Objavljeno u Nacionalu br. 506, 2005-07-25

Autor: Paula Bobanović

KOBNI NEMAR PRAVOSUĐA

'Sutkinja je kriva za smrt moje sestre'

Nada Šinko i Kata Anđelović, sestra i poslodavka pokojne Suzane Jurčević, koju je prošli tjedan mučki ubio suprug, za Nacional otkrivaju pojedinosti koje upućuju na to da je ovaj zločin bio pomno planiran

Zastrašujuća je činjenica što se ubojstvo dogodilo, uz ostalo, i zbog pasivnosti i nemara državnih institucija koje su mogle spasiti život majke dvoje malodobne djece, samo da su primijenile sve zakonske mogućnosti koje su im bile na raspolaganjuZastrašujuća je činjenica što se ubojstvo dogodilo, uz ostalo, i zbog pasivnosti i nemara državnih institucija koje su mogle spasiti život majke dvoje malodobne djece, samo da su primijenile sve zakonske mogućnosti koje su im bile na raspolaganjuDok ovih dana istražni sudac Boris Ivančić u postupku protiv 28-godišnjeg Damira Jurčevića naređuje medicinsko, balističko i biološko vještačenje zbog podmuklog ubojstva njegove godinu dana mlađe supruge Suzane Jurčević, Nacional je otkrio pojedinosti koje upućuju na to da je ovaj zločin bio pomno pripreman. No zastrašujuća je činjenica što se ubojstvo dogodilo, uz ostalo, i zbog pasivnosti i nemara državnih institucija koje su mogle spasiti život majke dvoje malodobne djece, samo da su primijenile sve zakonske mogućnosti koje su im bile na raspolaganju. Prošli tjedan sestra i poslodavka ubijene Suzane Jurčević otkrile su detalje koji su prethodili ovom zločinu i svjedočile propustima i nonšalanciji Centra za socijalnu skrb u Dubravi i policije, ali i sudstva, odnosno sutkinje Prekršajnog suda u Petrinjskoj.
  Kata Anđelović vlasnica je pekare u Dankovečkoj ulici u Dubravi u kojoj je Suzana Jurčević radila doslovno do posljednjih sati života, a kako kaže tek je 6. srpnja prvi put saznala od Suzane da ima problema u braku. "Iako je kod mene radila nekoliko godina, te srijede je prvi put rekla da tog dana neće moći raditi jer ima problema sa suprugom. Pitala sam je otkad, a ona mi je rekla da je to već stara priča, ali je danas odlučila to riješiti zauvijek. Djecu je ostavila privremeno kod njega u stanu, a sebi je pronašla stan u kojem namjerava nastaviti živjeti. Uputila sam je u Centar za socijalnu skrb u Dubravi da hitno zatraži privremeno skrbništvo nad djecom i da preduhitri Jurčevića, no Suzana se ubrzo vratila razočarana odgovorom da nisu mjerodavni za njezin slučaj jer nema prijavljeno boravište u Zagrebu. Uputila sam je u policiju, no i od tamo se ubrzo vratila. Ondje su samo slegnuli ramenima i rekli joj da je ona tog dana peta žena s istim problemom, ali da ne mogu pomoći jer nemaju dokaza o nasilju", govori ogorčeno Kata Anđelović. Budući da su Suzanini dokumenti ostali u starom stanu, zamolila je policiju da joj pomogne doći do privatnih stvari, no oni su samo pozvali Jurčevića na razgovor. Umjesto da njega zadrže u stanici, na razgovoru su zadržali Suzanu, a njega ubrzo pustili kući jer im je obećao da joj neće raditi probleme. Za razliku od policije, ni Suzana Jurčević ni Kata Anđelović nisu mu povjerovale pa su sjele zajedno u automobil i otišle u Ulicu Mate Lovraka 5. "Rekla sam Suzani da je čekam u autu i da ću, ako se ne vrati za 10 minuta, zvati policiju", prisjeća se ona i nastavlja: "U trenutku kad smo se zaustavile ispred kuće Jurčević je iznosio nekakve vrećice i slagao ih pokraj kontejnera za smeće. Prišao mi je i upitao: 'Reci mi koji Šiptar je.. moju ženu?' Odgovorila sam mu da nasjeda na glupe priče bez ikakve osnove, no drsko mi je odgovorio da sam kurva koja štiti kurvu. Suzana ga je upitala može li ući u stan i uzeti stvari, a on je samo nešto promrmljao i krenuo za njom. Nekoliko minuta kasnije čula sam galamu, vidjela malu Saru uplašenu na balkonu, a ubrzo nakon toga Suzanu kako izlazi iz zgrade, a za njom Jurčević. Objema rukama ju je dohvatio za ramena i grubo odgurnuo, pa sam izjurila iz auta, pozvala policiju i pokušala ga zaustaviti u divljanju. Uskoro su sišla i djeca i uhvatila se grčevito za Suzaninu majicu, no Jurčević ih je grubo ugurao u svoj auto. Sara je u jednom trenutku uspjela otvoriti vrata i htjela izići, no Jurčević ju je divljački povukao natrag, zaključao vrata iznutra i bjesomučno odjurio. Policija je ubrzo stigla, ali su se ponašali vrlo nezainteresirano, pomalo bahato, kao da smo ih zvali bez razloga, pa sam ih čak upozorila da ću ih prijaviti šefu. Budući da sam se morala hitno vratiti na posao, zamolila sam ih da, kad završe saslušanje, dovezu Suzanu u pekarnicu. Već desetak minuta kasnije su je dopremili, a meni rekli da odem po njezine stvari koje su u vrećicama pokraj kontejnera za smeće. Još istu večer bila sam ponovo na policiji i davala iskaz, a tad su mi priopćili da su pronašli Jurčevića i pritvorili ga, te da bih, ako želim, sutradan trebala doći na Prekršajni sud kao svjedok, na što sam odgovorila da ću to vrlo rado učiniti."
  Zanimljivo je da je hrvatskoj policiji Jurčević već otprije bio poznat. Susjedi su i prije ovog ekscesa u nekoliko navrata alarmirali PP Dubrava da je Jurčević nasilan prema supruzi, no policija je dolazila i odlazila tek sa zapisnikom i prijavom o remećenju javnog reda i mira. Ipak, kad su ga u srijedu, 6. srpnja, priveli u postaju, mogli su provjeriti njegov dosje. Da su to učinili, saznali bi da je on i u drugim županijama bio čak 12 puta prijavljivan zbog krađa, protupravne naplate i nezakonitog poslovanja te da je imao kriminalnu prošlost. U tom slučaju s njim bi imao posla istražni sudac, a ne sutkinja Prekršajnog suda. No ročište na Prekršajnom sudu već je bilo dogovoreno za iduće jutro u osam sati.
  "Čitavu noć Jurčević je Suzani iz zatvora slao prijeteće poruke, a na ročište je stigao u pratnji svoje odvjetnice. Sutkinja ga je saslušavala oko 45 minuta, a onda pozvala Suzanu i mene da pred njim damo svoj iskaz. Ponovila sam sve što se dogodilo prethodnog dana pred mojim očima, a onda me sutkinja zamolila da iziđem i pričekam potpisivanje zapisnika. Čekala sam sa Suzanom još pola sata i šokirala se kad sam vidjela da Jurčević mirno napušta zgradu suda i da je pušten na slobodu. Ponovila sam sutkinji da je riječ o vrlo agresivnom čovjeku, na što mi je ona čestitala na hrabrosti što svjedočim protiv njega. Odgovorila sam joj da samo obavljam građansku dužnost, da sam učinila sve što sam mogla da pomognem Suzani i da od nje očekujem isto. Odvratila mi je da se nada kako Suzana neće nakon svega dobiti kod mene otkaz, na što sam joj zaprepaštena odgovorila kako Suzana kod mene može ostati dok god želi i da mi ne pada na um otežavati joj situaciju", kaže Kata Anđelović.
  U petak i subotu Jurčević je dvadesetak puta zvao u pekarnicu i tražio Suzanu, a kad bi mu se ona javila, molio ju je da se vrati. U jednom trenutku čak joj je priprijetio samoubojstvom. "Rekao joj je da je u autu i da će se ubiti, na što ga je ona zamolila da je prestane uznemirivati, pa je ispalio hitac i prekinuo liniju. Nazvao je desetak minuta kasnije i plačnim glasom prošaptao 'molim te, pomozi mi', glumeći da je na samrti, no ona nije na to reagirala."
  U subotu popodne Suzana je Kati Anđelović otkrila novi monstruozni potez svog muža. Njezina odjeća koju je Jurčević u srijedu iznosio u vrećicama bila je izrezana nožem. "Roba je bila sasjeckana u komadiće, pa je i kaput na leđima imao poderotinu od vrha do dna. Sablaznio me taj prizor i naredila sam Suzani da to najhitnije odnese na policiju kao dokaz prijetnje smrću. Rekla sam joj da je Jurčević i njoj poslao jasnu poruku 'kako je završila tvoja odjeća, tako ćeš završiti i ti'", govori potreseno Kata Anđelović, no Suzana je nije poslušala. U nedjelju je djecu otpremila u Slavonski Brod k svojim roditeljima i u ponedjeljak ujutro pojavila se na poslu. U međuvremenu Jurčević ju je ponovno zvao nebrojeno puta i molio je da se nađe s njim i da se vrati. Uvjeravao ju je da je on spreman odseliti se i kao dokaz ostavio je u pekarnici svežanj ključeva od stana. "Budući da sam taj dan imala mnogo posla, nazvala sam Suzanu i molila je da ni po koju cijenu ne odlazi s posla prije nego što se vratim i da ćemo, ako baš želi, tamo otići zajedno. Vratila sam se u pekarnicu u pola pet, ali Suzane više nije bilo. Zaposlenici su mi rekli da je otišla petnaestak minuta ranije i da je pitala gdje može kupiti novu bravu. Od tada je više nisam vidjela", govori ogorčeno Kata Anđelović.
  Što se događalo kasnije ispričala nam je Suzanina mlađa sestra Nada Šinko, studentica Pedagoške akademije. "Oko 17.15 sati nazvala sam Suzanu i pitala je gdje je, a ona mi je odgovorila da je Jurčević ostavio ključeve od stana u pekarnici i rekao joj da će se on iseliti iz stana, a ona neka dođe i, ako želi, zamijeni bravu. To je i učinila. Dok smo razgovarale, rekla mi je da se muči sa zamjenom brave, pa sam je pitala zašto nije pozvala majstora. Odgovorila je da ne treba i da će ubrzo biti gotova, te da će mi se javiti kasnije. Telefon mi je zazvonio sat i pol kasnije i javila se Suzana sasvim mirnim glasom: 'Molim te dođi po mene, on me opet maltretira svojim fantazijama.' Pitala sam je kako je ušao, a ona mi je samo prošaptala da se sakrio u ormar. Pojurila sam prema Ulici Mate Lovraka, no kad sam došla tamo, već je bilo gotovo. Vidjela sam policiju koju su pozvali susjedi jer su čuli sestrine krikove i Jurčevića kako izlazi iz zgrade zakrvavljena vrata. Kad sam ga pitala gdje mi je sestra, samo mi je odgovorio da me ona sad neće čuti i produžio."
  Što se događalo ispred zgrade već je poznato. Jurčević je mirno išetao iz zgrade i glumeći da telefonira prošao pokraj policajaca, a kad su povikali za njim da stane, dao se u bijeg. Uhvaćen je nekoliko ulica dalje i prepraćen je u istražni zatvor. Samo najbliži znaju detalje koji dokazuju da je Jurčević podmuklo smišljao ovo ubojstvo. "Tek kasnije smo shvatili da je sve dobro isplanirao. U dječjoj sobi iza krevetića na kat je ormar koji se nije koristio. Jurčević je izbio gornju stranicu tako da je mogao ući u njega. Suzana nije mogla na to ni pomisliti jer se taj ormar nikad nije otvarao."
  Stručnjaci koji su obavili očevid ostali su zapanjeni prizorom. Pokojna Suzana preko glave je imala navučenu i svezanu najlonsku vrećicu kojom ju je pokušao ugušiti, a kad mu to nije uspjelo, nožem ju je ubo u srce od čega je na mjestu izdahnula.
  Nakon svega, ogorčena Nada Šinko i roditelji pokojne Suzane, kako se čini, pokrenut će tužbu protiv hrvatskih državnih institucija u Strasbourgu. "Smatram da su državne institucije krive što je moja sestra danas mrtva. Prije svega tu je policija koja joj nije dala valjanu zaštitu iako su dobro znali o kakvom čovjeku je riječ, a glavnim krivcem smatram sutkinju Prekršajnog suda u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, koja je nakon svega Jurčevića pustila na slobodu iako joj je zakon omogućio da ga istog trenutka pritvori. Da su postupali po zakonu, moja sestra danas bi bila živa. No naša agonija s državnim institucijama se nastavlja. Ovih dana u Centru za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu socijalna radnica Blaženka Grgić najavila je mogućnost da trajno pravo skrbništva nad djecom dobije Jurčević. Kad smo je pitali kako to misli odgovorila nam je: 'Znate, on je ipak djeci otac i jednog dana izići će iz zatvora.'"

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika