Je li Ivan Mateković naredbodavac pucnjave u Beogradu? U srijedu, 31. kolovoza ujutro, na beogradskom Dedinju nepoznati je mladić pucao u 49-godišnjeg Miroslava "Džeka" Samardžiju i njegova 37-godišnjeg tjelesnog čuvara Slavka Drobca. Srpski mediji o tom su događaju izvještavali nazivajući ga mafijaškim obračunom tipičnim za kontroverzne osobe kakvom je Samardžija prikazan: on i njegov tjelohranitelj tog su jutra ispijali kavu u vrtu kafića-pizzerije "Aloha" u Ulici Vladimira Gaćinovića na beogradskom Dedinju. Oko 11 sati i 15 minuta nepoznati mladić, za kojeg očevici tvrde da je imao između 15 i 19 godina, mirno je ispio svoju coca-colu, izvadio pištolj i ispalio nekoliko metaka u dvojicu muškaraca koji su sjedili u njegovoj blizini. Samardžija je dobio metke u glavu i vrat, a njegov čuvar Drobac metak u trbuh. Nepoznati je mladić odmah pobjegao s mjesta događaja u bijelom BMW-u beogradskih registracija. U kafić "Aloha" ubrzo su stigli hitna pomoć i brojni policajci, te su obojica ranjenih odmah prebačeni u bolnicu.

  Nakon pucnjave srpski su mediji počeli istraživati tko su žrtve naručenog ubojstva, pa se otkrilo da je Banjalučanin Samardžija građevinski poduzetnik za kojeg mnogi govore da je upetljan u razne kriminalne aktivnosti, vjerojatno povezan s mafijom i švercerima drogom, no otkrilo se i da je riječ o čovjeku koji je blisko povezan sa srpskim obavještajnim službama, pogotovo s Kontraobavještajnom službom Vojske Jugoslavije. Proteklih dana obojica ranjenika oporavljali su se u jednoj beogradskoj bolnici, istodobno su ih ispred soba čuvala po trojica policajaca, a prema pisanju srpskih medija obojica su policiji izjavili da nemaju pojma tko je naručio njihovo ubojstvo.

  Ipak, posljednjih dana u nekim su beogradskim krugovima počela govorkanja o tome da je naručitelj Samardžijina ubojstva – Ivan Ico Mateković. Kako tvrde Nacionalovi izvori, tijekom višemjesečnog skrivanja u Beogradu Mateković je isprva unajmio stan od Samardžije. U međuvremenu, odlučio se i na kupnju, pa su čak i potpisali i ovjerili kupoprodajni ugovor, pri čemu se Mateković koristio lažnom hrvatskom putovnicom na ime "Ivan Marić", pa je tako Samardžija doznao kojim se imenom, odnosno putovnicom Mateković služi kad bježi iz jedne zemlje u drugu. Kako navode beogradski izvori, posljednjih mjeseci došlo je do prepirke između njih dvojice oko konačne cijene stana i isplate, pa su jedan drugome počeli prijetiti. Mateković je uskoro napustio Beograd i otišao u Poreč. Kad je, navodno, dobio signal da mu je hrvatska policija ušla u trag, istog je dana nazvao Samardžiju i zaprijetio mu: "Ti si jedini koji zna kojim se imenom služim. Ako 'padnem', ti nećeš preživjeti dulje od 24 sata." Koincidencija ili ne, na Samardžiju je doista izvršen atentat samo dan nakon što je u Zagrebu uhićen Mateković. Premda srpski mediji ističu da ni Samardžija ni njegov tjelesni čuvar ne žele davati nikakve izjave, te da su policiji rekli da ne znaju tko bi mogao stajati iza pokušaja njihova ubojstva, u beogradskim se krugovima govori da njih dvojica jako dobro znaju tko je naručitelj, ali to ne žele javno otkriti.

  Ipak, ova priča koja posljednjih dana kruži Beogradom pati od nekih nelogičnosti: da je Mateković zaista zaprijetio Samardžiji da će biti ubijen u roku od 24 sata od njegova uhićenja, Samardžija sigurno ne bi drugo jutro ležerno otišao na jutarnju kavu u kafić u koji svakodnevno zalazi. Nadalje, policija je na mjestu događaja pronašla zatvorenu Samardžijinu torbicu u kojoj se nalazio i pištolj. Da je očekivao napad, Samardžija bi pištolj držao za pojasom ili bi barem imao raskopčanu torbicu, kako bi za njim mogao što brže posegnuti. Kako god bilo, pod pritiskom javnosti srpska policija trudi se istražiti cijeli zločin i otkriti navodno maloljetnog počinitelja. U tome bi im trebao pomoći i DNK koji je skinut s čaše iz koje je mladić mirno ispijao coca-colu nekoliko trenutaka prije nego što je u Miroslava Samardžiju i Slavka Dropca ispucao četiri metka.

  Bez obzira na taj događaj, Mateković je i dalje zanimljiv srpskim medijima, koji posljednjih dana istražuju uz čiju se pomoć Mateković mjesecima skrivao u Beogradu. Za pomoć u skrivanju tako je optužen čak i načelnik srpske Bezbednosno-informativne agencije Rade Bulatović, za kojeg srpski mediji ističu da su ga nekoliko puta hrvatske službe molile za pomoć u otkrivanju Matekovićeva skrovišta, ali da to Bulatović nikad nije učinio zbog svojih veza s tzv. "zemunskim klanom" s čijim je pripadnicima bio blizak i Mateković.