04.08.2005. / 15:20

 

Urbanistički i arhitektonski kaos u Zagrebu

Nenad Fabijanić: Trgovi i parkovi nestaju u korist garaža

U Nacionalovoj anketi među umjetnicima o tome kakva će biti Hrvatska 2015. sudjelovao je i arhitekt Nenad Fabijanić. Pročitajte njegovu vrlo pesimističnu i vrlo realnu analizu stanja

Živimo u gradu u kojem urbo-arhitektonsko okruženje, a osobito upravno stručna administracija ne razlikuje elementarne tipološke modele koji definiraju grad (za razliku od sela). Živimo u gradu ugrožene građanske kulture i identiteta čija ruralna, doslovna i mentalna ambijentalizacija ilegalno diže substandardne slamove. Živimo u gradu u kojem senzibilitet za novo i promjene ne prodire u paraprofesionalne institucije zaštite i konzervacije. Živimo u gradu u kojem više ne postoji ni jedna kuća iz 20. stoljeća izvornog izgleda i namjene. Živimo u gradu u kojem čuvamo i repriziramo zgradu Ferimporta i neboder na Trgu. Živi bili pa vidjeli! Živimo u gradu u kojem trgovi i parkovi nestaju u korist garaža – Langić! Tuškanac i Kazališni trg? Živimo u gradu u kojem mjesta zovemo "Trg Francuske Republike, Ulica Republike Austrije, Rooseveltov trg, Kennedyjev trg...", a nemamo središnji Trg Republike Hrvatske. Živimo u gradu gdje je socijalno stambena izgradnja ovisna o stranačkim pobjedama, politički personificirana, stručno i poslovno netransparentna. Živimo u gradu koji je sličan svim drugim gradovima u zemlji.

Negativna iskustva i izgubljene iluzije


  Sada i ovdje, svako će mišljenje i procjena morati profilirati recentni pesimizam, potkrijepljen uglavnom negativnim iskustvima i izgubljenim iluzijama, ali i s imanentnim tinjanjem nade i optimizma. Budući da živimo u rubnim zonama, u geografskom i civilizacijskom smislu, i u vremenu u kojem svatko ima svoje i obrnuto, što za mnoge ne predstavlja filozofsku dilemu, već temelj bahatosti, afirmacije i osvajanja, teško je locirati deformacije i dijagnosticirati uzroke nestajanja vrijednosti koju poznaje naše urbo-arhitektonsko okruženje, kroz znane i priznate slojeve, djela i aktere. U rasponu od stvarne kulturološke dimenzije arhitekture i urbanog života do profitersko-interesnog devastiranja i iskorištavanja raspoloživog nam prostora metodom vulgarnog građenja, smješteno je vrijeme nesuglasja i nejedinstva. Dio političara koji svoju ulogu nije formirao pripadajućom naobrazbom već ambicijom vladanja, manipuliranja i vlasti, najčešće će dodirivati područja gradogradnje iz osobnih interesa, predstavljati se vizionarima i inicijatorima, a ustvari predstavljati investicijske voajere u predizbornim vremenima.

Poluinformirana javnost


  Poluinformirana javnost svoj će gnjev i nezadovoljstvo stanjem stvari unutar svog egzistencijalnog prostora (stan, radno mjesto) do gradograditeljske nadgradnje i dalje često krivo usmjeravati na arhitektonsku profesiju izraženom sumnjom i lažnom samozaštitom po kojoj se o ukusima ne raspravlja. Struka, kako je vole nazivati nestručnjaci, i dalje će namjerno biti podijeljena, samoizolirana, time i lako manipulirana unutar institucija (Akademija, Fakulteta, Udruženja, Komora, Komisija...) i kuloara. Demontaža stvarnih vrijednosti, kriterija i autoriteta, pojava arhitektonskih kompilacija i falsifikata, izumitelja tople vode i samonagrađivanih, umreženih mediokriteta i menadžera profilira svako tranzicijsko, nedefinirano vrijeme. Osobnu poziciju i djelovanje valja graditi po osobno formiranoj mudrosti koja umije razlikovati stvari koje se mogu, od onih koje se ne mogu promijeniti.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika