Objavljeno u Nacionalu br. 507, 2005-08-01

Autor: Davor Pašalić

KOŠTUNICA OSVAJA MEDIJE

WAZ gubi Politiku

Koštuničina struja smijenila direktora beogradske Politike

Promjene u Politici podsjećaju na nekadašnje političke utjecaje na taj list, posebno na 1987. godinu, kad je preuzimanje kontrole nad najstarijim novinama na Balkanu prethodilo Miloševićevu osvajanju svih poluga vlasti u Srbiji. Protivnici današnje vlasti tvrde da vlada pokušava preuzeti potpunu kontrolu nad medijima jer je za direktora Radio televizije Srbije postavljen nekadašnji Koštuničin savjetnik Aleksandar Tijanić, a sada su preuzeta i sva Politikina izdanjaPromjene u Politici podsjećaju na nekadašnje političke utjecaje na taj list, posebno na 1987. godinu, kad je preuzimanje kontrole nad najstarijim novinama na Balkanu prethodilo Miloševićevu osvajanju svih poluga vlasti u Srbiji. Protivnici današnje vlasti tvrde da vlada pokušava preuzeti potpunu kontrolu nad medijima jer je za direktora Radio televizije Srbije postavljen nekadašnji Koštuničin savjetnik Aleksandar Tijanić, a sada su preuzeta i sva Politikina izdanja Njemački medijski div Westdeutsche Allgemeine Zeitung (WAZ), umjesto s planiranom gotovo potpunom monopolizacijom novinskog tržišta u Srbiji i Crnoj Gori, suočava se s velikim problemima kakve nije očekivao. Nakon što je nedavno akcijom vlasti u Beogradu onemogućen da kupi većinski paket dionica najntiražnijeg lista u SiCG-u, Večernjih novosti, WAZ se prije nekoliko dana morao pomiriti i sa smjenom Darka Ribnikara, prvog čovjeka Politike, najstarijeg lista na Balkanu, u čiji je razvoj njemačka tvrtka uložila 25 milijuna eura. Premda je WAZ vlasnik 50 posto kompanije Politika News and Magazines, Nijemci nisu konzultirani prilikom smjene glavnog direktora Ribnikara, potomka porodice koja je 1904. osnovala list. Direktor WAZ-a Joachim Saumsegel izjavio je da je iznenađen Ribnikarovom smjenom, ali da će poštovati odluku Upravnog odbora Politike.

Za razliku od Saumsegela, Ribnikar je rekao da nije iznenađen odlukom Upravnog odbora, a kao razlog smjene naveo da je, uz Milana Mišića, glavnog i odgovornog urednika Politike, postao smetnja vladajućoj koaliciji u Srbiji, koju predvodi republički premijer i lider Demokratske stranke Srbije (DSS) Vojislav Koštunica.

"Kroz ružnu i primitivno orkestriranu kampanju protiv mene i cijele porodice Ribnikar, kojoj je prethodilo više puta jasno izraženo nezadovoljstvo vrha vlade i vodeće stranke pisanjem Politike, posebno pojedinih komentatora, mogao sam zaključiti da s Mišićem postajem smetnja vladajućoj koaliciji, koja se priprema za izbore. Uporno sam se zalagao da Politika slijedi stratešku orijentaciju što neovisnijeg i objektivnijeg dnevnika, koji se obraća građanskoj, demokratskoj Srbiji, okrenutoj pozitivnim europskim vrijednostima, štiteći nacionalne interese. Čvrsto vjerujem da sam u minule četiri godine mnogo učinio za povratak ugleda lista i kuće Politika", poručio je Ribnikar.

Njega je na mjestu glavnog direktora naslijedio Srđan Janićijević, 39-godišnji vlasnik kompanija "Komon Sens" (čiji je logo ispisan ćirilicom kao KOMOH CEHC) i "Hauzmajstor". Janićijević je 15 godina radio za kompaniju "Philip Morris" u Švicarskoj, Rusiji i Kazahstanu, a u Beograd se vratio 2001. kao glavni menadžer "Coca Cole" za SiCG i Makedoniju. Njegova supruga Ljudmila kći je poznatog pisca, često optuživanog za nacionalizam, Matije Bećkovića, člana Upravnog odbora Politike, koji je nedavno za predsjednika toga tijela predložio filmskog redatelja Emira Kusturicu. Janićijevićev "Komon Sens" bavi se marketingom i consultingom, a među klijentima su mu zrenjaninski "Karneks", "Coca Cola", Beogradska filharmonija, novosadski glazbeni festival "Exit", posluje i u Švicarskoj, SAD-u, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i zemljama na području bivše SFRJ.

Janićijevićevo imenovanje moglo bi se shvatiti kao pokušaj da se Politika, nakon godina posrtanja obilježenih nacionalističkim i ratnohuškačkim "novinarstvom" i sramotnim glorificiranjem Miloševića i njegove obitelji, okrene biznisu i tržišnom poslovanju. Upravni odbor priopćio je da će Ribnikar imati zasluženo mjesto u Politici koje odgovara njegovu dosadašnjem radu i mjestu porodice Ribnikar u stogodišnjem postojanju te kuće.

Uz konstataciju da se kadrovskim promjenama ne dovode u pitanje ugovori i druge preuzete obveze, niti se želi izazvati bilo kakvo nezadovoljstvo njemačkog partnera, Upravni odbor Politike istaknuo je da "odluke imaju za cilj da ta suradnja bude poboljšana i unaprijeđena, kako bi plasman lista Politika i ostalih izdanja na tržištu bio bolji".
Promjene u Politici podsjećaju na nekadašnje političke utjecaje na taj list, posebno na 1987. godinu, kad je preuzimanje kontrole nad najstarijim novinama na Balkanu prethodilo Miloševićevu osvajanju svih poluga vlasti u Srbiji. Protivnici današnje vlasti tvrde da vlada pokušava preuzeti potpunu kontrolu nad medijima jer je za direktora Radio televizije Srbije postavljen nekadašnji Koštuničin savjetnik Aleksandar Tijanić, a sada su preuzeta i sva Politikina izdanja.

Što se tiče Ribnikarovih tvrdnji da je njegova smjena politički motivirana, činjenica je da se Politika, ako se izuzmu pojedini tekstovi komentatora Ivana Torova i Ljubodraga Stojadinovića, nije isticala kritikom vlasti. Tvrdi se da je naklada lista pala ispod 70.000 prodanih primjeraka i da je izdavačka kuća u velikim dugovima. I sam Ribnikar je na položaj prvog čovjeka kompanije došao političkom odlukom tadašnje Demokratske opozicije Srbije (DOS), nakon svrgavanja Miloševića 5. listopada 2000. Dotad je, pod Miloševićevom vladavinom, Ribnikar bio dopisnik Politike iz New Yorka, što je, kako se tvrdi, matičnu kuću dnevno stajalo tisuću njemačkih maraka. U samoj Politici Ribnikara su optuživali da je bio najbolje plaćeni novinar Miloševićeva režima.

Prvi DOS-ov izbor za direktora Politike bio je, u listopadu 2000., Aleksandar Tijanić, ali je odluka promijenjena na inzistiranje dijela te široke i nesložne koalicije. I sada se Tijanić spominjao kao Ribnikarov nasljednik, ali on o tome kaže: "Ponudu nisam dobio, a da sam je dobio, odbio bih je. Gadi mi se kuća koja me je dvaput otpuštala i zabranjivala mi ulaz uz pomoć policije i sudova. Nije meni osnovno pitanje jesu li smijenjeni Ribnikar i Mišić. Osnovno je pitanje jesu li njih dvojica dobro radili. List Politika i cijela kuća u velikoj su krizi. To pokazuje i tiraža Politike, za koju upućeni tvrde da je ispod 70.000 prodanih primjeraka. To je valjda najniža točka u novijoj povijesti Politike. Nije to pitanje političke odluke. Ono što treba odlučiti o njihovoj sudbini jest to jesu li dobro radili, jesu li pomoću WAZ-ova kapitala obnovili kuću, napravili od nje tvrđavu slobodnog razmišljanja o sudbini Srbije i putu prema Europi. Ja mislim da nisu, čitaoci kažu da nisu."

WAZ je u Politiku ušao 2002. zahvaljujući tadašnjem srbijanskom premijeru Zoranu Đinđiću. On je imao sjajne odnose s direktorom WAZ-a, bivšim koordinatorom Pakta o stabilnosti u jugoistočnoj Europi Bodom Hombachom. Đinđić je vjerojatno u Politici vidio potencijalno političko oruđe pa je potaknuo WAZ da mu pomogne u preuzimanju kontrole nad tom izdavačkom kućom. Njemački medijski div u SiCG-u je vlasnik 50 posto podgoričkog lista Vijesti i polovice novosadskog Dnevnika. WAZ je 2002. za 25 milijuna eura dobio 50 posto izdavačke kuće Politika, koja je vlasnik triju dnevnih listova, 14 magazina, tiskare i distribucije. Tada je, 29. siječnja 2002., izvršni direktor WAZ-a Luc Glant simbolično darovao Ribnikaru novčić od jednog eura. Odmah se čula ocjena da je u pitanju rizična investicija, jer su to izdanja male naklade, što znači da na kraći rok ne može biti ostvaren profit, s tim da je Politika News and Magazines imala dugove od 100 milijuna eura.

I sam Ribnikar tada je izjavio: "Pod Miloševićevim režimom izgubili smo veći dio svoje dobre reputacije i ne može se osporiti da je WAZ prihvatio određeni rizik investirajući u kompaniju koja ima previše zaposlenih, tehnički je zaostala, ima zastarjelu opremu i sumnjivu prošlost."
Rukovodstvo Politike iz Miloševićeve ere tvrdilo je pak da je WAZ za mali novac dobio akviziciju vrijednu 250 milijuna eura. Bivši glavni direktor Politike i bliski Miloševićev suradnik Hadži Dragan Antić, poznat po nadimku Struja, jer je kao novinar pratio aktivnosti Elektrodistribucije, čak je, u ime udruge dioničara Politike, podnio kaznenu prijavu zbog potpisivanja "štetnog ugovora" s WAZ-om i pozvao Koštunicu da spriječi propadanje medijske kuće. Iako su se, dok je on bio direktor, stranice Politike zloupotrebljavale na najbeščasniji način, Antić je smatrao da ima pravo podnijeti tužbu jer je partnerstvom s WAZ-om nanesena "šteta državi Srbiji i ostalim dioničarima Politike". Antić je kaznenu prijavu podnio protiv "Davorina Ribnikara", mada se donedavni generalni direktor potpisuje isključivo kao Darko. Pritom Antić tvrdi da zastupa interese 6000 od 8000 dioničara Politike. Vodstvo kuće kaže pak da malih dioničara ima 6366 i da posjeduju samo trećinu kompanije.

Odgovarajući na Antićeve optužbe, Ribnikar je izjavio da je 31. prosinca 2000. nepokriveni gubitak Politike iznosio 72 posto kapitala tvrtke, zbog čega se morao naći strateški partner, za što je WAZ bio idealan, kao izdavač 25 dnevnih novina i 80 časopisa, s godišnjim prometom kapitala od 3,5 milijarde maraka. Ugovorom je osnovano zajedničko poduzeće Politika Newspapers and Magazines. WAZ je unio 25 milijuna eura, a Politika sve svoje listove, tehničku opremu za tiskanje, ekspediciju i prodaju. "Staroj" kompaniji – Politika A.D. (akcionarsko društvo), ostale su nekretnine, tiskara, poslovnice, Televizija Politika i – dugovi.

Prema Ribnikarovim riječima, najveći problem u pregovorima Nijemci su imali s procjenom da Politika A.D. vrijedi gotovo 340 milijuna njemačkih maraka. Građevinski objekti i oprema bili su procijenjeni na više od 180 milijuna maraka, ali se Nijemci nisu slagali da Politikin ugled, odnosno brand, vrijedi 155 milijuna maraka. WAZ-ov stav bio je da toliko ne vrijedi ni visokonakladni i profitabilni list u Njemačkoj, a kamoli simbol zločinačkog srpskog režima, s tiražom od 40.000 primjeraka, ako se ne računaju primjerci koje su morali kupovati vojska i Miloševićeva Socijalistička partija Srbije (SPS). U sastavu Politike bio je i list Politika ekspres, u kojem je tijekom NATO-ova bombardiranja Srbije 1999. objavljen tekst "Ćuruvija dočekao bombe", praktično smrtna presuda vlasniku lista Dnevni telegraf Slavku Ćuruviji. Nekoliko dana poslije Ćuruvija je ubijen na ulici, u središtu Beograda.

Kad je s WAZ-om postignut dogovor, naklada politike je, prema Ribnikarovim riječima, brzo narasla na 100 tisuća. WAZ je navodno uložio milijun eura u pokušaj spašavanja Politike ekspres, ali je list ipak ugašen zbog katastrofalno male tiraže. Ugašena su i tri magazina. Poslovodstvo kuće gotovo je potpuno diglo ruke od TV Politike, nekoć najbolje televizije u Srbiji, dok je na njenom čelu početkom prošlog desetljeća bio Aleksandar Tijanić. Sada zaposleni u TV Politici potražuju po 17 neisplaćenih plaća, a vodstvo kuće tvrdi da je to "rupa bez dna" koja 12 godina nije rentabilna, niti će to ikad biti. Zaposleni na TV Politici tvrde da postoji kupac spreman da ih kupi za 4 milijuna eura, ali da rukovodstvo, iz neobjašnjivih razloga, ne želi ući u taj posao. Tek će se vidjeti hoće li nova uprava Politike pokušati spasiti svoju televiziju, kao i hoće li potencijalni medijski monopol WAZ-a u Srbiji biti zamijenjen medijskim monopolom Koštuničine vlade.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika