Bivši osječki javni tužitelj Krunoslav Olujić oštro je reagirao na indirektne optužbe Petra Kljaića predsjednika osječkog suda za vrijeme rata, da Sud nije mogao procesuirati ubojstva i vršiti bilo kakve istrage jer tužitelj nije pokretao istragu, koje je on iznio u intervjuu u ovotjednom broju Nacionala. «Petar Kljaić je još jednom pokazao stručnoj i široj javnosti da mu je pravo slabija strana te da tada, kao predsjednik Okružnog suda nije poznavao propise o organizaciji pravosuđa, Državnog odvjetništva, pa ni odredbe zakona o kaznenom postupku, kojima je sve regulirano u detalje» kazao je Olujić. «Državno Odvjetništvo je zaprimilo kaznene prijave od policije i ujedno ih registriralo i uvodilo u odgovarajuće upisnike. Ako se je radilo o poznatom počinitelju i ako je postojalo dovoljno dokaza Odvjetništvo je išlo prema Sudu zahtjevom za provođenje istrage, a nakon završenog istražnog postupka, eventualno i optužnicom. U većini slučajeva radilo se je o nepoznatim počiniteljima. Odvjetništvo je tada od nadležne Policijske Uprave tražilo prikupljanje potrebnih obavijesti radi otkrivanja počinitelja kaznenog djela i načina njegovog izvršenja», kazao je Olujić i Kljaićeve navode nazvao konfabularnim. Šef Policije je u to doba bio Mato Šalinović, kojeg je Kljaić imenovao.

Olujić Kljaićeve izjave smatra bacanjem prašine u oči javnosti. Kao primjer toga ističe Klajićevu tvrdnju da nije imao nikakve ovlasti nad sucima i policijom i posebice istragom: «Vi morate uzeti u obzir da je on određivao koji sudac će raditi na istrazi tzv. rasporedom poslova i da je određivao predsjednika istražnog centra. A i on je postavio načelnika Policijske Uprave Matu Šalinovića».

Također je i komentirao Kljaićev rad kao predsjednika Suda u Osijeku: «Da je Kljaić obavljao svoju dužnost, umjesto što je Sud raspustio i uveo dežurstva, da se je stvarno brinuo o njegovom radu u Osijeku bi pravna država bila prisutnija.» Olujić je također naveo i čime se je još Kljaič bavio u to vrijeme: «Osim dužnosti predsjednika suda, kojemu je glavna zadaća bila očistiti Osječki okružni sud i pripadajuće Općinske sudove od nepodobnih sudačkih kadrova i sudaca srpske nacionalnosti, bio je i predsjednik općinskog odbora HDZ-a u Osijeku, paradirao u vojnoj uniformi Osijekom u svojstvu člana zapovjedništva obrane grada i obavljao dužnost predsjednika vojno stambene komisije». Kljaić je napustio Osijek tijekom 1991. i otišao u inozemstvo i vratio se je tek nakon 3. siječnja 1992. kada je već bilo jasno da Osijek neće pasti kaže Olujić, a na njegov izričit upit o tom izbivanju Glavaš mu je naknadno dao opravdanje da je Kljaić po njegovom nalogu išao prikupljati pomoć za obranu grada.

Bivši osječki javni tužitelj osvrnuo se je i na Glavašev istup u javnosti kada je na konferenciji za novinare mahao  sa popisom žrtava i počinitelja  koji je navodno dobio tajnim kanalima : «Mi nikada u Državnom odvjetništvu ni na opetovane zahtjeve, nismo dobili odgovarajuće podatke na koje se Glavaš poziva i navodno posjeduje, što samo potvrđuje moju tadašnju sumnju da je policija svjesno opstruirala rad Državnog odvjetništva u otkrivanju počinitelja. Mi taj popis s kojim je Glavaš mahao nikada nismo dobili.»