Objavljeno u Nacionalu br. 508, 2005-08-08

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Rižoti prvih dinastija

Mali Hou Ji naučio je ljude kako da siju zob i raž, kao dječak podario im je ječam, a kad je stekao božanske moći, osnovao je prvu kinesku dinastiju Zhou i uputio njihove podanike u tajne uzgoja svih grahorica

Veljko BarbieriVeljko BarbieriVaraju se oni koji tvrde da je ratoborni Višnu rižu prenio u Kinu kad se naljutio na Indijce koji su tada živjeli na obalama svete rijeke Gangesa. Istina je, međutim, da je riža stigla u Indiju baš iz Kine, i to zahvaljujući moćnom Hou Jiu, vladaru svih grahorica i žitarica, i to stoga što su mu jednom prilikom, dok je još bio gotovo novorođenče, upravo Indijci spasili život koji mu je željela oduzeti njegova majka Jing Yuan. Kako priča stari kineski mit, plodonosna majka Jing Yuan nikako nije željela dijete, no bogovi su je kaznili i začela je sina kojemu nitko nije znao podrijetlo. Bojeći se da bi joj njezino novorođenče moglo donijeti nesreću i svojim rođenjem oduzeti moć nad plodnošću polja i klijališta, odluči ga ukloniti s ovoga svijeta. Ostavi tako Jing Yuan maloga Hou Jia na uskoj stazi kojom su se u divljem trku spuštala žedna krda divlje stoke na pojilište u podnožju planine. Mislila je bešćutna Jing Yuan da će divlja stada pregaziti njezino čedo. Ali bogovi su odlučili drukčije. Krdo se zaustavi pred malim Hou Jiom i krave ga onako zaplakana i gladna podoje pa djetešce zaspa nasred opasne gorske staze. Uvidjevši da je propao njezin naum, ode nemilosrdna Jing Yuan na zapad, sve do Indije, i sakrije dijete u džungli kako bi ga proždrli tigrovi i crne pantere. No naiđu neki indijski drvosječe i odnesu majušnog jadnička u svoje selo gdje ga žene dobro podoje i nahrane. Iste noći, još bjesnija što je Hou Ji još na životu, ukrade Jing Yuan svoga sina iz indijskog sela i baci pod snježne vrhove Himalaja, da ondje umre od leda i studeni. Ali spuste se ptice nebeske i svojim krilima zaštite novorođenče. Uvidjela je tada bešćutna majka da je dijete sveto i da ga bogovi vole, pa ga uzme u svoj raskošni dom i odgoji kao gospodara svih žitarica i grahorica. Kad je malo ojačao, Hou Ji već je naučio ljude kako da siju zob i raž, u dječačkim godinama podario im je ječam, a kad je stekao božanske moći, osnovao je prvu kinesku dinastiju Zhou i uputio je njihove podanike u tajne uzgoja svih grahorica. Kada se uskoro preobrazio u mladog boga, darovao im je pšenicu i na koncu najdragocjeniju žitaricu, rižu. Ipak nije zaboravio dobročinstvo koje su učinili indijski drvosječe, pa je i njima, premda nisu bili Kinezi, podario rižu, a oni su zauzvrat stali štovati krave koje su onda davno podojile još malog Hou Jia na brdskoj stazi, kao svete životinje. Kažu da je u nešto poznijim godinama Hou Ji ljudski rod podučio kako da kuhaju grahorice i žitarice, a posebno ih uputio u tajne pripremanja riže, stotina jela koja su osvojila kuhinje od Japana do Sredozemnog mora. Kinezima je riža otad sveta žitarica i prinose je na žrtvu dobrom Hou Jiu i njegovoj majci Jing Yuan, a u Japanu, kamo je kasnije stigla, na tim otocima gdje se ova božanstva drukčije zovu, slave ih nudeći im svakodnevno šalicu kuhane riže. Do obala našeg starog Velikog mora riža je stigla, kako tvrde pisci perzijskih mitova uvaženi Firdowsi i još glasovitiji pjesnik, slavni Nizami, zahvaljujući Šafnamehu ili Šarafnamehu. Onom dvorogom Zulqarnainu, božanskom nasljedniku ahmenidskog kraljevstva, koji je porazio njihova kralja Darija i oženio se njegovom kćeri s kojom je imao mnogo djece, pa iako je umro mlad, uspostavio je mir i red, sve od rijeke Inda do obala Sredozemnog mora, kamo su u njegovu grčku domovinu i makedonski zavičaj kraljevi potomci prenijeli rižu. I premda su njegovi sunarodnjaci njima stranu biljku sasvim zapostavili, na sreću, kad su tisućljeće poslije Šarafnamehuovi potomci već postali muslimani, oni su na obale tog starog mora vratili znanje uzgoja i pripreme riže i ona je odtad jedna od neokrunjenih princeza mediteranske kuhinje. Kao što već nagađate, božanski Zulkarnain dvorogi Šarafnameh nije bio nitko drugi do Aleksandar Makedonski.

RIŽOT OD TIKVICA I ŠPAROGA

Na 1 dl maslinova ulja zazlatite 4 sjeckana režnja češnjaka, 5 dag dimljene pancete i 30 dag oguljenih i na kockice sjeckanih tikvica. Kad dobijete gustu podlogu, ubacite 25 dag riže arborio i zastaklite je u tavi. U 3 dl vode skuhajte vrhove 1 stručka šparoga, svježe ili obarene i zaleđene, pa procijedite i sačuvajte temeljac, budući da ćete njime podlijevati rižu dok se kuha. Kad rižot postane ljepljiv i pod zub, dodajte skuhane šparoge, posolite, popaprite i služite odmah. Kod nas se može kupiti riža arborio, ali ako naiđete na druge vrste za rižote, poput talijanske vialone, upotrijebite je jer je jedna od najboljih.

RIŽOT OD SVINJETINE I PAPRIKE

Na 5 dag domaće masti zazlatite 2 sjeckane kapule i 5 dag dimljene pancete te 4 češnja češnjaka, pa ubacite ¾ kg na kockice sječene svinjske mekači. Kad se sve prožme i uhvati boju, dodajte osnovi 25 dag riže za rižote, 20 dag sitno sjeckanih paprika, 1 žlicu slatke paprike, 1 mali feferon, pa sve zastaklite na mesnoj podlozi, a onda miješajući i stalno podlijevajući sa 2 ½ dl mesnog temeljca i ½ dl bijelog vina, kuhajte dok riža ne postane meka, a iznutra na zub. Služite ovaj rižot s panonskim naglaskom odmah, kao i sve rižote.

CRNI RIŽOT

Na 1 dl maslinova ulja pirjajte 1 sjeckanu kapulu, 2 režnja češnjaka i ¾ kg na kocke sjeckane očišćene sipe. Kad sipa pusti vodu, u istoj tavi ostaklite 25 dag riže za rižote, pa kuhajte zatim rižot podlijevajući sa 3 dl ribljeg temeljca dl riža ne pusti sluz a rižot postane ljepljiv. Tada dodajte sipino crnilo i kesicu koje ste razmutili u ½ dl kvasine i 3 dag maslaca, pa sve promiješajte. Posolite i popaprite rižot, ako želite, ukrasite sjeckanom grančicom petrusimula i služite odmah. Crni rižot jedno je od najpoznatijih jela venecijanske i dalmatinske kuhinje a, kao i drugi rižoti, može se služiti i s ribanim parmezanom.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika