Do ideje o izložbi kustosica Jasmina Bavoljak došla je slučajno, pripremajući izložbu 'Van Gogh, Mondrian i Haaška škola' što će u Galeriji Klovićevi dvori biti postavljena iduće godine. Zbog toga je u nekoliko navrata boravila u Nizozemskoj gdje je, posjećujući galerije i susrećući se s umjetnicima, došla na ideju da napravi jednu, kako kaže, improvizaciju. Izložba je, veli, rezultat površnog, brzog pogleda na tuđu umjetnost i njeno viđenje Nizozemske, autoportreta, ljudske slobode u izražavanju i pokazivanju vlastitog tijelaIzložbu "Nizozemski autoportret", koja će 13. rujna biti otvorena u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori, zbog svoje bi provokativne tematike poput asocijacija na lezbijski sado-mazo seks, zagrljaja obnaženih majke i sina te gole žene u pozi razapetog Sv. Sebastijana publika mogla ocijeniti neprikladnom za tu, do prije nekoliko godina isključivo tradicionalnu galeriju. Na toj će se izložbi moći vidjeti autorski odabir suvremene nizozemske umjetnosti na temu autoportreta, nastao u posljednjih 20 godina. Autorica izložbe i kustosica galerije Jasmina Bavoljak svjesna je, kaže, te mogućnosti, ali smatra da takvi radovi, u kojima netko može prepoznati vulgarnost i nedostatak dobra ukusa, zapravo puno žešće upućuju na stvari koje nas okružuju, a koje možda ne želimo vidjeti. Potencijalno negodovanje javnosti ovako komentira:
"Čini mi se da se u Hrvatskoj vodi potpuno podvojen život – u medijima su svi polugoli i vode ljubav u WC-ima, a s druge strane još uvijek ne možemo biti sigurni na kakve će reakcije naići objektivno kvalitetna fotografija. Nije nam cilj izložbom šokirati, provocirati, gnjaviti i maltretirati, nego samo pokušati reći da umjetnost ima i druge načine izražavanja, te da umjetnik može introspekcijom pokazati drukčije viđenje stvarnosti i publici pomoći da otvori oči. Mislim da bi autoportret kao rezultat interesa za razumijevanje vlastite pozicije u društvu mogao biti vrlo zanimljiv domaćoj javnosti kojoj, čini mi se, nedostaje baš ta potreba za kritičkim zavirivanjem u sebe."
Na toj će se izložbi od sljedećeg tjedna moći vidjeti radovi uglavnom konceptualnih nizozemskih umjetnika koji kroz stilizirane autoportrete govore o sebi i društvu u kojem žive, a o samoj temi Jasmina Bavoljak kaže:
"Tema je autoportret u najširem smislu riječi, kao pogled u vlastitu nutrinu, istraživanje i zamjena identiteta. Odabrani autori nisu politički angažirani, većina se bavi socijalnom tematikom na način da svjesno provocira. Klaar van der Lippe, jedna od autorica, sebe na fotografiju stavlja kao modnu zvijezdu i u sklopu svog performansa doslovno živi kao manekenka: stalno je na seansama fotografiranja, ponaša se kao žena koja drži do svog izgleda kako bi se svidjela drugima, prestaje jesti. Time se dovodi do ruba egzistencije i na kraju se iz bolničkog kreveta osvrće na medije, na svoje okruženje i sve što se od žena očekuje da budu. Drugi autor kojeg bih istaknula je Micha Klein, fotograf i konceptualni umjetnik koji živi od snimanja vrhunskih top-modela, a autor je i nekih Madonninih spotova. On radi inverziju unutar njihovih likova, umeće svoj lik u njihova lica, od jedne žene radi dvije. Time želi reći da je plastičnom operacijom moguće sve napraviti, kompjuterskom obradom također, da se gube granice između muškog i ženskog te da su svi modeli zamjenjivi i da svatko od nas može doći na njihovo mjesto."
Ona smatra da umjetnost mora biti intrigantna kako bi postigla željeni učinak i izmamila emocije. Spremna je, veli, na negativne reakcije, ali ističe da su se u Hrvatskoj do sada izlagale mnogo radikalnije stvari, te kaže:
"Hoće li ova izložba biti previše provokativna ili će šok naići na plodno tlo, vidjet ćemo. Ali treba se truditi otvoriti vrata galerija i omogućiti umjetnicima da slobodno uđu. Veliki pomaci nikad ne nailaze na pozitivan odjek, ali mi se čini da upravo umjetnost ima tu moć da malim šokovima postupno mijenja svjetonazore. Nadam se da će i ova izložba biti upravo takav mali šok. Prije 10 godina ni jedan direktor galerije ne bi u svoj program uvrstio Vlastu Delimar i Toma Gotovca, dok je ovoj galeriji to ove godine bilo sasvim normalno i sljedeći kandidirani projekt na kojem ću raditi je upravo ciklus 'Autoportret u Hrvatskoj', u kojem će sudjelovati spomenuti konceptualisti. Tek ćemo tada vidjeti koliko su hrvatski umjetnici zatvoreniji ili otvoreniji."
S njom se slaže i direktorica Galerije Klovićevi dvori Vesna Kusin, koja je na tome mjestu posljednjih godinu i pol, koja tvrdi:
"Naravno da postoje konzervativne ustanove poput Strossmayerove galerije starih majstora u kojima ova izložba ne bi mogla biti postavljena, ali mi smo najveća galerija u Hrvatskoj s 4,5 tisuće četvornih metara izložbenog prostora koji mora biti u funkciji. To znači da ona mora biti puna i nuditi posjetiteljima razne vrste vizualnih događaja. Upravo zbog toga možemo nakon Paula Veneziana imati 'Enigmu objekta' iz kolekcije Centra Georges Pompidou te 'Nizozemski autoportret' nakon hrvatske renesanse. Ova će izložba, možda, neke intrigirati, ali ona je vani potpuno uobičajena, ako ne i klasična u okvirima suvremene umjetnosti. Nakon nje ponovo dolazi potpuno klasična izložba, također u suradnji s Nizozemskom, a to su rani Van Gogh i Mondrian te Haaška škola. Takvom dinamikom u ovaj prostor privlačimo novu publiku koja će možda pogledati i nešto drugo te se tako dodatno educirati."
Direktorica Galerije Klovićevi dvori ističe da se galerijski prostor mora transformirati jer se, kako kaže, "mijenja i vrijeme u kojem živimo". Priznaje da očekuje reakcije na izložbu i u skladu s tim galerija planira okrugli stol na kojem će se, nakon otvorenja, raspravljati o aspektima takvog tretiranja autoportreta te o raznim viđenjima ljudskog tijela iz povijesnog, sociološkog, filmskog i povijesno-umjetničkog kuta.
"Želimo da se ovaj prostor općenito otvori za takvu vrstu događanja, odnosno za razgovore, diskusije i tribine o određenoj problematici. Nadam se da će se Klovićevi dvori mijenjati i ići naprijed i kad netko drugi postane direktor", kaže Vesna Kusin o čijem prijevremenom odlasku s položaja direktorice već neko vrijeme kruže glasine jer joj je, priča se, namijenjeno mjesto veleposlanice RH pri UNESCO-u u Parizu nakon što ga napusti bivša glavna urednica HRT-a Neda Ritz. Taj podatak Vesna Kusin odlučno niječe:
"Ne znam odakle je došla ta izmišljotina o kojoj slušam već nekoliko mjeseci, ali ja ne idem nikamo. Čak sam čula i zaključke da zato toliko surađujemo s Francuskom, pa se sad šalim da mi je, zahvaljujući trenutačnoj suradnji s Nizozemskom, Haag sljedeće odredište. No uglavnom se u takvim situacijama pusti jedno ime kako bi se prikrilo tko doista ide. U svakom slučaju, zna se tko ide - samo to nisam ja."
Do ideje o izložbi kustosica Jasmina Bavoljak došla je slučajno, pripremajući izložbu 'Van Gogh, Mondrian i Haaška škola' što će u Galeriji Klovićevi dvori biti postavljena iduće godine. Zbog toga je u nekoliko navrata boravila u Nizozemskoj gdje je, posjećujući galerije i susrećući se s umjetnicima, došla na ideju da napravi jednu, kako kaže, improvizaciju. Izložba je, veli, rezultat površnog, brzog pogleda na tuđu umjetnost i njeno viđenje Nizozemske, autoportreta, ljudske slobode u izražavanju i pokazivanju vlastitog tijela. Umjetnost je za nju prije svega etička, a ne estetska kategorija; sloboda govora, stvaranja i izlaganja. Oduvijek su je, tvrdi, zanimale kulturološke teme i intrigirala ju je socijalna tematika. O samoj zemlji poznatoj po toleranciji i slobodi izražavanja kaže:
"Nizozemska me još pri prvom posjetu iznenadila svojim golemim prozorima s razgrnutim zavjesama na svim kućama, koji dopuštaju pogled u tuđu privatnost i ostavljaju dojam da je sve dopušteno, ponuđeno i u redu. Uvid u tuđu intimu kao normalna pojava usko je povezan i s umjetnosti te zemlje, ali još nisam sigurna je li društvo uzrok tako slobodnom izražavanju nizozemskih umjetnika, ili su i oni pripomogli mijenjanju i oslobađanju društva. Vjerojatno je stvar uzročno-posljedična."
Ovom izložbom hrvatskoj javnosti poručuje sljedeće:
"Otvorimo svoje srce, dušu, galeriju svima. Dopustimo da se sve pokaže, pa ćemo poslije razmišljati do koje smo mjere pogriješili ili nismo. Bitno je samo otvoriti se, ne strahovati i stvoriti društvo koje će nas podržati u tome."