Georg Eltz, jedan od protagonista afere Liburnia i član Uprave tvrtke Epic Zagreb, koji je zahvaljujući kuponskoj privatizaciji u upravama i nadzornim odborima mnogobrojnih hrvatskih tvrtki, izborio se za lobistički ugovor s bečkom zračnom lukom, koji je formalno potpisao Epic. Iako su takvi ugovori u poslovnom svijetu posve uobičajeni, stručnjaci upoznati s konkretnim slučajem Nacionalu su potvrdili da je Eltz taj ugovor dobio na pomalo neobičan načinGeorg Eltz, jedan od protagonista afere Liburnia, doživio je težak neuspjeh u novom pokušaju da bez novca preuzme još jedan važan hrvatski ekonomski resurs – Zračnu luku Zagreb. Ne samo da mu to nije uspjelo nego je njegov austrijski partner s njim raskinuo ugovor kad je njegov pokušaj razotkriven.

Georg Eltz mjesecima je lobirao za taj posao i Herbertu Kaufmannu, šefu bečke zračne luke, ponudio nagodbu: omogućit će mu da praktično za jednu kunu dobije višegodišnju koncesiju za upravljanje Zračnom lukom Zagreb, ako njegov Epic u toj tvrtki bude imao vlasnički udio. I ovdje je bila riječ o dobro uhodanom obrascu njegova funkcioniranja u Hrvatskoj: uz vrhunske poslovne veze u vrhu Vlade na koje se poziva, smislio je način da dođe do enormne zarade bez ulaganja. U razvoj zagrebačkog aerodroma u toj bi poslovnoj kombinaciji trebala ulagati bečka zračna luka, dok bi Eltzov Epic bio suvlasnik u tvrtki koja bi zarađivala njegovim upravljanjem. Sve bi to kao vrhunsku poslovnu priliku trebali prepoznati Eltzovi utjecajni prijatelji u vrhu vlade premijera Ive Sanadera.

Georg Eltz, jedan od protagonista afere Liburnia i član Uprave tvrtke Epic Zagreb, koji je zahvaljujući kuponskoj privatizaciji u upravama i nadzornim odborima mnogobrojnih hrvatskih tvrtki, izborio se za lobistički ugovor s bečkom zračnom lukom, koji je formalno potpisao Epic. Iako su takvi ugovori u poslovnom svijetu posve uobičajeni, stručnjaci upoznati s konkretnim slučajem Nacionalu su potvrdili da je Eltz taj ugovor dobio na pomalo neobičan način. Tvrde da se Eltz u tu transakciju uspio ubaciti agresivnim lobiranjem i pozivanjem na svoje veze u Sanaderovoj vladi, a osobito se pozivao na svoje dobre odnose s potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom.

Nije tajna da je bečka zračna luka zainteresirana za preuzimanje kontrolnog paketa nad zagrebačkom. Nacional je u tom kontekstu još ujesen prošle godine prenio izjavu Herberta Kaufmanna, predsjednika Upravnog odbora bečke zračne luke, sa specijaliziranog sajma financijskih usluga Gewinn-Messe u Beču. On je tada rekao da Hrvatska razmišlja o djelomičnoj privatizaciji zagrebačkog aerodroma. Dodao je i da je bečka zračna luka zainteresirana za kupnju udjela u zagrebačkoj zračnoj luci. No iz aerodroma Pleso za Nacional su tada opovrgnuli tu informaciju, tvrdeći da u to vrijeme nije bilo govora o privatizaciji. Nedugo potom, potkraj rujna 2004., u lobiranje u tom slučaju uključio se i Georg Eltz.

Bečka zračna luka u sljedećih nekoliko godina namjerava samo u svoj razvitak i modernizaciju uložiti oko 800 milijuna eura. Promet u njoj kontinuirano raste, kao i upravljačke ambicije Uprave, koja se već uključila u natjecanje za privatizaciju njima obližnje zračne luke u Bratislavi. Kontrola nad tim, ali i drugim regionalnim zračnim lukama, otvara za bečku zračnu luku velike razvojne mogućnosti. Taj je natječaj slovačka vlada formalno otvorila 11. srpnja 2005., nudeći 66 posto dionica na prodaju. Tamošnja zračna luka također je u velikom poslovnom zamahu, ponajprije zahvaljujući tzv. Low-cost operateru Sky Europe, i prošle je godine udvostručila svoj godišnji promet. Slovačka vlada namjerava taj natječaj okončati do kraja godine.

Iako je šef bečke zračne luke Kaufmann još prije godinu dana izjavio da je zainteresiran za privatizaciju zagrebačkog aerodroma, njegove su se ambicije nakon početka suradnje s Georgom Eltzom ponešto promijenile, ponajprije jer je Eltz Kaufmanna uvjerio da nije potrebno ulagati velik novac kako bi se stekla kontrola nad zagrebačkom zračnom lukom. Eltz se hvalio Kaufmannu da on zbog svojih poslovnih veza u Hrvatskoj praktično može dogovoriti i ono što se čini nemogućim. Navodno mu je rekao da će kod hrvatske vlade lobirati da se uopće ne ide u regularnu privatizaciju zagrebačke zračne luke, nego da upravljanje aerodromom ponude kao svojevrsni koncesijski model. Onaj koji bi ponudio kvalitetnija ulaganja i razvojni model, na dulje bi razdoblje dobio mogućnost upravljanja zagrebačkim Plesom. U takvim se okolnostima najvjerojatnije podrazumijeva da je Eltz Kaufmannu s priličnom dozom sigurnosti zajamčio da bi upravo bečka zračna luka mogla izići kao pobjednik u natječaju koji bi se raspisao nakon što on "tihom diplomacijom" hrvatskoj vladi nametne upravo takav model "privatizacije" zagrebačkog Plesa.

Eltz je tražio od bečke zračne luke mogućnost vlasničkog sudjelovanja u tvrtki koja bi, ako bi se sve netom navedeno u stvarnosti i dogodilo, upravljala zagrebačkim aerodromom. Nacional nije uspio doznati koliki bi vlasnički udio Eltzov Epic imao u toj tvrtki. Međutim, kao i u većini poslovnih akrobacija zahvaljujući kojima se Eltz u Hrvatskoj obogatio, i u ovom slučaju Eltz bi do velike zarade došao isključivo koristeći svoje navodno izvrsne veze u Sanaderovoj vladi.

Koliko su te veze dobre, najbolje se pokazalo u aferi Liburnia, kada je Vlada tek pod golemim pritiskom javnosti i medija odlučila povući svoju suglasnost na spornu nagodbu, koja bi, prema grubim procjenama, državu oštetila za 400 milijuna kuna, od čega bi najviše profitirali Eltz i Darko Ostoja.

U takvim okolnostima svaki bi poslovan čovjek bio zainteresiran preuzeti kontrolu nad zagrebačkom zračnom lukom. Vjerojatno zato bečka zračna luka istodobno može aktivno sudjelovati u natjecanju za kupnju većinskog paketa bratislavskog aerodroma.

Iz Vlade su Nacionalu potvrdili da se tijekom posljednjih nekoliko mjeseci formalno nije razgovaralo o modelima moguće privatizacije zagrebačke zračne luke. Tu je mogućnost, također ujesen 2004., posljednji javno spomenuo Pero Bilas, pomoćnik ministra Božidara Kalmete za zračni promet. On je tada izjavio da bi natječaj za privatizaciju zagrebačkog Plesa trebao biti raspisan tijekom 2005., nakon što se riješe imovinsko-pravna pitanja oko zemljišta. Rekao je da država trenutačno ne može osigurati veća ulaganja u zagrebački aerodrom jer smatra da je najvećoj hrvatskoj zračnoj luci potreban strateški partner koji bi pomogao oko investiranja. Bilas je tada napomenuo da se o privatizaciji razmišlja kao najbližoj i najpogodnijoj opciji, s obzirom na investicije u novi terminal zračne luke, te da bi jedan od modela mogla biti dokapitalizacija, pri čemu bi država svakako zadržala udio u vlasništvu zagrebačkog Plesa.

Uz državu, udio u vlasništvu zagrebačke zračne luke imaju i gradovi Zagreb oko 30-ak posto dionica te Velika Gorica oko 5 posto. Ta okolnost također bi mogla ići u prilog bečkoj zračnoj luci. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u odličnim je odnosima s bečkim gradonačelnikom Michaelom Hauplom, namjerava prema strukturi upravljanja Zagreb organizirati poput Beča, ali i osnovati posebnu krovnu tvrtku za upravljanje svim gradskim tvrtkama, prema bečkom modelu. U takvim okolnostima i Bandić bi mogao biti sklon vlasničkom povezivanju bečke i zagrebačke zračne luke.

Nacional je potkraj prošlog tjedna od Kaufmanna pokušao doznati detalje njegova poslovnog odnosa s Eltzom i Epicom - kakvi su im razvojni planovi, a osobito kakve su im ambicije vezane uz zagrebački Pleso. Svega dva dana nakon što je Nacional elektroničkom poštom poslao Kaufmannu ta pitanja, direktor bečkog aerodroma odlučio je raskinuti poslovni ugovor s tvrtkom Epic, u čijoj je hrvatskoj podružnici Georg Eltz, jedan od protagonista afere Liburnia, član Uprave. Do zaključenja ovog teksta Nacional od Kaufmanna nije dobio odgovore na postavljena pitanja, kao ni službenu potvrdu da je raskinuo lobistički ugovor s Epicom.