Objavljeno u Nacionalu br. 507, 2005-08-01

Autor: Sina Karli

SMRT SLAVNOG VOZAČA

Tragična smrt automobilskog asa

Mladen Gluhak, jedan od automobilističkih šampiona iz slavne zagrebaške škole 70-ih, koji je 1969. proglašen za najboljeg vozača, iznenada je umro prošli tjedan nakon burnog sportskog života i niza osobnih tragedija

U noći s utorka na srijedu Mladen Gluhak odlučio je okončati život nedaleko od svoje kuće u Nazorovoj ulici, gdje je nekad živio sa svojim roditeljima, ocem Edom, nekadašnjim kajakaškim olimpijcem i motorističkim šampionom, i gdje je 'posuđivao' majčina 'fiću' kojim je postizao prva priznanja, a do smrti sa suprugom Cilom i kćeri LeomU noći s utorka na srijedu Mladen Gluhak odlučio je okončati život nedaleko od svoje kuće u Nazorovoj ulici, gdje je nekad živio sa svojim roditeljima, ocem Edom, nekadašnjim kajakaškim olimpijcem i motorističkim šampionom, i gdje je 'posuđivao' majčina 'fiću' kojim je postizao prva priznanja, a do smrti sa suprugom Cilom i kćeri LeomZa Mladena Gluhaka kažu da je bio najtalentiraniji automobilist među slavnom skupinom zagrebačkih vozača koji su sedamdesetih godina pobjeđivali na natjecanjima u bivšoj Jugoslaviji i na inozemnim utrkama. Tako danas kaže Jovica Paliković, koji je tih godina s Goranom Štrokom i nekolicinom drugih bio Gluhakov prijatelj i suparnik. Tako je prije tridesetak godina ustvrdio i poznati sportski novinar Vladimir Sučić: "Tvrdim, Gluhak je najtalentiraniji vozač koji se ikad pojavio na našim stazama. Dokazao je to svima – za upravljačem 'fiće', NSU TTS-a, BMW-a, bio je jedini naš automobilist na rang listi FIE, na trećoj poziciji prvenstva Europe u diviziji do 1000 ccm."

Nije stoga čudno što je vijest o njegovoj tragičnoj smrti prošle srijede šokirala cijelu generaciju Zagrepčana koji su ga sve do neki dan susretali u gradu, a mnogi dolazili i u njegovu autoelektričarsku radionicu u Đorđićevoj ulici koju je naslijedio od oca, te sve one u Hrvatskoj koji su šezdesetih i sedamdesetih godina pratili utrke na kojima su svoja umijeća pokazivali Gluhak, Paliković, Štrok, Lang, Wiesner, Šverko, Novaković, Holjevac i drugi. U Zagrebu su živjeli vrhunski sportaši toga sporta, pa se Zagreb, iako je u njemu bilo najmanje utrka, smatrao kolijevkom jugoslavenskog automobilizma. Upravo je nevjerojatno kako je automobilizam bio popularan, a vozači bili prave zvijezde. Prednjačili su Paliković i Štrok jer su bili otvoreni, komunikativni, katkad i svadljivi, a Gluhak pomalo samozatajan pa vjerojatno zbog takve naravi a ne rezultata manje medijski eksponiran. U to doba, kad je automobil mnogim prosječnim građanima još bio nedostižan san, skupina mladića iz dobrih obitelji, a neki su bili i sinovi partizanskih heroja, uspjela je sama, uz roditeljsku i pomoć ponekog sponzora i kluba, doći do automobila za natjecanje. Jedan od prvih naslova krajem šezdesetih, primjerice, Kup automobilista Jugoslavije, Mladen Gluhak osvojio je u posuđenom automobilu. Evo što je stajalo u izvještaju beogradskog lista Auto moto: "Daleko najuzbudljivija bila je druga trka kad je Mladen Gluhak i to s posuđenim vozilom BMW 2002 svoga prijatelja inž. Kresnika zabilježio sjajnu pobjedu." To je bila jedna od mnogih.

U noći s utorka na srijedu Mladen Gluhak odlučio je okončati život nedaleko od svoje kuće u Nazorovoj ulici, gdje je nekad živio sa svojim roditeljima, ocem Edom, nekadašnjim kajakaškim olimpijcem i motorističkim šampionom, i gdje je "posuđivao" majčina "fiću" kojim je postizao prva priznanja, a do smrti sa suprugom Cilom i kćeri Leom. Sin Boris stradao je na motoru kao tinejdžer 1988., što je bila tragedija od koje se obitelj nikada nije posve oporavila. Posljednjih tjedana Mladen Gluhak prolazio je vlastiti pakao, tiho i samozatajno, kako se cijeli život suočavao s dobrim i lošim. Našao se pred najgorom dijagnozom, pokušao s njome nositi, ali kako to u tuzi kažu supruga i kći, procijenivši da ovaj put neće pobijediti, sam je presudio. O tome nikomu ništa nije rekao niti napisao.

