Jacques Martine Hotteterre, Antoine Forqueray, Jacques Duphly i Jean Baptiste Senaillé nisu možda najzvučnija i najpoznatija imena glazbene povijesti, ali su bili izvrsni izvođači (violina, viola, flauta, čembalo) glazbe svoga vremena (17. i 18. stoljeće), ali i spretni kompozitori i rani promotori barokne glazbe u Francuskoj (Forqueray je čak bio i učitelj plesa).

Oni se nisu ograničavali samo na skladanje za ¨svoj¨ instrument, premda im je on bio u središtu skladateljske pozornosti, i nerijetko su ostavljali mogućnost izvedbe pojedinih djela na drugim instrumentima (i sam J. S. Bach napisao je koncerte za čembalo koji su izvođeni i na violini). Većina ih je uživala ugled skladatelja/izvođača i učitelja glazbenih amatera aristokracije. Hotteterre je 1719. napisao i vrijedan priručnik za sviranje poprečne flaute "L\'Art de préluder sur la flûte traversière".

U Crkvi Svete Katarine imali smo priliku čuti Hotteterreovu skladbu iz zbirke ¨Premier livre de pieces pour la Flute-traversière, et autres instruments¨, Forquerayovu Suitu u g-molu, Duphlyjev ¨La Forqueray. Rondeau¨ i na kraju Senailléovu Sonatu prima in re maggiore.

Prva i posljednja skladba izvedene su u suglasju poprečne flaute i čembala, dok su središnje dvije briljantno predstavljene na čembalu-solo. Primjetno se razlikovala izvedba potonje Sonate od one uvodne, najviše zbog malog hvatanja timinga glazbenika u uvodnom dijelu koncerta. Dok je znatno iskusniji flautist (Bošnjak) odmah zaplesao uz poletnu svirku, čini se kao da se čembalo malo previše akademski ¨vuklo¨ više kao continuo, a manje kao ravnopravni instrument (možda bi bilo bolje da je Has uvodno odsvirao solo program).

Ipak, nakon briljantno odsviranog srednjeg dijela koncerta, Krešimir Has je pokazao da suvereno vlada svojim instrumentom, dobro osjeća ritamsku liniju i vjerno crta notni zapis ranih francuskih glazbenika.
Posljednju skladbu (Senaillé) duet je izveo na visokoj izvođačkoj razini (koja im, vjerujem, i pripada). Na isti način, sad već razigrana i prirodno ugođena dvojka, poklonila je publici i jedan dodatak.

Dani Bošnjak, član Zagrebačke filharmonije, poznati zanesenjak i virtuoz na flauti i svim puhačkim ranoglazbenim inačicama, potvrdio se kao glazbenik profinjena tonska izraza, oštra instinkta i autentičnog izvedbenog stila. Oba izvođača vrlo uspješno muziciraju u Hrvatskom baroknom ansamblu (samostalno i u drugim ansamblima), a imaju iskustva i u pedagoškom radu.