Objavljeno u Nacionalu br. 512, 2005-09-05

 

GOST KOLUMNIST - ANTE MARKOV, saborski zastupnik Hrvatske seljačke stranke

Poljski kotlet na našem žaru

Ako 'naš' turist novcem koji podigne na bankomatu strane banke plati smještaj u hotelu u stranom vlasništvu, koji mu uz to servira uvezenu hranu i piće, čija je onda korist od rekordne godine hrvatskog turizma?

Ante MarkovAnte Markov TURIZAM: USPJESI I ZABLUDE

Čini se, naoko, da nam je napokon krenulo: najpoznatiji svjetski časopisi na velika zvona predstavljaju Hrvatsku kao turističko otkriće, autoceste su pretrpane, sve su češći posjeti svjetskih jet-settera, a statistički pokazatelji vrve "postocima porasta" kao nikad dosad. Ministar se manekenskim osmijehom zadovoljno smješka s naslovnice jednog tjednika i sa svih strana pršti zadovoljstvo. Ipak, u široko reklamiranom ozračju zadovoljstva "uspješnom" sezonom zaboravlja se jedno zanimljivo pitanje: tko i u kojoj mjeri ima koristi od hrvatskog turizma? Jer ako "naš" turist novcem koji podigne na bankomatu strane banke plati smještaj u hotelu u stranom vlasništvu, koji mu uz to servira uvezenu hranu i piće, postavlja se pitanje: čiji je on zaista gost i čija je korist od "rekordne godine hrvatskog turizma"? Nisam siguran je li itko od "širitelja optimizma" doveo u korelaciju porast prihoda od turizma, s jedne, s porastom uvoza prehrambenih proizvoda koji je rezultat turističke sezone, s druge strane (a neki izvori spominju i više od 30 posto povećanja uvoza kao posljedicu povećane potrošnje u turističkoj sezoni). Tek usporedbom tih brojki mogli bismo doći do stvarne koristi koju hrvatsko društvo ima od turizma.

"Zaštitnici liberalnog kapitalizma" lako bi ovo mogli doživjeti kao napad na svetu kravu slobodnog tržišta, ali ovaj članak nije poziv na zatvaranje tržišta ili obustavu stranih investicija, nego samo nastoji upozoriti kako je nelogično da se u hrvatskim hotelima serviraju kotleti iz Poljske i Mađarske, dok hrvatski stočari smanjuju proizvodnju zbog nemogućnosti plasmana. Ovaj se problem, naravno, ne bi smio rješavati kojekakvim administrativnim zabranama nego tako da hrvatski proizvođači postanu konkurentni. Kako? Odgovor na to pitanje poljoprivrednici i proizvođači nikako ne mogu naći sami: ako nemaju uvjete, treba im ih stvoriti, ako ne znaju kako se radi u novonastalim okolnostima, treba ih naučiti! Ali u svakom slučaju u tome im netko treba pomoći, a nikako se ne smiju prepustiti globaliziranom tržištu.

Vraćam se na pitanje: tko im i kako treba pomoći? Dio je odgovora u Zakonu o poticanju domaće proizvodnje za plasman u turizmu, čiji je prijedlog HSS poslao u Sabor i koji je, kako to i dolikuje uvježbanoj glasačkoj mašineriji saborske većine, odbijen! Model povećanja udjela domaće proizvodnje u ukupnoj turističkoj potrošnji sastojao bi se od dva dijela. Prvo, što preciznije utvrđivanje potreba turističkog sektora i nastojanje usklađivanja domaće proizvodnje s onim što hrvatski turizam treba. Drugi korak bio bi motiviranje turističkih poduzeća, u prvom redu hotelskih kuća, da robu potrebnu za turističku sezonu nabavljaju od hrvatskih proizvođača. To bi trebalo postići tako da se krediti koje HBOR hotelskim kućama odobrava uz povoljnije uvijete ako nabavljaju robu proizvedenu u Hrvatskoj, kako bi se prekinula ili barem ublažila dosadašnja praksa da hotelijeri s tek odobrenim kreditima HBOR-a "jurišaju" preko granice da ih tamo potroše. Prvi korak rezultirao bi time da se hrvatski poljoprivrednici (a i ostali proizvođači) usmjere na to da proizvode ono što se može prodati, a drugi da se to što oni proizvedu učini konkurentnijim. Pokušajte zamisliti situaciju u kojoj bi sljedeće godine, umjesto neizvjesnosti što proizvoditi, kako to prodati i posebno kako naplatiti, hrvatske proizvođače dočekala situacija u kojoj bi dobro znali što proizvoditi uz osiguran plasman i sigurno plaćanje?

Apsolutno sam uvjeren da bi se tim koracima pokrenula proizvodna spirala koja bi hrvatsku poljoprivrednu i prehrambenu proizvodnju probudila iz komatoznog stanja u kojem se nalazi već petnaestak godina (još od raspada sličnog modela koji je nekoć funkcionirao kroz "samoupravne sporazume" poljoprivrednih kombinata i hotelskih poduzeća).

Hrvatsko turističko tržište ne bi trebalo biti krajnje odredište, nego vrata kroz koja bi najuspješniji hrvatski prehrambeni brandovi iskoračili na šire tržište. Vjerujem da bi ministar, da je ozbiljnije proučio prijedlog spomenutog zakona, shvatio da se financijski rezultati od turizma ovakvim koracima povećavaju kudikamo efikasnije nego mijenjanjem "pravila igre" u turizmu, uvođenjem PDV-a u trenutku kad su svi ozbiljni ugovori sa stranim partnerima već sklopljeni. To još jednom pokazuje da najodgovornijim osobama u državi nedostaje elementarno poznavanje prakse turizma. Ovakve su inicijative koraci koji "pokreću Hrvatsku" s neugodne točke na kojoj postoje samo dva izbora: ili propasti, ili se prodati strancima.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika