Objavljeno u Nacionalu br. 509, 2005-08-15

Autor: Maroje Mihovilović

MUKE AMERIČKOG PREDSJEDNIKA

Bushov odmor pretvara se u noćnu moru

Majci poginulog američkog vojnika koja je nedaleko od ranča Georga W. Busha u Crawfordu postavila šator, pridružilo se stotinjak prosvjednika

Cindy Sheehan smatra da ima pravo na točno objašnjenje razloga pogibije njezina sina od samog američkog predsjednika. Činjenica da ju je Bush odbio primiti nije ju obeshrabrila jer je uvjerena da će joj se upornost isplatitiCindy Sheehan smatra da ima pravo na točno objašnjenje razloga pogibije njezina sina od samog američkog predsjednika. Činjenica da ju je Bush odbio primiti nije ju obeshrabrila jer je uvjerena da će joj se upornost isplatitiAmerički predsjednik George W. Bush doputovao je u utorak, 2. kolovoza, iz Washingtona u teksaški gradić Crawford na svoj ranč. Sljedećih čak pet tjedana provest će na najduljem odmoru što ga je jedan američki predsjednik uzeo u posljednjih 36 godina. Njegovi savjetnici obznanili su da će ondje "staviti na vješalicu svoj sako i kravatu te se susretati s običnim ljudima u tom srcu Amerike kako bi doznao njihova razmišljanja". No jedan događaj ozbiljno demantira tu tvrdnju. Bush se već danima odbija vidjeti s jednom "običnom Amerikankom", koja je stigla u Crawford i uporno traži da se s njim susretne.
Naime, u subotu, 6. kolovoza, u Crawford je iz kalifornijskoga gradića Vacavillea doputovala 48-godišnja Cindy Sheehan, tražeći da se sastane s Bushom kako bi razgovarali o razlozima pogibije njezina sina u Iraku. Namjeravala je osobno doći do vrata ranča i tražiti da je Bush primi, ali joj to pripadnici predsjedničke službe sigurnosti nisu dopustili pa je bila prisiljena utaboriti se pet kilometara od ranča, gdje je pokraj jednog prašnjavog puta postavila šator. Preko medija uputila je Bushu poruku da je primi, najavivši da će čekati sve dok se to ne ostvari, pa makar to značilo da će ondje provesti pet tjedana kao i Bush. Ubrzo su joj se pridružili oni koji je podržavaju, ali i razni pacifistički aktivisti, protivnici rata u Iraku te rođaci poginulih vojnika, pa je uz cestu koja vodi do Bushova ranča nastao pravi mali logor. Uz šatore, postavljeni su transparenti i zastave, ali i malo prividno groblje jer su aktivisti u zemlju uz put počeli zabijati bijele križeve s imenima vojnika poginulih u Iraku. Vozači koji prolaze tom cestom trube im u znak potpore, a logor su počele posjećivati i neke poznate osobe. Prvi je došao slavni filmski glumac Viggo Mortensen, zvijezda trilogije "Gospodar prstenova". Prema posljednjim podacima, u logoru trenutačno živi stotinjak osoba.
Sve je to počelo privlačiti pozornost medija, osobito u ovo doba godine kad nema mnogo uzbudljivih političkih i drugih događaja. Odluka Cindy Sheehan da kampira nedaleko od Bushova ranča upozorava na vrlo bolnu činjenicu vezanu uz rat u Iraku: da se stalno povećava broj poginulih američkih vojnika. Ona svaki dan objavljuje koliko je američkih vojnika poginulo otkad je počela prosvjedovati, trenutačno čak četrdeset, čime se ukupan broj američkih vojnika poginulih u Iraku popeo gotovo na 1900. Jedan od njih je i njezin sin Casey Sheehan.
Obitelj Sheehan, inače irsko-talijanskog podrijetla, tipična je obitelj iz američke provincije; marljiva, pobožna, predana poslu i podizanju djece. Gradić Vacaville u kojem žive nalazi se u sjevernoj Kaliforniji između San Francisca i Sacramenta. Casey je bio najstariji od četvero djece Patricka i Cindy Sheehan, koja ga je opisala kao tipičnog mladića njegova uzrasta, iako ponešto povučenog. U djetinjstvu je volio igrati Nintendo i gledati TV show "WrestleMania" i bejzbol. Cijela je obitelj bila vrlo aktivna u katoličkoj zajednici u tom gradu, a Casey je bio ministrant u lokalnoj crkvi. Kad je završio gimnaziju, želio je studirati glumu, ali se ipak na opće iznenađenje obitelji i prijatelja 2000. godine prijavio u vojsku i postao profesionalni vojnik.
Želio je u vojsci postati pomoćnik kapelana, ali je izvježban za mehaničara te je postao pripadnik Prvog bataljuna 82. topničkog puka američke Prve konjičke divizije. Ta je postrojba bila određena za odlazak u Irak u rano proljeće 2004. Njegova se majka toga plašila pa ga je, kako je poslije priznala, nagovarala da dezertira i pobjegne u Kanadu, čak mu je predlagala da će ga namjerno ozlijediti samo da ne ode u Irak. No, kako je tvrdila, on joj je rekao da ne želi ostaviti suborce. Uvjeravao ju je da kao mehaničar neće ići u borbu. No desetak dana nakon što je stigao u Irak, 4. travnja 2004., neki pripadnici njegove postrojbe upali su u zasjedu u južnom Bagdadu te je trebalo hitno izvući jednog ozlijeđenog vojnika. Casey Sheehan bio je među dvadesetoricom vojnika koji su se dobrovoljno javili za tu misiju. Poginuo je zajedno sa šestoricom vojnika kad su irački pobunjenici napali njihovo vozilo dok su žurili prema mjestu okršaja.
Cindy Sheehan vrlo je teško primila pogibiju sina, osobito zato što je smatrala da je njezin sin dao život za nešto za što nije vrijedilo poginuti. Predsjednik Bush često javno govori da obitelji poginulih trebaju biti ponosni na njih jer su dali živote za "plemenitu stvar". No ona je od samog početka bila uvjerena da je Bush lagao američkoj javnosti o razlozima rata u Iraku i uvidjela je kako on o tome mijenja stajališta. Ako je taj rat nepotreban, a prema njezinu mišljenju jest, onda bi Bush trebao što prije povući američke vojnike iz Iraka da i druge majke ne dožive istu tragediju.
Bila je ljuta na američkog predsjednika i jer je nakon pogibije sina od njega primila bezlično pismo koje, kako je rekla, nije bilo na razini žrtve koju su njezin sin, ali i ona i cijela obitelj podnijeli za zemlju. Dva mjeseca nakon sinovljeve pogibije bila je pozvana da se s još nekim obiteljima poginulih vojnika susretne s Bushom u Seattleu, gdje se našao u posjetu, kako bi im osobno izrazio sućut. Obitelj Sheehan, kao i druge obitelji iz drugih dijelova SAD-a, odvedene su u Seattle kao da idu na izlet te im je omogućeno da razgovaraju s predsjednikom desetak minuta. No ni taj je sastanak nije zadovoljio, a njezino je nezadovoljstvo sve više jačalo s osjećajem da Bush nema jasnu strategiju u Iraku. Osobito joj je smetalo što žrtve nisu ravnomjerno raspoređene na sve američke slojeve već dolaze samo iz određenih obitelji, dok većina ostalih Amerikanaca, posebno onih imućnijih, živi kao da rata nema.
Cindy Sheehan smatra da ima pravo na točno objašnjenje razloga pogibije njezina sina od samog američkog predsjednika. Činjenica da ju je Bush odbio primiti nije ju obeshrabrila jer je uvjerena da će joj se upornost isplatiti. Ovih je dana u Crawfordu mnogo novinara jer su za Bushom došli oni koji inače izvještavaju iz Bijele kuće o aktivnostima američkog predsjednika. Budući da se Bush zatvorio na svoj ranč a oni ipak moraju o nečemu izvještavati, počeli su pisati o Cindy Sheehan. Tako su se reportaže o njoj počele pojavljivati u vodećim američkim dnevnim listovima i magazinima, a Cindy Sheehan uživo su intervjuirali i reporteri vodećih američkih TV postaja, kao što su ABC, CBS i CNN. U televizijskim intervjuima je vrlo jetko objašnjavala zašto je u Crawfordu: "Predsjednik Bush uvijek ponavlja da naši vojnici u Iraku daju živote za jednu plemenitu stvar. Želim da mi objasni koja je to plemenita stvar. Ako je ta stvar stvarno tako plemenita, zašto Bush tamo ne pošalje svoje dvije kćeri blizanke da zamijene tuđe sinove pa da se neki od vojnika koji su ondje već dulje vrate kući."
Rekla je da se odlučila na taj prosvjed, među ostalim, jer ju je predsjednik Bush prilikom susreta u Seattleu uvrijedio. Smetalo joj je što joj se za njihova kratkog susreta stalno obraćao samo s riječi "mama", što nije mogao zapamtiti čak ni ime njezina sina, ponašajući se kao da je na zabavi, a ne u tužnoj prigodi izražavanja sućuti. Smatra da je potpuno neprimjerena bila njegova izjava da suosjeća s njom "jer bi i njemu bilo teško da izgubi nećaka ili strica", a ona je izgubila mnogo više - sina. Rekla je novinarima da se odlučila na prosvjed jer administracija sve više zamagljuje razloge boravka američkih vojnika u Iraku, stalno odgađa rok povlačenja vojnika, a broj poginulih neprestano raste: nakon smrti njezina sina u Iraku je život izgubilo još 1100 vojnika. Zbog toga traži da Bush što prije povuče američke vojnike iz Iraka.
Sve veći publicitet što ga Cindy Sheehan dobiva u američkim medijima počeo je smetati Bushu i njegovim pristalicama, to više što se sve to događa kad je Bush na udaru kritika i zbog drugih stvari. Već i sama odluka da uzme tako dug odmor naišla je na mnogo kritika, koje je potpirila i činjenica da se Bush na svojem ranču potpuno izolirao. Štoviše, ovih dana objavljen je podatak da je u pet godina, koliko je u Bijeloj kući, čak 50 puta putovao na svoj ranč, gdje je proveo više od 20 posto svog predsjednikovanja, ukupno gotovo godinu dana. Kad je na ranču, potpuno se isključi iz politike i bavi se ponajviše rekreacijom, satima vozi bicikl, peca, a najviše voli motornom pilom sjeći suha stabla i granje.
Ti njegovi česti dugi boravci u Crawfordu uklapaju se u njegovu opsesiju fizičkom kondicijom. Neposredno prije nego što je stigao u Crawford, Bush je bio na redovitom sistematskom liječničkom pregledu koji je pokazao da je taj 59-godišnjak u izvanrednoj kondiciji i gotovo idealnog zdravlja. Mjerenja njegove tjelesne izdržljivosti pokazala su da je u boljoj fizičkoj kondiciji od 99 posto muškaraca od 55 do 59 godina. Prošle godine nije zbog bolesti izostao s posla ni jedan dan. Sve je to rezultat svakodnevnog vježbanja, iznimno zdrave prehrane te konzumacije multivitamina, minerala i dodataka hrani koje uzimaju sportaši. Ima gotovo idealnu tjelesnu težinu jer je u godinu dana izgubio još dva kilograma. Naslage masnoća također je smanjio, pa ih ima manje od prosjeka za ljude njegove dobi. Srce mu radi besprijekorno, dok sjedi ima samo 47 otkucaja u minuti, a tlak mu je 110/64 što se smatra idealnim. Vid na daljinu mu je savršen, jedino za čitanje treba naočale, što je za osobu njegove dobi normalno. Jedini zdravstveni problem su rijetke želučane smetnje koje izazivaju poznati uzročnici kao što su kava, pepermint-bomboni i slično.
Njegovi pristalice u medijima odmah su počeli s veličanjem Busha i njegova zdravlja, proglasivši ga "najzdravijim predsjednikom u novijoj povijesti", ističući i razlog zbog čega je tako zdrav - intenzivno vježbanje i bavljenje tjelesnim aktivnostima. Otkriveno je da Bush vježba šest puta na tjedan, prijeđe oko 30 kilometara, trči u prirodi ili na pokretnoj traci, vježba na eliptičnom statičnom biciklu, diže utege i bavi se gimnastikom, i to radi po nekoliko sati na dan. Može čak pet puta za redom podignuti uteg od 65 kilograma, a prije nego što je povrijedio koljeno, mogao je istrčati pet kilometara za šest minuta i 45 sekundi. Poznato je da je Bush u mladosti živio vrlo nezdravo, da je bio alkoholičar, ali je na 40. rođendan odlučio da više neće taknuti alkohol, čega se i danas strogo drži.
Sve je to divno i krasno, kažu njegovi kritičari, ali pitaju se ne troši li on previše vremena za vježbanje. Ovih dana ga je zbog opsjednutosti tjelesnom aktivnošću ismijala i iskritizirala jedna od najslavnijih američkih novinarki, kolumnistica New York Timesa Maureen Dowd, stavivši je u kontekst njegova odbijanja da se susretne sa Cindy Sheehan. Smatra da cijeli taj slučaj pokazuje da se Bush izolirao i utopio u raznim aktivnostima samo zato da se ne bi morao suočiti sa stvarnim stanjem u svijetu i svojoj zemlji, što ne želi jer izbjegava svaku kritiku i tuđu argumentaciju. Ona se u svojem članku čudi što Bush nije napravio ono što bi svaki razuman čovjek učinio u toj situaciji; otišao do mjesta gdje Cindy Sheehan kampira i s njom iskreno porazgovarao, što bi trebala biti i obveza predsjednika. Umjesto da osobno s njom porazgovara, Bush je prije nekoliko dana poslao dvojicu svojih najbližih suradnika - savjetnika za nacionalnu sigurnost Stephena Hadleyja i zamjenika šefa predsjedničkog stožera Joea Hagena - da se s njom u njegovo ime susretnu u njezinu logoru. Razgovor te dvojice Bushovih birokrata s odlučnom majkom trajao je 45 minuta, no to je bio posve promašen potez jer je ona izjavila da je to ne zadovoljava i da se želi susreti s Bushom.
Opće je uvjerenje da je Bush potpuno pogrešno procijenio kakvu opasnost za njega predstavlja ta uporna majka ubijenog vojnika. Sve se to, naime, događa u vrijeme kad ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da Bushovu politiku u Iraku podupire samo 38 posto Amerikanaca, najmanje otkad je počela intervencija, te da golem broj Amerikanaca sve snažnije traži da se američki vojnici što prije povuku. Oko Cindy Sheehan okuplja se sve više antiratnih organizacija, a internet je preplavljen raznim blogovima i siteovima potpore.
Ubrzo je pokrenuta i protuakcija Bushovih pristalica, pa su je neki njegovi medijski apologeti počeli diskreditirati. U to su se uključili najpoznatiji američki medijski desničari. Poznati desničarski komentator TV mreže Fox News Bill O'Reilly za njezinu je akciju rekao da je "izdajnička" jer slabi potporu američke javnosti vojnicima u Iraku. Najpoznatiji desničarski radijski komentator Rush Limbaugh napao ju je da mijenja stajališta jer je nakon susreta s Bushom 2004. o njemu izrekla neke pohvalne ocjene, koje sada pobija. Najpoznatiji internetski novinar Matt Drudge na svom je siteu objavio pismo nekih članova njezine obitelji, koji se ograđuju od njezina prosvjeda i pozivaju je da iz domoljubnih razloga od toga odustane. Cindy Sheehan tim je članovima svoje obitelji, a riječ je o daljim suprugovim rođacima, odbrusila rekavši da su što se nje tiče oni s druge strane ograde otkad su na izborima glasovali za čovjeka koji je odgovoran za smrt njezina sina, dodavši da za ono što radi ima punu podršku supruga i njihovo preostalo troje djece.
Stvar je postala toliko neugodna za Busha da je on ipak bio prisiljen reagirati, pa je na svojem ranču organizirao konferenciju za novinare, i to uz prašnjavu cestu koja vodi prema mjestu gdje kampira Cindy Sheehan. Ondje je postavljena govornica s mikrofonom, a Bush je pred novinare došao u društvu najbližih suradnika - potpredsjednika Dicka Cheneyja, ministrice vanjskih poslova Condoleezze Rice i ministra obrane Donalda Rumsfelda. Tada je rekao: "Suosjećam s gospođom Sheehan. Ona snažno brani svoje stajalište i ima sve pravo na svijetu da kaže ono u što vjeruje. To je Amerika. Ona ima pravo na svoje stajalište i ja sam dugo i temeljito razmišljao o tome. Čuo sam ono što ona zastupa i od drugih, a to je: 'Iziđimo smjesta iz Iraka.' To bi bila pogreška i zbog sigurnosti ove zemlje, ali i zato što bi to ugrozilo mogućnosti da se postave temelji dugoročnog mira, na čemu sada radimo."
Cindy Sheehan nije dobro primila njegove riječi, nego je nastavila s prosvjedima. U jednom trenutku Bush i ona našli su se vrlo blizu. Naime, Bush je prošlog petka u koloni vozila napustio svoj ranč da bi otišao na susjedni, gdje se održavala velika zabava uz roštilj članova njegove Republikanske stranke, pri čemu je za stranku skupljeno dva milijuna dolara donacija. Kolona vozila morala je proći cestom uz koju kampiraju Cindy Sheehan i njezine pristalice, pa je tako Bush izbliza mogao vidjeti i nju i logor. Dok je Bush prolazio, ona je držala transparent na kojem je pisalo: "Zašto imate vremena za donatore, a ne i za mene?"


OKVIR - CRAWFORD
Iako je rođeni Teksašanin, Bush ranč u Crawfordu posjeduje tek od ljeta 1999. Mladost je proveo u sjeverozapadnom Teksasu, u malom naftnom mjestu Midlandu, gdje je njegov otac imao naftnu kompaniju. Poslije se selio po Teksasu kako je mijenjao poslove, a početkom 90-ih živio je u Dallasu, gdje je bio menadžer ragbi-kluba Texas Rangers. Kad je 1994. izabran za guvernera Teksasa, prodao je stan u Dallasu i od tada živio u guvernerskoj palači u teksaškom glavnom gradu Austinu.
No u ljeto 1999., planirajući predsjedničku kampanju i napuštanje funkcije guvernera Teksasa, morao je pronaći novi dom, a želio je da to bude ranč. Nakon dulje potrage pronašao je jako lijep ranč u središnjem Teksasu, nedaleko od gradića Crawforda u okrugu McClellan. Dotadašnji vlasnik ranča koji se zove Prairie Chapell (Prerijska kapela) bio je teksaški bogataš B. F. Engelbrecht, koji ga je prodavao nakon 63 godine. Bush se jako zainteresirao za taj ranč iz nekoliko razloga: podjednako je udaljen od velikih teksaških gradova Austina i Houstona na jugu i Dallasa na sjeveru, ima lak prilaz autocesti, a uz to je na diskretnom mjestu pa se do njega može doći samo jednom neasfaltiranom cestom. Ranč je dvadesetak kilometara udaljen od vojne zrakoplovne baze Fort Hood, u koju mogu slijetati predsjednički avioni. Gradić Crawford, nastao na raskrižju tamošnjih putova u drugoj polovici 19. stoljeća, sasvim je malen, ima samo 630 stanovnika, jednu trgovinu i školu, a nema hotela ni robne kuće pa ljudi kupuju u obližnjem većem gradu Wacou.
Bushu se ranč najviše svidio zbog prekrasne topografije. To nisu goli nepregledni pašnjaci, kako najčešće izgledaju rančevi u Teksasu. Uz njegov ranč nalaze se jezerce, potok, ribnjak, mali kanjon, šuma, čak i mali vodopad te nekoliko tipičnih teksaških zgrada. Rančem se slobodno kreću krave, purani, a i neke divlje životinje. Imanje koje je Bush platio oko 1,3 milijuna dolara, na kojem je renovirao staru farmersku kuću i izgradio još jedno zdanje za stanovanje, idealno je mjesto za predsjednički odmor, ali i za intimnije druženje s odabranim svjetskim državnicima koje često ugošćuje.

Vezane vijesti

'Bush je kriv za sve'

'Bush je kriv za sve'

Oko dvije trećine Amerikanaca vjeruje da je bivši američki predsjednik George Bush odgovoran za loše stanje američke ekonomije dok nešto manji… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika