Objavljeno u Nacionalu br. 509, 2005-08-15

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Tikvice velikog maga

U Dogona je tikvica solarni znak, i sama nalik na užarenu maternicu koja je u mukama, sva usijana od napora, osam dana, uz stalnu Nommovu podršku, neprestano rađala ljude, životinje i biljke

Veljko BarbieriVeljko BarbieriU afričkom plemenu Dogona, koje obitava u Nigeru, znaju da je svijet stvorio Vrhovni bog, veliki mag cijelog svemira, Vodeni Nommo, i to tako da je na Mjesečevu svijetlost koja se probijala iz tmina prostora iznio tikvicu koja je dotad plutala po mračnoj površini golemog oceana i pretvorio je u Sunčevu maternicu iz koje su se uz Nommovu pomoć stali rađati ljudi, životinje, biljke. U početku su i oni plutali beskrajnim morem sve dok čin rađanja nije bio dovršen. Tada je Nommo pojeo tikvicu i nakon što ju je dva dana probavljao, izbacio ju je iz tijela skrućenu, tešku i tvrdu pa je ona, budući da nije više mogla plivati, potonula na dno, a onda se izdigla kao Prva Zemlja iznad Prvog Mora. Na to prvo čvrsto tlo stali su se penjati već očajni i izmoreni ljudi, životinje i biljke, a oni koji nisu uspjeli u tom iznurujućem pothvatu utopili su se i nošeni strujama, valovima i vjetrovima nestali pod površinom. Ipak, smilovao se Veliki mag, Vodeni bog Nommo nad njihovom jadnom sudbinom i od njihovih leševa, strvina i ostataka stvorio sva morska i riječna bića. Stoga je u Dogona u čast Noći i srebrne svijetlosti iz svemira koja je prethodila stvaranju svijeta, cijela njihova mitologija i simbolika u znaku Mjeseca i lunarnih ciklusa, a samo je tikvica sunčani, solarni znak i sama nalik na užarenu maternicu koja je u mukama, sva usijana od napora, osam dana, uz stalnu Nommovu podršku neprestano rađala ljude, životinje i biljke, dok taj bolni i naporni čin na koncu nije uspješno priveden kraju. Još i danas ovo pleme izrađuje i u vatri peče glinene, keramičke tikvice kao utjelovljenja maternice svijeta te oko njih navijaju osam spirala od crvene bakrene žice kao osam vezanih dana rađanja svijeta. U tim svetim tikvicama koje čuvaju u svojim kolibama i iznose ih uz ognjišta dok pripremaju jela od tikvica, Dogoni osjećaju snagu Vatre, svjetlosti već rođene Prve Zemlje, smisao prvih riječi, moć Vode i Vodenog boga, demijurga Nommoa, njegovog sjemena i oplodnih počela koja se podjednako kriju i u sjemenju i košticama tog svetog povrća. Stoga i njihov mitski Ovan, prvorođeni sin Sunca, kojeg su još prije Dogona podjednako štovali u starom Egiptu, potom Grčkoj i Rimu, kao Amonova, Zeusova i Jupiterova ovna, nosi među rogovima tikvicu obojenu crvenim uljem zvanu Saa, što je ujedno i ime one Nommove tikvice, Sunčeve maternice svijeta. Taj božanski ovan zaštitnik je osnovnih počela vode i zemlje, i kad god među ljudima, životinjama i biljem nastane neka pošast koja opustoši zemlju, on oplođuje tikvicu maternicu moćnim udom koje se diže s njegova čela. Ponekad se čak i Vodeni bog Nommo, taj veliki stvoritelj dogonskog svijeta i svemira javlja u obliku tikvice i dok su njima srodne bundeve, više vezane uz pojmove prostora, prostiranja i druženja, samo je tikvica glavnog demijurga prava slika cijelog čovjekovog i životinjskog tijela i nastanka života u cijelini. Na sasvim drugom kraju svijeta, u Srednjoj Americi, posebno u Meksiku, astečki su vladari i silni carevi vjerovali da će nakon smrti, četri godine po svom glasovitom kalendaru, u obliku sjajnih kolibrija dolepršati pred lice Sunca Ratnika, velikog Hutzilopochtlija i ondje se, kao i za života hraniti tikvicama i žrtvovanim ljudskim srcima, tom hranom bogova koja i žive i mrtve upučuje u tajne stvaranja svijeta Pet Sunaca. Ovi samo na prvi pogled iščezli mitovi toliko su usađeni u planetarnu podsvijest, da i mi, potpuno neupućeni u ta drevna vjerovanja i nesvjesno ponekad sudjelujemo u ovim prastarim ritualima, baš kao jednom moćni magi ili meskički indijanski carevi, posebno tijekom ljeta, kad uz razna jela od tikvica, blaga i ugodna, za naš stol sjedaju nevidljive sjene još uvijek moćnih vladara i stvoritelja svijeta.


PUNJENE TIKVICE

U mikseru sameljite ½ kg tikvica, 8 dag suhe mesnate pancete, 6 režnjeva češnjaka i 1 vezicu petrusimula ili peršina, pa smjesu pirjajte u loncu na 5 dag maslaca, rastopljenog u 1 dl maslinova ulja. Kad ugusti, odvojite pola smjese i u nju umiješajte 10 dag mladog sira, 10 dag ribanog parmezana te žlicu krušnih mrvica. Posolite i popaprite nadjev i njime punite 1 kg širih komada uzdužno prerezanih tikvica kojima ste izdubli sredinu, a onda je sjeckanu vratili u drugu polovicu smjese. U umak tada poslažite punjene tikvice, zalijte vodom da jedva premaši polovicu punjenog povrća i kuhajte pokriveno, na tihoj vatri dok punjene tikvice ne omekšaju, a umak se ne ugusti. Pospite tada majčinom dušicom u cvatu, ukrasite žličicom šalše od pomidora i služite vruće. Ovako pripremljene tikvice ukusne su i hladne.

JUHA OD TIKVICA

Kao i u prethodnom receptu, sameljite i pirjajte istu količinu povrća i pancete na ulju i maslacu, pa kad dobijete gušći umak, podlijte s 1 l povrtnog temeljca i u juhu ubacite ½ kg na ploške izrezanih tikvica i kockice od 1 paprike. Posolite, popaprite i služite vruće, pokapano s nekoliko kapi limunova soka i maslinova ulja. Uobičajeno sredozemno jelo.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika