Hrvatska je pobijedila Island i Svjetsko nogometno prvenstvo bilo je jako blizu. Hrvatska je igrala loše prvih 45 minuta, ali dobro drugo poluvrijeme i malo sreće bili su dovoljni da se ostvari vrijedna pobjeda. Mnogi će i u toj pobijedi tražiti dlaku u jajetu, ali istinu za volju Island je tek prosječna momčad sa jednom pravom zvijezdom Eidurom Gudjohnsenom i nekoliko soldidnih igrača, koji po svojim kvalitetama nikada ne bi igrali za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Izbornik Zlatko Kranjčar govorio je o velikoj pobjedi, o savršenom drugom poluvremenu, ali mnogi stručnjaci poput Otta Barića upozoravali su da je nešto trulo u igri naše momčadi. Nije trebalo dugo čekati i Malta nas je tresnula o pod kada smo to najmanje očekivali i kada je predsjednik Saveza Vlatko Marković već počeo čekirati karte za Njemačku. Doživjeli smo debakl, jer kako drugačije nazvati remi sa reprezentacijom koju bi pobijedila i većina hrvatskih nogometnih klubova! U čemu je pogriješio Kranjčar i zašto je vjerovao Stipi Pletikosi koji već mjesecima ne brani u klubu? Možda je u močadi treablo biti mjesta za Jerka Leku koji je godinama sudionik Lige prvaka i jedan od najboljih igrača Dinama Kijeva. Bilo bi najlakše kritizirati Kranjčara, ali Cicu će razapeti svi, od navijača, medija, raznih nogometnih stručnjaka i mnogi nogometni laici. Izbornik bi trebao čvrste držati uzde svoje momčadi u rukama i konačno postati jedini vođa ove reprezentacije. Cico je bio u pravu kada je želio Pršu u Splitu na utakmici protiv Brazila jer tako se stvara kult reprezentacije, ali autoritet su mu srušili predsjednik Marković i tajnik Zorislav Srebrić, a Pršo nije došao u Split. Možda je Kranjčar izgubio autoritet i možda mu močad više nije skladna kako neki pričaju, ali Švedska će pokazati da li je Kranjčar uistinu trener za velike domete. Ova utakmica je pokazala da je Hrvatska jaka, kada je jak Darijo Srna, ali kada Srni ne ide, nema ni igre naše momčadi. Da ova momčad vrijedi pokazala je protiv Brazila, Švedske, Bugarske, ali isto tako pokazali su dio svog balkanskog mentaliteta jer morali su zgaziti Maltu, morali. Još je daleko kraj, a utakmica sa Švedskom jako je blizu i bit će to najveći ispit ove generacije. Biti će to prilika da pokažu da li jesu ili nisu, jer nesporno je da u njima čuči talent, ali od talenta se ne živi vrhunski nogomet poznaje samo krvavi rad. Navijači će im oprostiti Maltu, ako pobjede Švedsku i Mađarsku, ali ne vidimo li Njemačku mnogi će morati spakirati kofere. Navijači će možda oprostiti nogometašima, ali tko će njima oprostiti sramotu nakon utakmice s Maltom. Još jednom su pokazali da ne znaju biti veliki u porazu, jer ovaj remi boli kao poraz. Još jednom su hrvatski navijači bili veliki u svom navijanju i sramotni u svome divljanju. Hrvatska treba navijače, a ne razbijače i bilo bi glupo ulaziti u rasprave što nam je to trebalo, ali svi navijači treebali bi se zapitait što im donosi njihovo divljaštvo i koje to pobjede odnose svojim demoliranjem tribina. Najveća njihova pobjeda je podrška kada je to potrebno i navijanje po kojem su poznati Europi i zato neka si ne dopuste da slike njihove agresije i slabosti obilaze svijet. Hrvatska će protiv Švedske trebati samo one najvatrenije navijače jer zaboravimo balkanska posla i vjerujmo da je Malta bila samo loš dan. Njemačka je još uvijek blizu, samo treba izabrati najbrži put.