Živimo u gradu u kojem urbo-arhitektonsko okruženje, a osobito upravno stručna administracija ne razlikuje elementarne tipološke modele koji definiraju grad (za razliku od sela). Živimo u gradu ugrožene građanske kulture i identiteta čija ruralna, doslovna i mentalna ambijentalizacija ilegalno diže substandardne slamove. Živimo u gradu u kojem senzibilitet za novo i promjene ne prodire u paraprofesionalne institucije zaštite i konzervacije. Živimo u gradu u kojem više ne postoji ni jedna kuća iz 20. stoljeća izvornog izgleda i namjene. Živimo u gradu u kojem čuvamo i repriziramo zgradu Ferimporta i neboder na Trgu. Živi bili pa vidjeli! Živimo u gradu u kojem trgovi i parkovi nestaju u korist garaža – Langić! Tuškanac i Kazališni trg? Živimo u gradu u kojem mjesta zovemo "Trg Francuske Republike, Ulica Republike Austrije, Rooseveltov trg, Kennedyjev trg...", a nemamo središnji Trg Republike Hrvatske. Živimo u gradu gdje je socijalno stambena izgradnja ovisna o stranačkim pobjedama, politički personificirana, stručno i poslovno netransparentna. Živimo u gradu koji je sličan svim drugim gradovima u zemlji.

Negativna iskustva i izgubljene iluzije

  Sada i ovdje, svako će mišljenje i procjena morati profilirati recentni pesimizam, potkrijepljen uglavnom negativnim iskustvima i izgubljenim iluzijama, ali i s imanentnim tinjanjem nade i optimizma. Budući da živimo u rubnim zonama, u geografskom i civilizacijskom smislu, i u vremenu u kojem svatko ima svoje i obrnuto, što za mnoge ne predstavlja filozofsku dilemu, već temelj bahatosti, afirmacije i osvajanja, teško je locirati deformacije i dijagnosticirati uzroke nestajanja vrijednosti koju poznaje naše urbo-arhitektonsko okruženje, kroz znane i priznate slojeve, djela i aktere. U rasponu od stvarne kulturološke dimenzije arhitekture i urbanog života do profitersko-interesnog devastiranja i iskorištavanja raspoloživog nam prostora metodom vulgarnog građenja, smješteno je vrijeme nesuglasja i nejedinstva. Dio političara koji svoju ulogu nije formirao pripadajućom naobrazbom već ambicijom vladanja, manipuliranja i vlasti, najčešće će dodirivati područja gradogradnje iz osobnih interesa, predstavljati se vizionarima i inicijatorima, a ustvari predstavljati investicijske voajere u predizbornim vremenima.

Poluinformirana javnost

  Poluinformirana javnost svoj će gnjev i nezadovoljstvo stanjem stvari unutar svog egzistencijalnog prostora (stan, radno mjesto) do gradograditeljske nadgradnje i dalje često krivo usmjeravati na arhitektonsku profesiju izraženom sumnjom i lažnom samozaštitom po kojoj se o ukusima ne raspravlja. Struka, kako je vole nazivati nestručnjaci, i dalje će namjerno biti podijeljena, samoizolirana, time i lako manipulirana unutar institucija (Akademija, Fakulteta, Udruženja, Komora, Komisija...) i kuloara. Demontaža stvarnih vrijednosti, kriterija i autoriteta, pojava arhitektonskih kompilacija i falsifikata, izumitelja tople vode i samonagrađivanih, umreženih mediokriteta i menadžera profilira svako tranzicijsko, nedefinirano vrijeme. Osobnu poziciju i djelovanje valja graditi po osobno formiranoj mudrosti koja umije razlikovati stvari koje se mogu, od onih koje se ne mogu promijeniti.