"Čudan je Mladen Gluhak. Malodušan i bezvoljan. Ali hrabar. I spretan kad treba izmisliti tisuću načina da se nadmudri protivnik u bržem i boljem automobilu. Pesimist i, ponekad, bezgranični optimist. Naoko sazdan od paradoksalnih suprotnosti. Spreman da odustane poslije prvog sitnog neuspjeha, beskrajno uporan kad treba voziti cijelu noć bez svjetla i brisača, kroz sniježnu mećavu, na repu Palikovićevog automobila. I na subotnjem 'Galax reliju' Gluhak je jurio ponorom odustajanja kad je sniježna mećava sakrila ceste i desetkovala karavanu već u prvim kilometrima. Kolebao se, kolebao, stigao do cilja, pobijedio u apsolutnoj konkurenciji i osigurao treći uzastopni naslov prvaka", napisao je Vladimir Sučić u Sportskim novostima sedamdesetih u vrijeme kad se Gluhak već bio odlučio otići sa staze. Intenzivno se bavio automobilizmom desetak godina i glavne je uspjehe postigao između 1968. i 1978. Prije nego što ga je omamio miris benzina, kako to kažu ljubitelji automobilizma, bio je vrstan skijaš, na čelu mladih alpskih skijaša, seniorski prvak Hrvatske u spustu i veleslalomu.

U Tanjugovoj anketi među sportskim novinarima Gluhak je 1969., kad su mu bile 22 godine, proglašen za najboljeg jugoslavenskog vozača. Na rang-listi na čijem je čelu bio Gluhak, bilo je tako čak pet zagrebačkih vozača: na drugom je mjestu bio Jovica Paliković, treći Đani Šverko, peti Goran Štrok, a šesti Đorđe Novaković
Neki novinski članci iz tih najboljih godina hrvatskog automobilizma upućuju na to da zagrebački sportski asovi međusobno nisu uvijek bili u idiličnim odnosima. Tako je novinar Stanko Kučan 1970. napisao veliki članak pod naslovom "Podmetanje automobilskih klipova" u kojemu se upitao "otkuda nezdrava atmosfera u našem sportskom automobilizmu koji je tek izišao iz povoja". Zaključio je da su svi protiv svih ponajprije zbog neraščišćenih materijalnih odnosa, budući da svaki od njih smatra da je oštećen ili prevaren, napušten ili ostavljen. Napisao je:

"Nije teško pogoditi da je riječ o našim najboljim automobilistima, o petorici mladića od kojih najstariji ima tek 25 godina, koji drže sve naslove prvaka ovog sporta u našoj zemlji, a svojim su uspjesima zapaženi i na inozemnim nastupima. Nažalost, izuzetno talentirana generacija, krema našeg automobilizma manje su takmaci a više – neprijatelji. Jovica Paliković i Đoko Novaković nisu više ni klupski kolege, oni su sad dvojica nakostriješenih mladića koji se više i ne pozdravljaju, sastat će se tek na kojem zavoju, na utrci ili ravnoj cesti. Mladen Gluhak i Goran Štrok, dvojica brzinskih vozača, u novonastaloj svađalačkoj situaciji sad više misle kako će koga preteći u anketama, a manje na utrkama. Paliković vodi sa Štrokom pravi rat na svim frontovima. U tome mu pomaže i Gluhak, a obadvojica, zajedno s Đanijem Šverkom, sve dosad neopredijeljenim vozačem, izgube kontrolu kad čuju i samo imena Štrok ili Novaković. Uostalom, baš kao i oni njihova!"

Strasti su se očito razbuktavale i stišavale kao što je to slučaj i među drugim vrhunskim sportskim suparnicima. Nakon natjecateljskih godina svi su se nastavili viđati, iako se svaki od njih posvetio drugoj karijeri. Paliković se i danas dobro sjeća kako je Gluhaka upoznao još kao dječak u Jurišićevoj, gdje on i danas stanuje, a gdje je Gluhakova majka radila u elektrodućanu. Glušo je, kaže Paliković, iako mlađi dvije godine, prvi počeo voziti. Već s 12, 13 godina vozio je utrke mopedom i svi su, kaže, s divljenjem gledali tog klinca. Vozio je i trkaći motor na nekoliko utrka i tek tada su došli automobili.

Paliković kaže: "Za nas se obično kaže da pripadamo zagrebačkoj automobilističkoj školi. Bili smo zaluđeni utrkama. Iako bez love, samo smo o tome razmišljali. Glušo je počeo s 'fićom' a ja sa steiyr-puchom. Nedavno sam razgovarao s prijateljem Miljenkom Carevićem, svojedobno mojim i Glušinim suvozačem, koji mi je rekao: 'Nemoj se ljutiti, ali Glušo je bio bolji od tebe.' Teško je govoriti o talentu kad su u pitanju sekunde, ali činjenica je da je Glušo postizao vrhunske rezultate bez imalo muke, s nevjerojatnom ležernošću."
Na automobilskim utrkama lako je pobjeđivao, slažu se njegovi prijatelji. Zato tim više žale što je sada tako lako dopustio da ga život pobijedi.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika