Nakon posljednjih lokalnih izbora činilo se da će žene participirati u izvršnoj vlasti u nešto većem broju. Nevladine udruge su predizborno vrijeme, doduše, koristile za druge stvari kao da je pitanje participacije žena u politici prestalo biti važno. Više su energije i vremena trošile na teme kao što su korupcija i netransparentnost trošenja proračuna onih najjačih lokalnih zajednica nego što su se bavile pitanjima zastupljenosti žena na listama političkih stranaka. Ipak bilo ih je na listama, bile su nositeljice stranačkih ali i onih nezavisnih lista. Rezultati ako ih se gleda kroz participaciju žena u izvršnoj vlasti ili pače prvih u toj vlasti, nisu baš blistavi.
Od ukupno 123 grada u Republici Hrvatskoj gradonačelnice su postale tek u 11 gradova. To je manje od 10 posto. Za takav rezultat postoji sigurno više razloga, ali možemo sa sigurnošću navesti nekoliko. Bez obzira na političku orijentaciju stranke (lijevo, centar, desno), sigurno je da ih nema dovoljno u strankama pa zato nedostaju njihova imena na stranačkim listama. Ako ih ima u članstvu opća je tvrdnja da nisu zainteresirane za politiku pa ih ne treba prisiljavati da se bave nečim što ih ne zanima.
I možda ne manje zanimljiv stav da žene nemaju dovoljno znanja o poslovima kojima se bavi izvršna vlast u našim gradovima. Žene znaju da ih ima dovoljno u političkim strankama i bilo bi dobro da stranke objave koliko članica imaju u svojim redovima. One se žele baviti poslovima u izvršnoj vlasti, jer znaju da njihov život i kvaliteta obiteljskog života ovisi izravno o odlukama koje donose tijela lokalnih zajednica. I na kraju, sposobne su upravljati javnim poslovima, jer javni poslovi i politika nisu ništa drugo nego naša svakidašnjica. Upravo žene demistificiraju politiku i pridonose njezinu novom licu – poštenog posla u korist zajednice.
Nije naodmet pogledati čije su gradonačelnice ovih jedanaest. To da ih je premalo ne treba sporiti. Nekoliko ministrica ne može popraviti opću sliku kad se radi o participaciji žena u politici. Da bi ostvarile utjecaj mora ih biti idealnih 52 posto koliko ih ima u biračkom tijelu Hrvatske. Dakle po političkoj orijentaciji. samo jedna žena gradonačelnica je liberalka (HSLS), isto tako jedna je iz IDS-a, pet ih je iz HDZ-a i četiri iz SDP-a. Negdje su poslužile da se ostvare određeni dogovori a drugdje su dobile podršku da odrade tzv. mušku politiku. Treba se nadati da će provoditi i realizirati one ciljeve za koje su im građani dali glasove. Jer glasove su im dali vjerujući da će doći do promjena i nadaju se kvalitetnijem životu.
Treba zapamtiti njihova imena i pitati što su napravile kad im prođe mandat.

Od ukupno 123 grada u RH samo ih 11 ima gradonačlnice

1. Bjelovar - Đurđa Adlešić - HSLS
2. Buje - Lorella Limoncin-Toth - IDS
3. Dubrovnik - Dubravka Šuica - HDZ
4. Kastav - Sonja Brozović-Cuculić - SDP
5. Knin - Josipa Rimac - HDZ
6. Komiža - Tonka Isčević - SDP
7. Ozalj - Biserka Vranić - SDP
8. Pregrada - Vilmica Krapac - HDZ
9. Slatina - Ksenija Plantak - SDP
10. Šibenik - Nedjeljka Klarić - HDZ
11. Vodice - Branka Juričev Martinčev - HDZ