18.08.2005. / 00:00

Autor: Vladimir Puljko

Zašto i kako izumiru jezici

Mnogi od 5000 jezika nestat će za 100 godina

U svijetu se govori velik broj jezika, nagađa se da ih danas ima još uvijek oko 5000. Zemlje u kojima se govori najviše jezika su Papua Nova Gvineja s 850 i Indonezija s 670, zatim dolaze Nigerija (410), Indija (380), a nakon njih slijede Kamerun Meksiko, Republika Kongo, Australija i Brazil sve s preko 200 jezika. U još 13 drugih zemalja se govori preko 100 jezika. Iako se taj broj čini velik ne smiju se zanemariti procesi koji su u najnovije vrijeme doveli znatan broj postojećih jezika na rub opstanka. Mnogi od njih se govore u vrlo malim zajednicama i kroz stotinjak godina će nestati biološki skupa s njihovim govornicima koji ih nemaju kome prenijeti.


Francuski lingvist Claude Hagège, profesor teorijskog jezikoslovlja na Collége de France, se u knjizi \'Zaustaviti izumiranje jezika\' bavi upravo tim fenomenom. Jezici su se oduvijek mijenjali i to je u njihovoj prirodi, stoga su u prvim poglavljima knjige dati neki primjeri jezika koji su se govorili u prošlosti i ugasili se. U procesu mijenjanja Hagege razmatra prvo nestanak samih riječi koji ne mora biti nužno povezan samo s ugroženim jezicima. Tako je na primjer pravilo tabua uzrokovalo nestanak nekih riječi i njihovu zamjenu novima, kao što je čest slučaj u australskim jezicima, gdje npr. sa smrću člana zajednice koji je imao korijen riječi 'voda' u svom imenu cijela zajednica izbacuje tu riječ i prima istoznačnu riječ iz jezika drugog plemena. Slične promjene je u slavenskim jezicima doživio prijašnji indoeuropski naziv za medvjeda koji je nakon primjene tabua opisno nazvan 'onaj koji jede med'.

Kako nestaju jezici

Jezici nestaju na različite načine, jedan od uobičajenih je transformacija samog jezika - uslijed vremena sve se više osjeća djelovanje promjena koje zahvaćaju neki jezik, i u jednom trenutku možemo reći da se pojavio novi jezik. Supstitucija je polagani proces stapanja dvaju jezika u kojem se slabiji malo po malo apsorbira u onaj nadmoćniji i preuzima od njega većinu struktura i riječi. Jezik je na putu nestanka kad se izgubi izvorna kompetencija njegovih govornika, više ga se ne koristi u svim svakodnevnim situacijama i sve ga se nesavršenije i slabije prenosi potomcima. Jezik ima nesigurnu budućnost  ako se ne koristi dovoljno pri odgoju djece, a mali postotak djece među govornicima treba smatrati mračnom prognozom opstanka. Hagege uvodi zanimljivu kategoriju 'podkorisnika', oni predstavljaju dvojezične govornike koji su izgubili izvornu kompetenciju svog jezika, ne mogu mu prepoznati sva obilježja i predstavljaju najavu njegovog skorog nestanka. Uzroci nestanka jezika su brojni, neki su nestali na brutalan način preko fizičkog uništenja populacije koja ih je koristila. Na taj način je nestao jezik Hsihsija, napredne civilizacije u Aziji koju je Džingis Kan u osveti istrijebio. Deportacije australskih i američkih domorodaca isto su uzrokovale nestanak brojnih malih jezika. Pritisak moćnijeg gospodarstva također tjera ljude na učenje njegovog jezika kako bi se uklopili, a slično vrijedi i za društva lovaca-skupljača koja gube svoje jezike pri integraciji među stalno naseljeno stanovništvo. Centralizirana državna vlast preko školstva, vojske i medija sporo ali učinkovito promiče favorizirani jezik i tako malo pomalo asimilira ostale.

Prestiž jezika
Vrlo važan faktor koji odlučuje o opstanku ili nestanku nekog jezika je prestiž, ugled koji on uživa u zajednici. Tako se navode primjeri jezika osvajača koji su nestali među pokorenim narodima s višom kulturom, ali i primjeri kao onaj Španjolaca, koji su u Americi nametnuli svoj jezik vrlo brojnim indijanskim populacijama. Jezik gubi na prestižu iz više razloga, može ga se povezivati sa životom seljaka i sa prošlošću, može biti jezik bez pisma ili književne tradicije, ili stanovništvo koje ga govori nema svoju nacionalnu svijest te se integrira u drugu naciju uzimajući njezin jezik. Govornici koje privlači neki drugi jezik često se srame svog govora i smatraju ga znakom zaostalosti, kao što je slučaj na Aljasci s Tlingitom. Događa se i da se za prevlast bore dva jezika podjednakog prestiža. Jedan od takvih primjera je Engleska nakon normanske invazije kad se u višim slojevima govorio samo francuski, no engleski je do kraja 14. stoljeća ipak uspio istisnuti francuski iako je primio brojne posuđenice. Nestajanje jezika nije uvijek nepovratan proces, postoje i primjeri kako se jezici uspijevaju oduprijeti i izbjeći takvu sudbinu. Neki jezici se obnavljaju zajedno s buđenjem svijesti govornika o vlastitom identitetu, dok su drugi očuvani jer se govore u uskim zajednicama i getima - kao što su china-towns u kojima i treća generacija doseljenih Kineza govori kineski. Maorski jezik se uspješno oporavlja nakon što su 1994 otvorene škole isključivo na maorskome koji je postao glavni jezik nastave.

Uskrnuće hebrejskog

Postoji za sad samo jedan primjer da se izumrli jezik ponovo progovorio u nekom društvu, a to je hebrejski. Hagege je znatan dio knjige posvetio etapama razvoja hebrejskog dok je još bio govorni jezik. Razmatraju se i utjecaji aramejskog za koji se zna da je njime govorio Isus na hebrejski. Usksnuće hebrejskog započela je s Eliezerom Ben Jehudom, zanesenjakom koji je unatoč mišljenju većine vjerovao u njegovu obnovu i počeo odgajati svoju djecu isključivo na hebrejskom. Osnovao je 1904. odbor za jezik preko kojeg je sa skupinom istomišljenika promicao hebrejski, uz rad na rječniku budući da je hebrejski zahtijevao znatno proširenje fonda riječi koji je bio presiromašan za suvremene potrebe.
Veliko je značenje jezika za kulturu nekog naroda, to je ono što ga čini osobitim i različitim od drugih, a upravo gubitkom jezika nestaje i znatan dio identiteta skupine. Hagege u svom djelu upozorava na činjenicu da je jezična raznolikost baština čovječanstva i da njezino očuvanje predstavlja i očuvanje raznolikosti svijeta.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika