Objavljeno u Nacionalu br. 511, 2005-08-29

Autor: Berislav Jelinić

EKSKLUZIVNI DOKAZI U SLUČAJU LIBURNIJA

Sanaderova Vlada ponovno laže

Nacional je u posjedu dokaza da je Vlada primila dokument kojim je HFP obavijestio Vladu da je Andrija Hebrang poništio nagodbu s Darkom Ostojom i Georgom Eltzom, za kojeg je glasnogovornik Vlade Ratko Maček u dva navrata tvrdio da nije stigao do Vlade

Bajić zna i da je Ratko Maček, Vladin glasnogovornik, čak u dva navrata javnosti lagao da Vlada nije odgovorna za tu aferu, te da je, prenoseći stav Vlade i svog šefa Ive Sanadera, nekorektno svu krivnju usmjerio prema Ostoviću, donedavnom šefu Fonda za privatizacijuBajić zna i da je Ratko Maček, Vladin glasnogovornik, čak u dva navrata javnosti lagao da Vlada nije odgovorna za tu aferu, te da je, prenoseći stav Vlade i svog šefa Ive Sanadera, nekorektno svu krivnju usmjerio prema Ostoviću, donedavnom šefu Fonda za privatizacijuProšlog tjedna Nacional je iz krugova bliskih Vladi dobio dokument koji dokazuje da je Vlada opet lagala u aferi Liburnia i koji iznova Vladu dovodi u vrlo neugodnu situaciju. Riječ je o dokumentu koji dosad najizravnije pokazuje da je za aferu Liburnia, koja je po grubim procjenama državu umalo oštetila za najmanje 400 milijuna kuna, osim Damira Ostovića, u lancu zapovjedne odgovornosti objektivno odgovoran u najmanju ruku potpredsjednik Vlade Damir Polančec.
Dokument u posjedu Nacionala dokazuje da već desetak dana to zna i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.

Bajić zna i da je Ratko Maček, Vladin glasnogovornik, čak u dva navrata javnosti lagao da Vlada nije odgovorna za tu aferu, te da je, prenoseći stav Vlade i svog šefa Ive Sanadera, nekorektno svu krivnju usmjerio prema Ostoviću, donedavnom šefu Fonda za privatizaciju.
Nacional posjeduje MUP-ovu Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, koju su 19. kolovoza 2005. djelatnici Odjela za gospodarski kriminalitet Policijske uprave zagrebačke izdali Mariji Vučko, djelatnici Fonda za privatizaciju. Djelatnici MUP-a toga su dana posjetili Fond za privatizaciju na temelju naloga Državnog odvjetništva, da privremeno uzmu svu dokumentaciju relevantnu za aferu Liburnia. To su učinili nekoliko dana nakon što je premijer Sanader povukao suglasnost Vlade za realizaciju nagodbe Fonda s Darkom Ostojom i Georgom Eltzom, da pokušaju ustanoviti tko zapravo snosi odgovornost za cijeli slučaj, nakon što je premijer izjavio da je shvatio da je prilikom priprema nagodbe bilo propusta i proceduralnih pogrešaka.
MUP je tom prilikom za svaki oduzeti dokument izdao i potvrdu o njegovu privremenom oduzimanju. U potvrdi koju posjeduje Nacional stoji da je MUP od Fonda oduzeo i sljedeće dokumente:
"Original Obavijesti o stavljanju van snage Odluke Upravnog odbora HFP-a, Klasa 024-04/04-03/9, Urbroj: 563-01-01/01-2004-4, od 10. rujna 2004., Klasa 740-2/03-02/6, Urbroj 563-03-0401/01-2004-38 od 30. studenog 2004. HFP-a naslovljen na Vladu RH, sa poštanskom povratnicom ovjerenom prijamnim pečatom Vlade RH od 10. 12. 2004., koji dokument je pronađen u spisu HFP-a KLASA:740-02/03-02/6 u prostorijama HFP-a, soba 249."
Taj relativno teško razumljiv tekst zapravo otkriva da je policija iz Fonda za privatizaciju 19. kolovoza uzela originalni primjerak odluke koju je prošli tjedan na svojoj naslovnici Nacional objavio kao dokaz da je Vlada lagala u aferi Liburnia.
Osim toga, iz tog se teksta vidi i da je Fond za privatizaciju dobio poštansku povratnicu ovjerenu prijamnim pečatom Vlade, koja dokazuje da je taj dokument stigao u Vladu. To se dogodilo 10. prosinca 2004. Ta se poštanska povratnica nalazila u jednom spisu u Fondu za privatizaciju u sobi 249 i policija ju je također privremeno oduzela. Do Fonda je došla, zato što je taj dokument Fond Vladi poslao kao preporučenu pošiljku. To je uobičajena procedura koja osigurava da se dokumenti slučajno ne zagube, te da i u knjigama pošte, odnosno urudžbenim zapisnicima Vlade i Fonda ostane dodatni trag o kolanju pošte ako netko pokuša manipulirati dokumentom, što se u ovom slučaju i dogodilo.
Riječ je o dokumentu koji otkriva da je Ostović obavijestio Vladu da je Andrija Hebrang u studenome 2004. poništio nagodbu s Ostojom i Eltzom. Sanaderova vlada Ostovića je javno prozvala za aferu Liburnia dan nakon što je Nacional tu aferu okarakterizirao kao najveću hrvatsku pljačku. Premijer je 17. kolovoza odlučio povući suglasnost Vlade za spornu nagodbu s Ostojom i Eltzom, ali je tada odlučio i smijeniti Ostovića, navodeći da je bilo proceduralnih pogrešaka tijekom pripreme i realizacije nagodbe. U naknadnim javnim tumačenjima Ostoviću se stavljalo na teret da prilikom sklapanja nagodbe nije kontaktirao s lokalnom samoupravom i Državnim odvjetništvom kako bi doznao imaju li oni primjedbi na transakciju.
Uz sve to, Ostovića se optužuje da nije obavijestio Polančeca da je 5. studenog 2004. povučena odluka Upravnog odbora HFP-a o prihvaćanju prijedloga Sporazuma o nagodbi od 10. rujna 2004. Obje je odluke potpisao tadašnji potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang. Polančec je prije desetak dana izjavio da je postupak nagodbe proveden površno, te da je i sam pogriješio, ali da se ne smatra odgovornim. Izjavio je i da doista nije znao za poništenje odluke od rujna 2004., tvrdeći da je pročitao svu dokumentaciju o tom slučaju koja u Vladi postoji.
Za Polančeca je izrazito neugodna baš tvrdnja da je pročitao svu tu dokumentaciju. Ako je to točno, onda je svjesno odobrio spornu nagodbu, znajući da ju je Hebrang raskinuo u studenome 2004. Mogao ga je pitati zašto je to učinio, pa bi mu Hebrang vjerojatno rekao ono što je i javno ustvrdio, odnosno da se ondje radilo o mutnim poslovima na štetu države.
Dva opisana dokumenta koja posjeduje Nacional pokazuju da je Polančec javnosti lagao, ili tvrdeći da doista nije znao za odluku o poništenju nagodbe, ili tvrdeći da je pročitao svu dokumentaciju o tom slučaju koja postoji u Vladi. Ako je Polančec govorio istinu da doista nije znao za Hebrangovu odluku o poništenju nagodbe, onda nije pročitao svu tu dokumentaciju, što pokazuje da površno radi svoj posao. Teoretski je moguće i da mu je netko u Vladi namjerno uskratio ključnu informaciju u tom slučaju, ali u to je teško povjerovati.
