19.08.2005. / 00:00

Autor: Sanda Dukić

Goran Trbuljak na Venecijanskom biennalu

Paviljon EU kojega nema

 "Kad su se birali umjetnici koji će nastupiti na Biennalu 1976. ja nisam bio ni u kakvim kombinacijama, a riječ je bila upravo o umjetnosti koja je tada bila aktualna i želio sam sudjelovati. Tada mi je netko rekao, mislim da je to bio Bašićević – Mangelos: 'Propustio si vlak'. Sjećam se da sam se tada tješio: 'Što bih time dobio – samo više neprijatelja. Ništa se bitno u mom životu ne bi promijenilo."
  Umjetnik koji se još od vremena Nove umjetničke prakse u svom radu uvijek referira prije svega na svoj položaj u umjetnosti i na samu ideju predstavljanja umjetničkog djela, iskoristio je epizodu iz 1976. da bi se nakon 30 godina predstavio na Venecijanskom biennalu. Njegov rad u nacionalnom paviljonu sastoji se od projekcije zadnje stranice kataloga jugoslavenskog postava iz 1976., za čiji je dizajn bio zadužen, a u znak protesta zbog nesudjelovanja kraj svog imena stavio je fusnotu koja nije upućivala na objašnjenje. Pokraj njega projicirana je zadnja stranica ovogodišnjeg kataloga s tekstom: "Potreba da se doda fusnota važnija je od onoga što bi u njoj moglo pisati 30 godina kasnije", čime Trbuljak upućuje na svoju umjetničku praksu i na svoju poziciju u hrvatskoj umjetnosti nakon 30 godina, a zadire i u samu ideju predstavljanja umjetnosti jer popratni sadržaj izložbe, katalog, postaje eksponat.
Trbuljakov stariji fotografski rad, natpis: "Činjenica da je nekom dana mogućnost da izlaže važnija je od onoga što će na toj izložbi biti prikazano" u direktnoj je vezi s konceptom koji je želio ostvariti na ovogodišnjem biennalu: postaviti ploče koje upućuju na nepostojeći paviljon EU, s dvanaest zvjezdica i dvjema fusnotama, u Giardinima. Nažalost, kustosice biennala to nisu dopustile, pa su ploče na koncu postavljene na nekoliko mjesta u Veneciji, i to ondje gdje su to dopustile gradske vlasti.
  "Ja sam dosta kasno imenovan izbornikom, pa smo kasno i krenuli u traženje dozvola za realizaciju Gecanova i Trbuljakova rada. Za takve se projekte dopuštenje treba zatražiti godinu dana unaprijed. Kustosice nisu mogle ove radove takoreći preko noći uklopiti u koncept postava u Giardinima, ali su podržale Gecanove i Trbuljakove zamisli", rekao nam je izbornik hrvatske prezentacije na biennalu Slaven Tolj. Na pitanje koliko je sretno rješenje koje je na koncu izvedeno, s obzirom na to da je postavljanje u Giardinima bilo dio Trbuljakova koncepta, Tolj kaže: "Odmah u početku, s obzirom na okolnosti, imali smo na umu i ovu alternativu. Sigurno da je Trbuljakov rad ovako teže povezati s biennalom."
  "Ploče su potpuno anonimne, samo je zvjezdica, oznaka za fusnotu, upućivala na moj rad u hrvatskom paviljonu. To je simbol koji vodi i povezuje. Te su ploče trebale biti lažna informacija: referiraju se na nepostojeći paviljon EU koji, kako kaže fusnota, može postojati za 30 godina", kaže Trbuljak. Tako su zapravo ove ploče imale istu funkciju kao i oznaka za fusnotu u katalogu iz 1976. – obje upućuju na nešto nepostojeće. Na ploči je ispisana riječ "paviljon" s fusnotom koja kaže: "Potreba da se tekstu doda fusnota važnija je od onoga što bi na tome mjestu moglo pisati 30 godina kasnije", a fusnota uz 12 zvjezdica Europske unije kaže: "Onoga čega nema u tekstu, nema ni u fusnoti".
  Trbuljak u ovom radu tematizira sudbinu samog Biennala, njegovu budućnost kao i političku, ali i umjetničku sudbinu Hrvatske, dakle, unutar Europske zajednice i unutar Giardina. Suprotstavljanjem različitih oblika simbola zvjezdice stvara se zanimljiv dijalog različitih razina njezina značenja – onog u književnom tekstu i unutar političke ikonografije. Antun Maračić, autor uvodnog teksta u katalogu hrvatske prezentacije na biennalu, navodi "minimalne fizičke pojavnosti koje imaju kontrapunkt u sadržaju iza stvari" kao ono što povezuje radove svih autora, a u to se uklapa i Trbuljakovo svođenje teksta na fusnotu. I izbornik Tolj kaže da je stvorena koncepcija koja je minimalna u formi i u kojoj šestorica autora djeluju kao cjelina, a postav kao čvrst organizam, a radovi Trbuljaka i Tome Savića Gecana, izdvajaju se konceptualnom linijom koja se odnosi na samo Biennale. Gecan je, naime, predložio da njemački umjetnici izlažu u američkom paviljonu i obrnuto.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika