Štura, premda ne i neočekivana vijest koju je u najkraćim crtama objavio Feral Tribune, a prenijeli svi domaći mediji glasi: Branimir Glavaš je 1991. sudjelovao u ubojstvu srpskih zatočenika Đorđa Petrovića i Čede Vučkovića, a samo pukim slučajem smrt je izbjegao Radoslav Ratković koji je, unatoč ozljedama, isplivao iz Drave. Glavaševci su te ratne jeseni svojevoljno privodili osječke Srbe, zatvarali ih, mučili i tjerali da piju solnu kiselinu. Tko god se suprotstavio neprikosnovenom vođi Kriznog stožera – bio Srbin, Hrvat, Mađar ili Švicarac – nije imao velike izglede da će doživjeti prve slavonske visibabe i proljeće 1992 godine…».
«Doista ekskluzivna informacija», prokomentirao bi svaki ovdašnji cinik. Jer do ovog priznanja bivšeg gubernatorova suborca, koji je ostao anoniman, Glavaša se u Hrvatskoj doživljavalo svojevrsnim simbolom altruizma, miroljubivosti i suživota. Svatko tko je 1991 imao neki problem – osobito ako se zvao Đorđe, Čedomir ili nedajbože Slobodan – mogao je pokucati na njegova vrata. I znati da će biti uvučen…makar i u podrum. Branimir Glavaš efikasno bi riješio njihov problem, istina, katkad i problem i onoga koji ga je imao.

Nekim čudom u ovih 14 godina nitko ga nije predložio za neku od nagrada za ljudska prava već je cijelo vrijeme bio saborski zastupnik, župan i umirovljeni general Hrvatske vojske. Onda je prije dva mjeseca izišao iz HDZ-a, svojoj je ex-stranci oteo i Osijek i Osječko-baranjsku županiju, ismijao Ivu Sanadera, a Vladimiru Šeksu poručio da ima psihičke probleme. Vidi vraga, netom poslije, Državni odvjetnik Mladen Bajić pušta u Feralu priču o zločestom Glavašu koji je u ratu mučio i ubijao srpske civile. Zapravo su to radili njegovi ljudi, a Glavaš je bio svojevrsni dirigent koji je donosio odluke koji će Srbin popiti solnu kiselinu, a koji metak.
Pritom upada u oči podatak da je Radoslav Ratković (onaj kojeg su ustrijelili i bacili u Dravu, ali je isplivao) dao još 2001. iskaz Državnom odvjetništvu. Prošle su pune četiri godine ili oko 1400 dana, a Bajić je tek sada odlučio pokazati zlom Glavašu tko je ovdje Baja i provesti istragu. Spomenuti cinik može povezati Glavaševo napuštanje HDZ-a i Bajićevu odlučnost, baš kao što je prije malo više od pola godine slično mogao misliti o hrabrom jurišu Državnog odvjetništva na Miomira Žužula upravo kada se Sanader distancirao od svog tadašnjeg šefa diplomacije. U takvim prigodama, kad Država i Premijer nedvosmisleno identificiraju bad guya, Mladen zvani Baja voli pokazati kako i on ima jaja.

A Glavaš? Ovaj autor smatra kako najpoznatiji slavonski političar uopće nije interesantan. Zanimljivi su oni koji na slobodnim izborima bez mrvice prisile dok ih nitko ne gleda zaokružuju listić s imenom čovjeka koji onima koje ne voli niz grkljan izlije čašu kiseline. Od takvog biračkog tijela i stranaka koje su njegovi koalicijski partneri mora vas uhvatiti opaka žgaravica.