Ako je Polančec znao za Hebrangovo poništenje nagodbe i svejedno odobrio da se ide u novu nagodbu, onda bi hrvatskoj javnosti morao objasniti zašto je to učinio, je li to učinio samostalno, ili po nalogu nekoga drugoga. Može se pretpostaviti da Polančec kao potpredsjednik Vlade ne prima naloge od svojih podređenih. Ako mu je netko drugi naredio da to učini, u tom je slučaju legitimno posumnjati da mu je to naložio njemu nadređeni, a to je premijer Sanader.
Premijer je već ustuknuo u tom slučaju i odlučio odustati od već postignutog dogovora s Ostojom i Eltzom. Zasad je u svemu odlučio žrtvovati samo Ostovića. Međutim, naknadne laži Vlade radi prikrivanja vlastite odgovornosti u toj aferi za premijera su sve teži teret.
U pretprošli ponedjeljak glasnogovornik Vlade Ratko Maček Nacionalu je demantirao da je Ostović Vladi i Polančecu poslao dopis kojim ih informira da je Hebrang poništio spornu nagodbu. Međutim, dokument u posjedu Nacionala pokazao je da je Maček lagao, a MUP-ova potvrda pokazuje da je Maček prošlog tjedna još jednom slagao, ponavljajući istu tvrdnju čak i nakon što je u Nacionalu pročitao dokument koji ga izravno demantira.
Lažući Dnevniku Hrvatske televizije, ali i brojnim drugim medijima, Maček je izjavio da je dokument koji je Nacional objavio autentičan, ali da taj dokument nikada nije stigao do Vlade. Nitko ga nije zatražio da te svoje tvrdnje dodatno potkrijepi, ali Maček se vjerojatno odvažio na ponavljanje laži, jer se na dokumentu koji je objavio Nacional nije vidio žig koji bi pokazao da je Vlada dopis i primila. Ta okolnost otvorila je Vladi teoretsku mogućnost da nastavi javnosti lagati o vlastitoj odgovornosti u aferi Liburnia. Međutim, savjesni policajci koji su profesionalno obavljali svoj posao i koji su originalnu dokumentaciju o tom slučaju proslijedili u sef glavnog državnog odvjetnika Bajića, vjerojatno nesvjesni značaja svog otkrića, pokvarili su Vladi strategiju ustrajanja na dezinformiranju javnosti o svojoj odgovornosti u toj aferi.
Vlada je u međuvremenu izrazila svoju spremnost za nove pregovore s Ostojom i Eltzom. U Vladi taj slučaj očito žele što hitnije zaključiti, kako bi splasnuo interes javnosti za aferu. To dokazuju i pokušaji ucjene opatijskoga gradonačelnika Ante Muzura, koji je Jutarnjem listu opisao da je policiji prijavio da ga je lokalni dužnosnik HDZ-a ucjenjivao kako bi pristao smanjiti zahtjeve lokalne samouprave oko Liburnije. U Vladi vjerojatno računaju i da bi u slučaju brzog zaključenja nagodbe povoljnije za državu javnost mogla zaboraviti i na Bajićevu istragu tko je odgovoran za sklapanje spornog sporazuma.
Međutim, ako se cijela afera ne zaključi vrlo brzom nagodbom, za državu povoljnijom nego prije, javnost će i dalje pomno pratiti tko je zapravo odgovoran za aferu. U tom slučaju Vladi ostaje nadati se da Ostović neće u svom iskazu okriviti nekog sebi nadređenog i za to ponuditi i čvrste dokaze.
Kada su vidjeli povratnicu koja dokazuje da je Vlada primila Ostovićev dopis o Hebrangovu poništenju sporne nagodbe, policajci su neslužbeno prokomentirali da im je žao onog službenika koji je toga dana primao poštu u Vladi, jer će ga Vlada sigurno osumnjičiti da je sakrio sporni dopis, kako bi se zaštitila. Međutim, čak i ako to učini, malo bi tko u hrvatskoj javnosti povjerovao da je za aferu odgovoran isključivo neki činovnik zaposlen na prijemu pošte u Vladi. Jako je teško povjerovati da bi Polančec i Maček hrvatskoj javnosti u takvom scenariju više puta uporno lagali o ulozi Vlade u toj aferi.
U normalnim okolnostima u društvima razvijene demokracije potpredsjedniku Vlade i njenom glasnogovorniku trebalo bi vjerovati kada nešto javno tvrde, jer se radi o vrlo odgovornim funkcijama, o kojima uvelike ovisi kredibilitet neke vlasti. Otkrije li se, posebno u aferama koje dovode u pitanje kredibilitet vlasti, da takve osobe lažu, njihov šef, a to je u ovom slučaju premijer Sanader, morao bi im se zahvaliti na uslugama i ograditi se od njihova ponašanja, jer njihove laži dovode u pitanje i njegov kredibilitet.
Ako Sanader to ne želi učiniti, to može značiti samo jedno: Maček i Polančec javnosti su lagali kako bi sakrili da je sporna nagodba, koja bi po grubim procjenama državu oštetila za najmanje 400 milijuna kuna, prvotno zaključena uz izravnu naredbu premijera Sanadera.

Vezane vijesti

Kraj afere Liburnia: Država vraća opatijske hotele Darku Ostoji

Kraj afere Liburnia: Država vraća opatijske hotele Darku Ostoji

Bliži se konačni rasplet afere Liburnija i potpisivanje nagodbe između Vlade i SN Holdinga, pod kontrolom poduzetnika Darka Ostoje, doznao je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika