'Želio sam podsjetiti ljude da svakih 30 godina izgubimo razum i zbog straha počinjemo napadati ljudska prava. Ja nisam Michael Moore pa da nakon snimljenog filma iziđem na ulicu i počnem vikati. Samo sam želio napraviti mjesta za ljude koji se slažu sa mnom. Volim Michaela Moorea, ono što on radi je nevjerojatno. Međutim, mislim da možemo odrasti samo ako dopustimo drugim ljudima da se ne slažu u svemu s nama'Nakon što je prije tri godine debitirao kao redatelj filmom "Ispovijedi opasnog uma", George Clooney (44) ponovno je u ulozi redatelja filma "Good Night, and Good Luck". Film je zbog svoje intrigantne političke teme odmah uvršten u konkurenciju filmskog festivala u Veneciji, gdje smo u subotu poslijepodne s njim razgovarali za Nacional.
Film "Good Night, and Good Luck" nastao je na temelju istinitih događaja s početka pedesetih godina prošlog stoljeća, kada je zbog senatora Josepha McCarthyja nastao pojam makartizam koji se odnosio na "lov na vještice", odnosno na sve one za koje se sumnjalo da su komunisti. Na tv-postaji CBS Edward R. Murrow (glumi ga David Strathairn) tada je vodio emisiju "See It Now" te se zajedno sa svojim producentom Fredom Friendleyjem (George Clooney) i ekipom novinara suprotstavio McCarthyju i oštro osudio lov na ljude bez ikakvih čvršćih dokaza. Film je snimljen u crno-bijeloj tehnici i opisuje kako je jedan hrabar tv-voditelj riskirao karijeru da bi se suprotstavio političaru. Dakle, idealna tema za Clooneyja koji posljednjih godina, pod Bushevom administracijom, glasno iskazuje svoje liberalne stavove.
Clooney već godinama može birati filmove u kojima želi glumiti ili ih režirati. Njegova uspješna filmska karijera počela je 1996. ulogom u filmu "Od sumraka do zore" a do tada je bio poznat po ulozi u seriji "Hitna služba". Ubrzo je počeo redati uloge u hitovima "Mirotvorac", "Out of Sight", "Tri kralja", "Savršena oluja" i "Oceanovih 11". Međutim, nije uživao u slavi i novcu, nego je prije šest godina s velikim prijateljem, redateljem Stevenom Soderberghom osnovao filmsku kompaniju "Section Eight" u kojoj radi kao producent, redatelj i glumac.
U Veneciji je, kao što se moglo i očekivati, izazvao usklike ponajviše ženske publike. Uvijek dobre volje, uvijek nasmijan, Clooney je vrlo ugodan sugovornik koji je spreman razgovarati o svemu, samo ne o svom ljubavnom životu.

NACIONAL: U filmu "Good Night, and Good Luck" opisujete hrabrost novinara koji su se pedesetih godina suprotstavili politici Josepha McCarthyja. Postoje li danas takvi novinari?

- Danas postoji jako puno novinara koje volim, ali oni nemaju utjecaj kakav je početkom pedesetih imao Edward R. Murrow. Oni imaju hrabrost. Mladi novinari, primjerice, riskiraju svoj život izvještavajući iz ratnih područja u Iraku i Afganistanu, želeći donijeti što bolju priču. Mislim da bi danas Murrow zapljeskao njihovoj hrabrosti.

NACIONAL: Mislite li da je utjecaj novinara danas umanjen jer mediji sve više nude zabavu umjesto ozbiljnih problema?

- U pravu ste. Kao i u novinama, tako je i televizija rascjepkana na mnogo dijelova. Tako, primjerice, postoje tv-postaje koje 24 sata na dan emitiraju vijesti, što znači da nečim moraju puniti te vijesti. To uzrokuje probleme. Kad sam ja odrastao postojale su tri tv-postaje - ABC, NBC i CBS. U šest sati sve su donosile u osnovi iste vijesti, primjerice da su 53 američkih vojnika poginuli u Vijetnamu. Svi su primali iste vijesti, svaki od gledatelja mogao ih je prokomentirati i stvoriti svoje mišljenje. Danas ljudi gledaju samo onu televiziju koja najvjernije odražava njihovo političko mišljenje. Konzervativci, primjerice, gledaju Fox News. Posljedica toga je da se mišljenje stvara na temelju različitih informacija. Ako ste 2003. bili konzervativac u Americi i gledali Fox News, onda ste bili informirani kako je Saddam Hussein osnovao Al Quaedu, da je on krivac za događaje 11. rujna i da posjeduje nuklearno oružje. To je bilo predočeno kao činjenica, a ne kao mišljenje koje treba preispitati. Pa moj ujak i ujna vjeruju da je on naredio napade 11. rujna. Rekao sam im: "Neugodno mi je to reći, ali on to nije napravio." Dakle, činjenice su danas drukčije i različite. Bez obzira na to, još ima sjajnih novinara i novinskih priča, samo ih treba potražiti. Meni je žao što danas ne postoji neki novinar kao oličenje etike, poput Murrowa prije 50 godina. A možda je to i dobro jer da je samo jedan utjecajan, svi bi ostali bili gubitnici, što donosi probleme.
NACIONAL: Kako komentirate to da novinari izmišljaju vijesti s ratišta, dok je u Engleskoj osoba koja je izjavila da Hussein nema nuklearno oružje na kraju pod pritiskom počinila samoubojstvo?
- Takve stvari ne rade poznati i cijenjeni novinari. Oni za koje znate zapravo žele biti poput Murrowa. Moj je otac 30 godina bio tv-novinar i svaki se dan borio protiv objavljivanja vijesti poput one o klaunu koji je viđen u Central Parku. Borio se za ozbiljne vijesti. To je vječna borba ozbiljnog i komercijalnog novinarstva. Međutim, ponekad su i novinarima vezane ruke. Znalo mi se događati da za neki važan magazin dva dana dajem intervju. Pričamo o svemu i svačemu i točno znam kako će to završiti. Na kraju me novinar upita: "Dakle, s kim hodate?" Cijeli dan smo razgovarali o Iraku i politici da bi me on to na kraju pitao. Rekao sam mu: "Znam da mi ne želite postaviti to pitanje, ali morate zbog svog urednika." On je pognuo glavu i potvrdno kimnuo. "Dakle, pitali ste me i moj je odgovor da ne želim odgovoriti na to pitanje. Za vas je najvažnije da ste me to pitali. Mislim da je to pošteno." Meni to pitanje nije problem, već je problem pritisak koji se stvara na novinare.

NACIONAL: I Edward R. Murrow bio je pod pritiskom pa je na kraju zbog kritiziranja McCarthyja morao pisati o trivijalnim temama.

- To je dokaz za ovo o čemu sam govorio - morao je nešto žrtvovati da bi s druge strane radio ono u što je duboko vjerovao. Njegova emisija "Person to Person" bila je začetnik današnjih talk showova. On je želio intervjuirati Oppenheimera, Einsteina i mnoge znanstvenike, a na kraju mu je prvi gost u emisiji bio Mickey Rooney. U filmu se vidi da je Murrow zbog kritiziranja makartizma u emisiji "See It Now" izgubio sponzore pa je s drugom emisijom "Person to Person" plaćao račune.

NACIONAL: Po tome ste vi i Murrow slični. Rekli ste da niste snob i da volite raditi filmove kao što je "Oceanovih 11" i ozbiljnije filmove.

- Većina ljudi ne može doći u poziciju da donosi takve odluke. Najčešće im se ponudi posao koji prihvate. Ako dođete u poziciju da stvarate filmove i odobravate njihovo snimanje, tada si možete dopustiti luksuz da radite neke filmove iz čiste zabave. Ne samo da mogu glumiti u takvim filmovima već mogu i gledati takve filmove. Mogu, i to svakog dana, gledati filmove koji nemaju nikakvu političku ili socijalnu poruku i ne želim izigravati snoba. Najviše cijenim filmove iz 60-ih i 70-ih koje zovem protestnim filmovima. U njima se protestiralo protiv društvene nepravde kao u "Pogodi tko dolazi na večeru" Stanleyja Kramera ili se borilo za civilna prava. Međutim, čini mi se da je posljednjih godina u Americi zavladao moratorij na protestiranje, i to zbog straha da nas se ne nazove antipatriotima. Protestiranje je zadatak novinara. New York Times se ispričao jer nije najbolje izvještavao o ratu u Iraku. Ispričali su se zbog priče Judith Miller o oružju za masovno uništavanje. Najsmješnije je to što je ona sada u zatvoru jer ne želi odati svoje izvore. To je obična glupost. Trebali bi naći senatora koji će protestirati, ili voditelja vijesti. Zato sam odlučio progovoriti kako bi jednog dana mogao reći da sam nekada davno, u određenoj situaciji, zauzeo jasan stav iako to nije bilo lako i zabavno. Pritom ne želim reći da sam "Good Night, and Good Luck" napravio kao politički film. To je povijesni film o kojem ljudi mogu raspravljati. Ja volim raspravljati.

NACIONAL: Nema sumnje da će "Good Night, and Good Luck" biti prihvaćen kao politički film.

- Za mene je to povijesni film jer u njemu nisam komentirao tadašnje događaje. Nisam ih uspoređivao sa sadašnjim stanjem. Želio sam podsjetiti ljude da svakih 30 godina izgubimo razum i zbog straha počinjemo napadati ljudska prava. Ja nisam Michael Moore pa da nakon snimljenog filma iziđem na ulicu i počnem vikati. Samo sam želio napraviti mjesta za ljude koji se slažu sa mnom. Volim Michaela Moorea, ono što on radi je nevjerojatno. Međutim, mislim da možemo odrasti samo ako dopustimo drugim ljudima da se ne slažu u svemu s nama.

NACIONAL: Koliko je ovaj film posvećen vašem ocu?

- Počeo sam ga snimati kao posvetu svom ocu jer je Murrow bio njegov heroj, dok je moj otac za mene heroj. Scenarij za film napisao sam s Grantom Husslowom i, iako ga nikad nisam upoznao, smatrao sam da bi David Strathairn bio najbolji odabir za ulogu Murrowa. Nazvao sam ga i on je odmah pristao iako ga nisam testirao prije toga. Tada smo odlučili da film bude crno-bijeli, iako danas nije lako snimiti crno-bijeli film, jer smo željeli prenijeti duh ondašnjeg vremena. Za snimanje smo se pripremali razgovarajući s Murrowovim sinom i s novinarima iz onog vremena. Šalili smo se da je scenarij za film dobar jer je Edward R. Murrow napisao tri četvrtine scenarija. Skoro smo ga potpisali kao koscenarista. Njegove riječi nismo ni malo mijenjali, osobito one iz emisije u kojoj se obračunao s McCarthyjem. Da smo mijenjali njegove riječi, onda bi nas napali oni koji i danas misle da je McCarthy bio dobar dečko, a Murrow obična izdajica. Rekli bi nam da lažiramo povijest kako bismo pomogli Murrowu.

NACIONAL: Očekujete li takvu vrstu kritika?

- Već ih ima. New York Post je prije dva mjeseca objavio priču o tome kako snimam liberalni film u kojem je McCarthy negativac, a Murrow pozitivac, a poznato je da je McCarthy bio u pravu što se tiče komunističkih špijuna. Najzanimljivije je da Murrow nikada nije rekao da određena osoba nije špijun. On je uvijek govorio: "Ne znam je li ta osoba špijun, ali dajte da vidimo na temelju čega je optužena za špijunažu." Pa cijeli američki ustav temelji se na tom pravu.

NACIONAL: Zanimljivo je da ste se za ulogu Josepha McCarthyja koristili njegovim originalnim snimkama od prije 50 godina i niste željeli angažirati glumca koji bi ga glumio.

- Sada razmišljamo o tome da ga stavimo u reklamu za nominacije za Oscara. Znate da producenti filmova objavljuju oglase u kojima nas obavještavaju da će kandidirati ovog ili onog glumca za nagradu Oscar. Mi ćemo objaviti da kandidiramo Josepha McCarthyja za Oscara za ulogu Josepha McCarthyja. Neka barem dobije nominaciju. Prije Venecije u Pasadeni smo prikazali film za oko 500 gledatelja i 30 posto publike pitalo nas je nakon projekcije koji je to glumac koji glumi McCarthyja. A 20 posto ljudi iz publike nije znalo tko je Joseph McCarthy. Jednako tako, jedan američki novinar koji je došao na snimanje filma kako bi napravio reportažu pitao nas je tko je bio Edward R. Murrow. Rekli smo mu da obavlja svoj posao zahvaljujući Murrowu.

NACIONAL: Zanimljivo je da u filmu "Good Night and Good Luck" svi neprestano puše, a vi ste nepušač.

- Ni David Strathairn nije pušač pa je koristio duhan za lule kojim je rekviziter na filmu punio cigarete. Još je gore bilo Robertu Downeyju Jr. koji je prestao pušiti tjedan dana prije početka snimanja. I još nešto, prostor u kojem smo snimali i u kojem je bio stvoren tv-studio bio je oblijepljen natpisima "zabranjeno pušenje". K vragu, pa prije 50 godina svi su ti novinari pušili. Zamislite, gledam film "Pearl Harbour" i ne vidim da je itko zapalio cigaretu. Meni je jasno da u Hollywoodu ne žele prikazivati pušenje, i ja sam nepušač. Uz to, moji bake i djedovi s majčine i očeve strane i neki njihovi rođaci, ukupno šestero ljudi, umrli su od raka pluća. No povijest se u filmovima ne može ni mijenjati ni prilagođavati. Pa i Murrow je umro od raka pluća.

NACIONAL: Ovaj film je, kao i prethodni "Ispovijedi opasnog uma", smješten u 50-e i 60-e godine i bavi se televizijom. Zašto
ste opsjednuti televizijom?

- Zato što sam odrastao uz televiziju; televizija je bila moja dadilja. Moj otac bio je tv-voditelj, majka je radila na televiziji, a kako nisam imao dadilju, roditelji su me s četiri godine vodili u prostorije televizije. Sa sedam sam počeo obavljati sitne poslove na televiziji što se nastavilo i poslije, osobito ljeti.

NACIONAL: I vaš sljedeći film "Syriana", u kojem glumite agenta CIA-e kojim manipuliraju političari, politički je prilično intrigantan kao i "Good Night, and Good Luck". Koji će od ta dva filma izazvati veće rasprave?

- Ovaj film, kao što sam već rekao, nije politički nego povijesni i može potaknuti ljude na određene političke rasprave. "Syriana" je sasvim drukčiji film, on je doista politički. Kad me budete intervjuirali u povodu "Syriane", vodit ćemo sasvim drukčiji razgovor.

NACIONAL: Vaša filmska kompanija "Section Eight" koju ste osnovali sa Stevenom Soderberghom najčešće snima političke filmove. Je li teško voditi kompaniju snimajući takve filmove?

- Jest i nije. Uskoro ćemo snimati film "The Good German" koji govori o životu u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata i o tome kako se tada gadno moglo najebati. "The Good German" također je crno-bijeli film. Nakon toga snimamo film "Michael Clayton" koji nema političku temu, ali je intrigantan jer glumim odvjetnika koji uspješno brani kriminalce pa također možemo nadrljati.

NACIONAL: Poznati ste kao "cool" osoba, ali ne mogu zaboraviti vašu reakciju prije dvije godine u Berlinu kad ste vikali na novinara koji je na tiskovnoj konferenciji rekao da mu je vaš tada posljednji film "Solaris" dosadan.

- Da, to je bio novinar iz Turske. Zapravo, nisam ga napao, već sam branio redatelja "Solarisa" Stevena Soderbergha. Taj mu je novinar rekao da je film dosadan, a Soderberg je samo spustio glavu. Tada sam se naljutio i stao u njegovu obranu. Dakle, branio sam Soderberga, to nije bio napad na novinara.