film.
  - Tako je. Nisam želio da se "Sin City" bavi samo pričom o Marvu, kojega glumi Mickey Rourke, iako je to sjajna priča. Oduševljen radom Franka Millera, želio sam raditi i epizodu "The Yellow Bastard", a onda sam poželio uključiti i epizodu "The Big Fat Kill". Tako sam došao do trilogije. Sve je bilo stvar mojeg oduševljenja Frankom Millerom.
 

 NACIONAL: Uštedjeli ste na vremenu time što ste tri priče spojili u jedan film.
  - Da, jer da sam od svake priče radio jedan film, potrošio bih barem tri godine. Millerove knjige čitaju se jako brzo, stoga sam i ja odlučio ubrzati cijeli film. Zato se u ovom filmu mnogo toga događa. Usporedite ovaj film i "Pakleni šund" u kojem su također spojene tri priče pa ćete vidjeti da se u "Sin Cityju" zbiva mnogo više toga nego u "Paklenom šundu". "Sin City" je zatrpan svime i svačime, što me iscrpilo.

  NACIONAL: Tko je koga odabrao kao partnera za ovaj film? Je li Frank Miller želio vas kao redatelja ili ste vi željeli filmski obraditi rad Franka Millera?
  - Ja sam odabrao Millera. On nikada nije ni mislio da će se snimiti film "Sin City" jer je smatrao da je njegov strip nemoguće prenijeti na platno. Kada sam mu pokazao prve snimke filma, rekao je: "Mislio sam da je to nemoguće." Riječ je o tome da smo koristili potpuno novu tehnologiju. Miller nije znao mnogo toga o režiji, a došao je na snimanje high-tech filma. To vam je isto kao da ste debitanta doveli da režira "Ratove zvijezda".
 

 NACIONAL: Tko je bio šef na snimanju filma, vi ili Miller?
  - Stalno smo mijenjali uloge. Katkad bi Frank razgovarao s glumcima o nekoj sceni, a ja bih je zatim snimio, a nakon toga Frank bi donio konačnu odluku o tome je li scena dobro snimljena. Znao je vikati "imamo je" kada bismo nešto dobro napravili. Naravno, pokatkad je znao reći "idemo to snimiti još jednom, probao bih to na drukčiji način" i ja bih ga poslušao. Nas dvojica smo slični, čak bih rekao da smo isti, tako da se nismo sukobljavali. Onog trenutka kada sam pročitao strip "Sin City", kada sam pročitao dijaloge i vidio kako je obojen, znao sam da je Frank Miller moj čovjek. Nakon toga sastali smo se u jednom baru kako bih mu predložio snimanje filma. Na kraju večeri rekao sam mu: "Čovječe, pa mi smo isti, nevjerojatno je kako se slažemo u svemu." 
 

 NACIONAL: Čak ste mu dali i malu ulogu svećenika u filmu.
  - Bio je sjajan. Pravilo je da su autori filma, koji si dopuste slobodu i daju sebi ulogu u vlastitom filmu, uvijek loši kao glumci. Frank nije bio takav. Trebao mi je glumac za ulogu svećenika i kada sam mu predložio da on bude svećenik, hladno je odbio. Rekao mi je: "Ljudi koji me poznaju umrijet će od smijeha kada me vide kao svećenika." Na kraju je ispao jako dobar, istodobno i stravičan. To je prvi slučaj da se autor filma pojavljuje kao odličan glumac u odličnoj ulozi.
 

NACIONAL: Napustili ste DGA, američko udruženje redatelja, jer vam oni nisu dopustili da dva redatelja režiraju ovaj film. Jeste li se premišljali zbog te odluke?
  - Nimalo. Nisam imao pojma da po pravilima DGA dva redatelja ne smiju režirati film. Rekao sam im da je već bilo takvih slučajeva na što su mi čelnici DGA odgovorili kako Frank Miller uopće nije redatelj i ne može biti potpisan kao redatelj "Sin Cityja". Rekao sam im da je on bolji redatelj od većine redatelja u Hollywoodu, ali me nisu slušali. Pogledajte njegove stripove pa ćete vidjeti kakav je on redatelj. Jedina je razlika u tome što on umjesto kamere koristi papir. Zato mi je bilo lakše ispisati se iz DGA nego čekati da oni promijene svoja pravila. 

  NACIONAL: Na koji ste način u film uključili i svog prijatelja Quentina Tarantina koji je režirao scenu "Sin Cityja" s Beniciom del Torom i Cliveom Owenom?
  - Davno prije nastanka filma "Sin City" želio sam angažirati Tarantina. Međutim, s obzirom na to da je film sniman u posebnim uvjetima, glumci su odglumili svoje ispred zelenog platna a sve ostalo je naknadno kompjuterski dodano, znao sam da će Tarantinu trebati nekoliko dana pripreme jer on nije naviknut na takav način rada. Zato je došao, sav uzbuđen, nekoliko dana prije, istraživao je način rada i na kraju se sjajno uklopio u cijeli film. Nakon što je snimio svoju scenu nije želio napustiti snimanje, jako mu se svidjelo pa je ostao još nekoliko dana.
 

NACIONAL: Kako je Miller reagirao kada je upoznao Tarantina?
  - Frank i ja smo zaključili kako je "Sin City", uz gomilu nasilja, vrlo zabavan i komičan. Kada se Tarantino pojavio, Frank me pitao "što je Quentinu, ni jednom se nije nasmijao gledajući moj strip". Rekao sam mu da mu se to samo čini, da sam vidio da se smije kao lud. Iako ljudi misle da je Miller mračna i zlokobna osoba, istina je sasvim suprotna, on je vrlo duhovit. Uostalom, napravili smo film noir, a on mora po definiciji biti mračan. Uostalom, bez grijeha nema čistoće. Znači potrebno je prvo otići u "Sin City" da bi se nakon toga nešto dogodilo. Frankov tip heroja nije ni Harry Potter niti Luke Skywalker, njegov heroj mora umrijeti nakon što napravi pravu stvar.

  NACIONAL: Jeste li bili iznenađeni kada je film pozvan na filmski festival u Cannesu? Ovo nije tipičan film koji bi se mogao boriti za Zlatnu palmu.
  - U pravu ste, ali ja sam već bio u Cannesu s filmom "Desperado", koji je bio drukčiji film od ovoga. Ako su Francuzi odlučili uvrstiti "Sin City" u konkurenciju canneskog festivala, onda znači da su prepoznali njegovu kvalitetu. Ovo nije klasičan hollywoodski film, on je napravljen izvan Hollywooda, poprilično je unikatan i očito je da je sve zaintrigiralo pitanje kako je uopće napravljen. Film je originalan, vizualno je jedinstven, publika nikada do sada nije vidjela ovakav film. Film je vizualni medij i čim vidite jednu sliku možete reći koliko bi neki film mogao biti zanimljiv. Osim toga, ovo je film noir, a budući da je to francuska riječ, onda je logično da je film prikazan u Cannesu.

  NACIONAL: U kojem je gradu Miller našao inspiraciju za naziv "Sin City"?
  - "Sin City" je nadimak i za New Orleans i za Las Vegas. U početku je Frank želio kupiti prava na ime "Naked City", ali je od toga odustao i odlučio se za "Sin City". Njegov brat napravio je logo za "Sin City".   

  NACIONAL: Vi ste financijski uspjeh postigli trilogijom "Spy Kids", a sada ste snimili mračan film. Bojite li se ponovo vratiti među lagane komedije namijenjene mlađoj publici?
  - Uvijek govorim mlađim redateljima da se ne boje uspjeha. Uspjeh je sloboda, on vam omogućava da kreirate vlastiti život. Tada možete kreirati svoj Hollywood. Ja sam svoj svijet kreirao na ranču u Teksasu gdje mogu stvarati svoje filmove, ugostiti glumce, eksperimentirati. Ne morate mrziti Hollywood da biste voljeli slobodu. Uvijek sam tako razmišljao. Snimao sam niskobudžetne filmove i imao iza sebe braću Weinstein koja su mi čuvala leđa. 

  NACIONAL: Znači li to da se može očekivati vaš povratak dječjoj publici?
  - Kako da ne. Nedavno sam završio snimanje dječjeg filma "The Adventures of Shark Boy and Lava Girl". Snimio sam ga u 3D tehnici. Moja djeca glume u njemu. Uostalom, troje mojih klinaca uvijek je na snimanju mojih filmova, ali mi se čini da "Sin City" još nije po njihovu ukusu. Nakon toga vjerojatno ću snimati "Sin City 2". Volim mijenjati žanrove, međutim, ne mislim da bih ikada mogao snimiti klasičnu realističnu dramu. Svim mojim filmovima zajednička je mašta, sve su to fantasy filmovi. To je svijet koji sam ja kreirao. 

  NACIONAL: Prošlo je deset godina od snimanja filma "Od sumraka do zore". George Clooney bi vam trebao biti zahvalan jer ste tada od njega napravili zvijezdu.
  - On je tada bio televizijska zvijezda iz serije "Hitna služba", ali nitko ga nije angažirao u nekom hollywoodskom filmu. Svi su mislili da on ne može glumiti drukčiju ulogu od one u toj seriji. Kada smo se susreli, shvatio sam da je on privatno jednak liku koji treba glumiti u filmu "Od sumraka do zore", dakle vrlo uglađen i brbljav. Dao sam mu glavnu ulogu jer mi je trebao netko tko je gladan uspjeha i želi se dokazati. Onog trenutka kada je potpisao ugovor s nama, počeli su ga zvati sa svih strana, ali on se prvo morao dokazati u mom filmu.