Objavljeno u Nacionalu br. 510, 2005-08-22

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Bahatost - najteža bolest Hrvatske

Ivo Pukanić, predsjednik Uprave NCL Media GrupeIvo Pukanić, predsjednik Uprave NCL Media GrupeBahatost je najteža i najsmrtonosnija hrvatska bolest. Najnoviji pacijent koji bi mogao od nje stradati zove se Darko Ostoja. Svojedobno je od nje nastradao Miroslav Kutle, a da ona ima i šire razmjere, pokazuje i aktualni primjer iz Rusije, gdje je novopečeni oligarh Mihail Hodorkovski, vlasnik naftnog diva Jukosa, mislio da mu milijarde dolara pružaju neograničenu moć i da se može početi petljati čak i u visoku politku. Zbog slabljenja senzora otupljenih golemim bogatstvom, koje je stekao posve nezasluženo i preko noći, Hodorkovski nije shvatio da je prešao onu tanku crtu koja dijeli raskošan stil života u izobilju od prljave, hladne i vlažne ćelije u kojoj je danas sustanar s jedanaest najgorih kriminalaca Rusije. Da ga nije napao virus bahatosti i oduzeo mu pamet, mogao je danas on biti vlasnik Manchester Uniteda, kao što je Roman Abramovič vlasnik Chelseaja, i nikad ga Putin ne bi pitao kako je stekao bogatstvo i koliko novca ima.

Darko Ostoja, "privatizacijski predator", kako ga zovu čak i njegovi najbliži suradnici, ništa nije naučio iz tužne sudbine mladoga Hodorkovskog, koji je u Rusiji bio malo veća faca nego što je on u Hrvatskoj. S vremenom je izgubio prirodne reflekse zahvaljujući kojima se dočepao enormnog bogatstva. Usporedoo s povećanjem privatnoga konta povećavala mu se i bahatost, koja ga je na kraju učinila neopreznim i nepromišljenim, što bi ga na kraju moglo stajati svega što je dosad stekao.

Da je dijagnoza Ostojine bolesti točna, pokazuje i njegova prošlotjedna konferencija za novinare, nakon Sanaderove odluke da Vlada ipak odustane od odluke da se navodni dug države Ostojinu fondu prebije dionicama Liburnija riviera hotela. Posprdno, sa smiješkom na licu, pred cijelom hrvatskom javnošću, opalio je pljusku Ivi Sanaderu rekavši da Vlada može od njega otkupiti hotele za 1,2 milijarde kuna. A nekoliko dana od iste te vlade iste je hotele preuzeo umjesto duga od 570 milijuna kuna. Razlika u novcu, kako je cinično objasnio, njegova je premija za objedinjavanje portfelja! Takvo ponašanje bilo je pljuska i tisućama ratnih stradalnika, preko čijih su leđa on i njemu slični stekli enormno bogatstvo koje su stvarale generacije prije njih. No ti stradalnici za njega nisu opasni, jer njih ionako u ovoj državi nitko ništa ne pita. Ostoji su opasni oni čija je politička karijera izravno ugrožena njegovim javnim istupima i ucjenama. Najugroženiji je hrvatski premijer kojeg i za mnogo manje stvari pitaju u Vladi i bez čijega izravnog odobrenja cijeloga posla nisu mogle biti prenesene dionice LRH-a Ostoji. Svi ostali, kao što su Ostović, Gotovac i vjerojatno Polančec, samo su kolateralne žrtve koje su morale ili će morati pasti kako bi se Sanader politički održao.

Ostoja nije shvatio da je njemu i dalje najvažnije da bude u dobrim odnosima sa Sanaderom, koji je jednostavno bio prisiljen povući donesenu odluku o prebijanju duga dionicama. Sanaderov politički instinkt za preživljavanje točno mu je signalizirao da mora urgentno povući tu odluku, jer bi mu inače politička karijera bila zapečaćena. I umjesto da pomogne Sanaderu da iziđe iz stupice u koju je upao pomažući njemu, Ostoja tjera premijera u kut svojom neinteligentnom konferencijom za tisak. Sanaderu nakon toga ostaje vrlo malen manevarski prostor. Pritisnut od SDP-a, IDS-a, lokalne samouprave i onoga što je najgore za njega – medija, Sanader će se morati okrenuti protiv Ostoje i učiniti sve da mu se ne isplati ni jedna kuna, kao i da se dovede u pitanje cjelokupna kuponska privatizacija. A samim tim i cijelo Ostojino bogatstvo. Ako to ne učini, sigurno će izgubiti sljedeće izbore, a samim tim i položaj predsjednika HDZ-a. A to bi, uz mnoge neprijatelje koje si je navukao na vrat, mogao biti i njegov politički kraj. Sanader će poduzeti sve da se to ne dogodi.

Uz to, Ostoja je morao biti svjestan, kad je odlučio potezati vlast i državu za rep, da će se pod povećalo staviti i svi ostali njegovi dosadašnji poslovi. O moralnom aspektu upotrebe imena "grofa Eltza Vukovarskoga" i skupljanja članova fonda među stradalnicima, torbarenja i kupovanja, odnosno pljačke po deseterostruko nižim cijenama dionica te sirotinje, koja je dva puta nastradala. Jednom od Srba koji su im sve uništili i spalili, a drugi put od "domaćih izdajnika" koji su ih opljačkali. To je možda hrvatski zakon dopuštao, no i iznad zakona postoji nešto više što se zove ljudskost i moralnost. Očito o tome Darko Ostoja nije mislio. Ali zato će sada morati razmišljati o posljedicama.

Posljednjih dana neki novinski komentatori govore od opasnom valu "borbe protiv kapitalizma i privatizacije" u Hrvatskoj, pokušavajući pod to svesti cijelu "aferu Liburnija", pravdajući poteze Vlade i samog Ostoje. Takvi su komentari obične gluposti proizišle iz narudžbi agencija za odnose s javnošću koje zastupaju holdinge. Buni li se itko protiv privatizacija kojima su se obogatili Ivica Todorić, Luka Rajić, Dragutin Drk? Naravno da ne, jer su oni dalje razvijali ono što su u privatizaciji kupili i otvarali nova radna mjesta. Nitko se u Hrvatskoj ne buni protiv kapitalizma i privatizacije, nego protiv lopovluka i nemoralnosti u privatizaciji.

Upravo kako bi se dokazalo da nema bojazni za strane investicije u Hrvatskoj i pravednu privatizaciju, Sanader mora situaciju s Ostojom istjerati na čistac. Bez obzira na cijenu kakvu će za to morati platiti. Ona će još uvijek biti mnogo manja od one koju će na kraju platiti ako to ne učini.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika