Objavljeno u Nacionalu br. 511, 2005-08-29

Autor: Mario Duspara

BORBA ZA CREPOVE

Srbi dižu bunu protiv velikih hrvatskih ulagača

Ivan Ergović, vlasnik i direktor Nexe grupe. do sada je u Srbiji kupio tri tvrtke a radnici na njega nisu imali primjedbi; ipak, pokušaj kupnje dionica 'Toze Markovića' lokalni je menadžment proglasio neprijateljskim preuzimanjemIvan Ergović, vlasnik i direktor Nexe grupe. do sada je u Srbiji kupio tri tvrtke a radnici na njega nisu imali primjedbi; ipak, pokušaj kupnje dionica 'Toze Markovića' lokalni je menadžment proglasio neprijateljskim preuzimanjemNajveći hrvatski koncern za proizvodnju građevnog materijala Nexe grupa nije uspjela otkupiti natpolovični paket dionica srpskog proizvođača crijepa i keramike, tvrtke "Toza Marković" iz Kikinde. Ipak, javnom ponudom Našicecement, član Nexe grupe, uspio je svoj udio povećati na 30,12 posto dionica i postati najveći dioničar ove tvrtke. Malim dioničarima, koji su u prosjeku imali od 250 do 300 dionica isplaćena je protuvrijednost od osam do 10 tisuća eura za 28,3 posto dionica kupljenih tijekom ove ponude. Nexe grupa svaku je dionicu platila 2300 dinara za što je već isplaćeno oko 7,5 milijuna eura u Delta banci.

Iako nije ispunio cilj stvaranja natpolovičnog udjela, većinski vlasnik Nexe grupe Ivan Ergović posao s kupnjom dionica "Toze Markovića" ne smatra neuspjehom. Naime, tijekom pokušaja preuzimanja vodeći ljudi te srpske tvrtke i lokalni političari pokrenuli su strahovitu medijsku kampanju usmjerenu protiv Nexe grupe, koja je vrlo lako mogla rezultirati propašću ponude. Direktor "Toze Markovića" Dmitar Šegrt, ponudu je odmah proglasio neprijateljskom, a tamošnji tisak preplavljen je bombastičnim optužbama na račun hrvatskog kapitala. Naslovi "Invazija Hrvata", "Mesić kupuje po Srbiji", "Oluja u srpskoj privredi", "Izvršiti reviziju sumnjivih kupovina srpskih firmi od kupaca iz Hrvatske", trenutačno su usmjereni na diskreditiranje Nexe grupe i ostalih hrvatskih tvrtki, a dugoročno bi mogli štetiti imidžu hrvatskih ulagača. Šegrt je uporno i kao općeprihvaćenu činjenicu tamošnjim novinarima servirao podatak da je hrvatska tvrtka u rukama Saše Mesić, kćeri hrvatskog predsjednika. Ovu davno zaboravljenu aferu, prema kojoj je Saša Mesić za milijun maraka kupila udjel u Našicecementu, hrvatski je predsjednik demantirao mnogo puta. Tamošnji mediji jedva da provjeravaju te podatke, pa tek rijetki na marginama teksta donose vijest da u dioničkoj strukturi Nexe grupe zapravo uopće nema Mesićevih kćeri Dunje i Saše. Naime, u napadima nitko od "branitelja srpskih poduzeća" zapravo niti ne govori kako se Mesićeve kćeri zovu i o kojoj se radi u ovom slučaju. Istodobno povedena je kampanja i protiv investitora iz drugih susjednih država a posebno je usmjerena na one iz bivše Jugoslavije.

Zanemarujući činjenicu da je hrvatski predsjednik demantirao da njegova kći ima udio u tvrtki, i bez ikakvih dokaza parlamentarni zastupnik SPS-a Rajko Baralić, predsjednik Skupštinskog odbora za trgovinu u medijima nabraja "zakone" koje su Mesićeve kćeri prekršile kupnjom, ali ni on pri tome ne zna niti ime osobe koju optužuje. Za svaki slučaj predbacuje i Vladimiru Gligorovu, sinu bivšeg makedonskog predsjednika Kire Gligorova, smeta mu što on ima očev stan u Beogradu. Bakira Izetbegovića, sina bivšeg bosanskog predsjednika Alije Izetbegovića "optužuje" za suvlasništvo supermarketa Intereks u Čačku. Iako takvi verbalni ispadi tamošnjih političara nisu opasni, uz njih nerijetko idu i stvarne prijetnje.

Direktor "Toze Markovića" Dmitar Šegrt pokrenuo je i TM invest – fond koji okuplja male dioničare a trebao bi se natjecati s Nexe grupom za većinski paket dionica. Pri tome je Šegrt otvoreno najavio loše dane za sve radnike koji svoje dionice prodaju Hrvatima. "Oni koji su sačuvali svoje dionice ne trebaju brinuti, a oni koji su ih prodali imaju razloga bojati se za svoje radno mjesto. O njima će odlučiti većinski vlasnici kompanije, a to će biti TM Invest – zaprijetio je preko lokalne radio postaje nepoćudnim zaposlenicima koji su se tada još predomišljali prihvatiti ili ne, ponudu hrvatskog konzorcija. Istodobno Šegrt je prijetio svima koji su se nisu suprotstavili prodaji tvornice. Tako se na meti našao i dužnosnik Demokratske stranke u Kikindi Miroslav Panić. Mediji prenose izjavu Panićeve djevojke Dragoslave Iličin koja je bila svjedok kada mu je Šegrt poručio - da će ga ubiti!

Naime, direktor "Toze Markovića", nekada miljenik Slobodana Miloševića i visoki dužnosnik njegove stranke SPS-a, a danas istaknuti član Socijaldemokratske partije u pravom je šerifskom stilu prišao Paniću. Psujući mu majku u jednom kafiću u centru Kikinde, priprijetio mu je da će završiti "tri metra ispod zemlje", i dodao: "Moji ljudi će se pobrinuti za tebe." Miroslav Panić je prijetnju smrću prijavio lokalnoj policiji, a scenu je slučajno snimio kamerman lokalne kikindske VK-TV.

Veliki protivnik hrvatskih ulaganja je i Nebojša Čović, predsjednik Socijaldemokratske partije i bivši potpredsjednik Vlade Srbije. On je za Kurir rekao da će njegova stranka zatražiti reviziju svih privatizacija u kojima su uspješna srpska poduzeća kupili hrvatski biznismeni. Prema njegovim riječima, nezadovoljan je što Hrvati sistematski kupuju najbolje tvrtke i zemljište po čitavoj Srbiji. Zajedno sa Šegrtom na sva zvona tvrdi da će hrvatska tvrtka odmah otpustiti radnike i uništiti proizvodnju.

Ali dosadašnja iskustva demantiraju takve tvrdnje. Otkad je počela privatizacija u Srbiji, hrvatske su tvrtke za kupnju tamošnjih tvrtki potrošile oko 40 milijuna eura. Osim novca uloženog u kupnju, hrvatski ulagači obvezali su se da će u idućih pet godina u njihovu modernizaciju uložiti još 43 milijuna eura. U zbrinjavanje viška radnika i ostale socijalne programe Hrvati ulažu dodatnih 25 milijuna eura. Tamošnja Agencija za privatizaciju kaže da hrvatske tvrtke sudjeluju s 2,39 posto u ukupnoj privatizaciji Srbije, ali je njihov udio u investicijama veći, i iznosi pet posto. Istodobno, od svih socijalnih programa vezanih uz privatizaciju u Srbiji, hrvatske tvrtke ulažu - velikih devet posto. To znači da hrvatske tvrtke u Srbiji s puno više pažnje gledaju na tamošnje radnike od drugih europskih ulagača.

Sve ove tvrtke kupljene su bez velikih problema, a tamošnji radnici nemaju primjedbi na nove vlasnike. Oko čega je zapravo izbila takva borba za "Tozu Markovića", nezabilježena prigodom ostalih akvizicija koje je u Srbiji imala Nexe grupa? Ova tvrtka s oko 1700 zaposlenih, najveći je proizvođač crijepa u Europi, a privatizirana je 1998. Njezinih 2867 tadašnjih i bivših radnika otkupilo je dionice. Koncern Nexe treba ovu tvornicu za širenje kapaciteta poslova na tržištima u Istočnoj Europi na kojima "Toza Marković" odlično posluje. Ova tvrtka godišnje troši nešto više od 700.000 tona gline, na tržištu Srbije ima udio od oko 40 posto. Njezine zalihe gline procijenjene su na više od 40 godina. Planirano je da u tekućoj godini proizvede 70 milijuna komada crijepa, 2,5 milijuna četvornih metara podnih i zidnih keramičkih pločica te nekoliko desetaka milijuna blokova. Ipak, posljednjih godina tvrtki padaju prihodi. Oni su s 1,94 milijarde dinara 2003., prošle godine pali na 1,88 milijardi. Istodobno profit je sa 17 milijuna dinara pao na 16,1 milijun.

U sklopu svoje kampanje sprječavanja preuzimanja direktor Šegrt najavljuje da će 2005. "Toza Marković" ostvariti prihode od 2,2 milijarde dinara uz profit od 200 milijuna, ali te brojke treba uzeti sa zadrškom. Ivan Ergović, većinski vlasnik i direktor Nexe grupe kaže da nije iznenađen lošijim rezultatima kikindske tvrtke za 2004. godinu. "Smatrali smo da loš način vođenja poslovanja te kompanije mora rezultirati lošijim pokazateljima poslovanja. Bitno je naglasiti da takav trend poslovanja traje već duži period, a ne samo u 2004. godini." Ergović smatra da nije dobro prodavanje po niskoj cijeni s ciljem da se proizvod proda bez obzira na financijski učinak. Kaže da to utječe loše i na druge proizvođače, te narušava odnose na tržištu i urušava cijelu industrijsku granu.

Nexe grupa je u Srbiji većinski vlasnik tri tvornice. To su tvornica za proizvodnju crijepa i keramičkih pločica Polet a.d. Novi Bečej, tvornica za proizvodnju opeke Stražilovo d.d. Sremski Karlovci, te tvornica za proizvodnju vapna i kamenih agregata Jelen Do a.d. Jelen Do. Polet je kupljen 24.03.2003. godine u konzorciju upravo s tvrtkom "Toza Marković". Za ovaj udjel konzorcij je platio 12,5 milijuna USD. Sastavni dio Ugovora o kupoprodaji udjela bio je Plan investicija čime se Konzorcij obvezao u naredne tri godine od godine kupnje udjela, u Polet investirati 25 milijuna USD. Socijalnim programom su se obvezali kako u sljedećih 5 godina od godine kupnje udjela neće otpuštati radnike, te će u istom razdoblju uložiti 7 milijuna USD u inicijalno povećanje plaća, bonuse i obuku radnika. U Poletu je 2004. godine uspješno završen prvi dio trogodišnjeg plana investicija u iznosu 9,5 milijuna USD, puštanjem u rad rekonstruirane Crepane 3. U ovoj godini će u Polet uložiti 13,5 milijuna USD, i to u novu liniju za proizvodnju podnih pločica, te investicija u izgradnju linije za proizvodnju specijalnog crijepa. U svibnju ove godine nadležna tijela Republike Srbije dala su pozitivnu ocjenu na izvršenje obveza u dvije godine od kada je Našicecement d.d. vlasnik Poleta.

Tijekom ljeta 2003. godine Nexe grupi pridružila se i tvornica opeke Stražilovo a.d. Sremski Karlovci. I u ovoj tvrtki provode se investicijska ulaganja, pa je nedavno završen investicijski zahvat vrijednosti 515.000 eura. Posljednja akvizicija Nexe grupe u Republici Srbiji 2003. godine okončana je potpisivanjem ugovora o kupnji 70 posto udjela u tvornici vapna i agregata Jelen Do a.d., Jelen Do. Vrijednost ugovora iznosila je 5 milijuna USD za udjel, 1,2 milijuna USD za socijalni program, te obvezu ulaganja dodatnih 4,177 milijuna USD kroz sljedećih pet godina. Ovaj investicijski program odnosi se na modernizaciju i tehnološko usavršavanje proizvodnih postrojenja, obnovu mehanizacije i informatizaciju. Do sada je u Jelen Dolu uspješno proveden prvi dio investicijskog programa u ukupnom iznosu od 1.177.734 USD. Osim ovih sredstava, u Jelen Dolu je izvršeno i ulaganje iz vlastitih izvora u ukupnom iznosu od oko 520.000 USD, većim dijelom se odnosi na informatizaciju tvrtke. Ukupni udjel Nexe grupe u ovoj tvornici trenutačno iznosi 87,95 posto, jer je izvršena dokapitalizacija kupnjom mehanizacije. Isto tako, u cijelosti je poštovan potpisani Socijalni program a za 2005. godinu planirana su ulaganja u iznosu od 3,6 milijuna eura u modernizaciju transportnih sredstava, te opreme.

Nexe grupa stjecanje 30,12 posto "Toze Markovića" sada smatra prvim dijelom privatizacijskog procesa te tvornice. Nadaju se da će se obistiniti najava Vlade Srbije da će svoj udjel u ovoj tvornici od 13,98 posto prodati na burzi, te da će ih u prodaji slijediti fondovi koji nisu dugoročno zainteresirani biti jedan od manjih pojedinačnih vlasnika "Toze Markovića". Nakon toga planiraju uložiti 28 milijuna eura u razvoj tvrtke. Uz to Nexe nudi i socijalni program koji u Tozi Markoviću obuhvaća zaštitu zaposlenih. To znači da dvije godine od dana realizacije neće biti otpuštanja zaposlenih kao tehnološkog viška, nego jedino sporazumno, uz otpremninu i prethodno mišljenje reprezentativnih sindikata. Istodobno se obvezuju na poštivanje Kolektivnog ugovora, a prednost pri zapošljavanju u "Tozi Markoviću" dat će se djeci zaposlenih i umirovljenika "Toze Markovića". Jamče unaprjeđenje zaštite na radu i zaštite okoliša te nabavu zaštitnih sredstava i opreme, kao i suradnju i pomoć lokalnim kulturnim, obrazovnim te sportskim aktivnostima.

Do tada će novi vlasnici 30,12 posto dionica pokrenuti postupak sazivanja izvanredne skupštine dioničara kako bi stekli uvid u poslovanje Društva. To bi moglo dovesti do kraja mandata Dmitra Šegrta, koji s TM invest fondom raspolaže tek s 12,61 posto dionica. Ako im to ne uspije, vjeruje se da će raspisati novu i povoljniju ponudu, pa će svi oni koji su iz "patriotskih" razloga odbili prodati dionice u konačnici prilično profitirati njihovom prodajom investitoru iz Hrvatske.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika