Objavljeno u Nacionalu br. 513, 2005-09-12

Autor: Plamenko Cvitić

RASKOL MEĐU ŽIDOVIMA

'Udario bih Goldsteina da nas nisu razdvojili'

Jakov Bienenfeld (58), poduzetnik i član Vijeća Židovske općine u Zagrebu, govori o pozadini sukoba koji je kulminirao raskidom ugovora s rabinom Kotelom Da-Donom

Jakov Bienenfeld (58), poduzetnik i člano Vijeća Židovske općineJakov Bienenfeld (58), poduzetnik i člano Vijeća Židovske općineProteklih nekoliko mjeseci hrvatska je javnost svjedočila neslaganjima hrvatskih Židova koji su svoje međusobne optužbe iznosili i preko medija. Premda je izgledalo da je riječ o sukobu oko statusa sad već bivšeg rabina Židovske općine Zagreb Kotela Da-Dona, ubrzo je postalo jasno da se među suprotstavljenim skupinama u Židovskoj općini već godinama vodi pravi mali rat koji je kulminirao proteklih tjedana, kad se svojim izjavama u cijeli slučaj uključio čak i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Budući da su predstavnici skupine okupljene oko Ive Goldsteina u nekoliko navrata javno iznosili svoje optužbe na račun skupine koju predvodi predsjednik općine Ognjen Kraus, Nacional je razgovarao s najčešće prozivanim predstavnikom te skupine Jakovom Bienenfeld (58), poduzetnikom i članom Vijeća Židovske općine.

NACIONAL: Što se zapravo dogodilo u Židovskoj općini?

- Sve je vrlo jednostavno. Kronološki gledano, u svibnju ove godine imali smo izbore za novo rukovodstvo Židovske općine Zagreb. Premda je iz redova pripadnika jedne struje bilo vrlo nečasnih radnji uoči samog glasovanja, na kraju je većinu glasova dobila skupina okupljena oko Ognjena Krausa. U tom trenutku su izborni gubitnici počeli stvarati probleme, pa im je situacija s Kotelom Da-Donom izvrsno poslužila.

NACIONAL: U javnosti se stekla slika da je rabin Da-Don uistinu obespravljen.

- To nije točno. Kao prvo, morate znati kako je on uopće došao u Hrvatsku. Prije sedam godina skupina ljudi u Židovskoj općini, među kojima sam bio i ja, odlučila je da Hrvatska treba rabina. Tako smo Jozef Papo, Žarko Blau, Vuko Engel, Davor Štern i ja osnovali rabinski fond. Drugim riječima, osobno sam bio uključen u ideju da Kotel Da-Don dođe u Hrvatsku i počne raditi svoj posao. Funkcija rabina nešto je drukčija od funkcije svećenika u Katoličkoj crkvi. Židovska zajednica sama sebi odabire rabina, određuje mu plaću, daje na korištenje stan, a s njim se i potpisuje ugovor. Tako smo, odmah po Da-Donovu dolasku u Hrvatsku, na njegovo inzistiranje potpisali samo jednogodišnji ugovor. Njemu je to bila prva rabinska pozicija u životu, tako da vjerojatno nije bio siguran hoće li se snaći ili ne. I doista, isprva se sve činilo u redu: bili smo zadovoljni jer smo konačno, nakon dugo vremena, imali rabina, on je polako učio hrvatske običaje i jezik, i sve je funkcioniralo. Početni ugovor s njim svake godine je obnavljan tako da je on tijekom svojih sedam godina boravka u Hrvatskoj svake godine imao svojevrsni reizbor. Međutim, s vremenom su se počeli pojavljivati problemi: Kotel Da-Don počeo se ponašati vrlo negativno, umjesto da povezuje i spaja ljude, počeo je dijeliti članove općine, osim religijskog aspekta koji bi mu trebao biti na prvome mjestu, puno više se bavio stvarima koje ga se uopće ne tiču i slično. Najekstremniji primjer njegova nečasnog ponašanja je slučaj njegove supruge, koja je inače zaposlena u našoj židovskoj školi. Uoči samih izbora za novo rukovodstvo općine netko je pronašao isprintanu e-mail poruku u kojoj supruga Kotela Da-Dona jednom članu općine daje upute za koga treba glasovati pri izboru za Vijeće općine. To je skandalozno iz barem dva razloga: prvo, da uopće netko nekoga instruira kako treba glasovati, a drugo da to čini baš rabinova žena. U istom mailu, o čijem autorstvu ne želim spekulirati, netko daje upute i kako treba glasovati na lokalnim hrvatskim izborima: "na gradskom nivou VP pa šta bude". "VP" je očito Vesna Pusić. Pravo je svakog člana Židovske općine da glasuje kako želi, ali je uistinu skandalozno da među članovima kruže cirkularni mailovi s uputama za koga treba glasovati, a kome se nikako ne smije dati glas. Primjerice, dogodilo se da iz našeg židovskog staračkog doma stariji članovi općine zovu Ognjena Krausa i govore mu: "Doktore Kraus, meni su ovdje rekli da ne smijem glasovati za vas."

NACIONAL: Što se događalo nakon izbora članova Vijeća općine?

- Novokonstituirano vijeće na jednoj od svojih prvih sjednica imalo je kao točku dnevnog reda ponovni reizbor rabina Kotela Da-Dona. Iz razloga koje sam već naveo, većina članova nije bila sklona produljiti ugovor, pa je tako ispalo da njegov ugovor istječe 1. rujna. Dakle, netočne su insinuacije i kvalifikacije da smo mi na bilo koji način "protjerali rabina". Kotel Da-Don jednostavno nije prošao na svom reizboru. U tom trenutku on je pronašao saveznika u Ivi Goldsteinu čija je skupina izgubila na izborima za Vijeće općine i počela je orkestrirana kampanja u kojoj se skupinu okupljenu oko predsjednika općine Krausa pokušava ocrniti. Najtužnije je što su takvi njihovi postupci u jednom trenutku prerasli okvire židovske zajednice i došli do cjelokupne hrvatske javnosti.

NACIONAL: Proteklih mjeseci Ivo Goldstein optužio je Krausa i vas za razne malverzacije i probleme. Kako to komentirate?
- Prva optužba bila je da mi protjerujemo rabina. To je apsolutno netočno. Mi želimo rabina, ali ne želimo Kotela Da-Dona. Većina članova rukovodstva općine procijenila je da on više nije pravi izbor za obavljanje rabinskih poslova, među ostalim i zbog svoga neprimjerenog angažmana uoči izbora za rukovodstvo općine, i kao rezultat njegova ponašanja on nije uspio skupiti dovoljno glasova za produljenje vlastitog ugovora. Biti rabin nije nedodirljiva funkcija, to je posao kao i svaki drugi. Kad je Kotel Da-Don došao u Hrvatsku, odmah je od nas dobio na raspolaganje stan u središtu Zagreba i godišnju plaću od 350.000 kuna. To nije malen novac, i normalno je da mu nije drago što kroz nekoliko mjeseci gubi sve svoje povlastice kao rabin i postaje običan hrvatski državljanin.

NACIONAL: U javnost je doprla i priča prema kojoj ste se osobno sukobili s Kotelom Da-Donom zbog lokacije nekadašnje sinagoge u Praškoj ulici, koja je sad javno parkiralište pod vašim upravljanjem.

- Kad je prije četiri ili pet godina taj prostor vraćen Židovskoj općini, rukovodstvo općine zaključilo je da bi tu dobru lokaciju trebalo dati u najam dok ne počne gradnja sinagoge. Budući da ja imam poduzetničkog iskustva, meni je ponuđeno da to uzmem u zakup, što sam i učinio. Bila bi laž da kažem da ne zarađujem od tog parkirališta. Židovskoj općini uredno plaćam mjesečni najam i sve je potpuno legalno.

NACIONAL: Je li bio raspisan natječaj za taj zakup? Neki tvrde da vi niste bili najbolji ponuđač.

- Ja uopće nisam bio ponuđač. Mene je rukovodstvo općine zamolilo da to parkiralište uzmem u zakup, pa sam to i učinio. I do mene su došle glasine da je Zagrebparking ponudio više, ali ja nikad nisam vidio njihovu ponudu. Na kraju, da je Zagrebparking na eventualnom natječaju ponudio više, ne mislite li da bi priča o tobožnjem namještanju natječaja već procurila u javnost? Imam to parkiralište u zakupu već tri godine i nitko do prije dva tjedna nije imao ni najmanje zamjerke na to. Sad se odjednom pojavljuju neistiniti i neargumentirani tračevi. Uostalom, imam tvrtku u kojoj su 54 zaposlenika i meni to parkiralište zaista nije bitno za preživljavanje.

NACIONAL: Navodno ste čak izjavili da za taj parking, osim najma općini, svakog mjeseca dajete mito nekim članovima Vijeća, prije svega se misli na Ognjena Krausa.

- To je sve tragikomično. Istina je da sam se na jednom sastanku u općini našalio na račun svog imetka i rekao da od tog parkinga vrlo slabo zarađujem, jer da nakon što platim najam i mito članovima Vijeća meni preostane jako malo novca. Onda su se neki uhvatili za tu moju rečenicu izrečenu u šali i na njoj izgradili čudovišne konstrukcije. Pokušali su i s kvaziaferom o oružju skrivenom u općini, no ta rasprava je doista ispod svake razine.

NACIONAL: U događanja u Židovskoj općini u jednom se trenutku svojim izjavama uključio i predsjednik Stjepan Mesić, zašto?

- Predsjednik države ima unuku u našem vrtiću i vjerojatno je kao svaki drugi član familije zainteresiran za događanja. Ne vidim u tome ništa ni čudno ni strašno, to je sve normalno. Čini mi se da je predsjednik iz određenoga kruga ljudi dobio informacije koje su, najblaže rečeno, netočne. Je li ih on trebao prihvatiti ili uopće prihvatio ne znam. Uglavnom, iz dijela njegove izjave koja kaže da je sadašnje vodstvo Židovske općine Zagreb protjeralo rabina vidljivo je da on nije detaljno obaviješten o stvarnom stanju i istini događanja u Židovskoj općini. Imajući takve informacije, njegov sud se može sasvim drukčije vrednovati, premda ja još mislim da su one vrlo teške i vrlo teško prihvatljive, no duboko vjerujem da je predsjednik bitno bolje i kvalitetnije informiran sada, nego u početku događaja, da je razumio svoju pogrešku i shvatio da je njegova prvotna procjena bila kriva, te da čeka prvu priliku da i to svoje mišljenje iskaže. Jer ja živim u uvjerenju da je on naš prijatelj, da je nesporno mnogo učinio za Židove u Hrvatskoj i odnose s Izraelom. Stvarno nije bilo potrebno to dizati na nivo predsjednika države.

NACIONAL: Proteklih mjeseci vi ste se i fizički sukobili s Ivom Goldsteinom. Kako je do toga došlo?

- Istina je. Na jednom od sastanaka u općini pukao sam i poletio prema Goldsteinu. Ipak, ljudi oko nas su me uhvatili za rukave i do fizičkog obračuna nije došlo. To je na televiziji potvrdio i njegov otac Slavko. Sva sreća da ga nisam dotakao, jer sam imao namjeru udariti ga. Žao mi je, ali jesam.

NACIONAL: Bez obzira na takvo zaoštravanje odnosa, do prije nekoliko mjeseci s Ivom Goldsteinom ste mogli normalno razgovarati. Čak ste se i privatno nalazili na kavi.

- Istina je, u svibnju me pozvao da se nađemo. Želio je da ga podržim u smjeni Krausa s mjesta predsjednika Židovske općine i da pokušam poraditi na tome da padne novoizabrano židovsko rukovodstvo, da se oformi nova vlast u općini i zadrži rabin. Ja se s tim nisam mogao složiti. Najnormalnije smo razgovarali. Ponovo me pitao jesam li izjavio ono o mitu članovima Vijeća. Odgovorio sam mu da jesam, ali u šali. U dobroj tradiciji židovstva je humor. Ako netko misli da bih ja ozbiljno dao takvu izjavu, onda sam valjda zreo da me se pošalje u ludnicu. Ako je Goldsteinu to jedini argument da oblati mene i Židovsku općinu, onda je to doista strašno. Bez obzira na sve to, on me je ponovno pitao smije li to reći. Rekao sam mu da može. Konotacija toga je bila sasvim drukčija, no činjenica je da sam takvu rečenicu izgovorio. Ne mislite valjda da on to ne shvaća? To je sve užasno neugodno, jer on proziva imena, to vrijeđa te ljude. On tom rečenicom manipulira i vrijeđa ljude. To da nije tragično, bilo bi smiješno.

NACIONAL: Dalo bi se zaključiti da su odnosi u Židovskoj općini premreženi osobnim, poslovnim i drugim odnosima.

- U prvom redu, vrlo je malo Židova ostalo u Zagrebu, pa smo hoćeš-nećeš premreženi.

NACIONAL: Ivo Goldstein tvrdi da ste različitim interesima vezani za Krausa.

- Jesam. Jedan od interesa je činjenica da imam 58 godina, a da prosječni muškarac sa 60 godina ima problema s prostatom ili karcinomom prostate. A Ognjen Kraus je vrhunski urolog. Prema tome, imam dosta velik interes da me on koji put pregleda, jer mi je tata umro od karcinoma prostate. To su sve insinuacije. Ako pogledate sve članke koji su dosad objavljivani, vidjet ćete da je cijela kampanja puna insinuacija i bez ijednog stvarnog dokaza. Nije ponuđeno ništa što bi moglo zakonski ugroziti nekog od članova Židovske općine. U istupima Ive Goldsteina nije ponuđeno ništa. Ja ga ne želim napadati. Šteta koju je obitelj Goldstein sebi napravila nitko od nas ne može joj napraviti. Možda bi čak Ivo trebao na neki način biti kažnjen. Reći da je jedan ugovor štetan kriminalna je kategorija za one koji su ga potpisali. Reći malverzacije u Židovskoj općini, kad se nekog ulovi u malverzacijama, onda on ide u zatvor ili plaća velike globe. To su sve dosta paušalne ocjene. Možda ga opravdava to što je povjesničar, a ne pravnik, pa misli da može laprdati sve što hoće, a da zbog toga ne odgovara. Nisam nikad razmišljao ni o kakvoj tužbi. Ne mogu shvatiti Goldsteina. Ako je on takav veliki borac za prava Židova, gdje je bio sve ove godine?

NACIONAL: Je li židovska zajednica sad podijeljena?

- Uvijek je podijeljena. Na zadnjem popisu stanovništva Hrvatske bilo je 500 deklariranih Židova, na izborima 320, a na našem popisu ih ima 1500. Ona je sad podijeljena, ali mislim da nikad nije bila čvršća u opredjeljenju da iz ovog mora izići. U kontekstu opstanka jedne zajednice najmanje je važno tko će otići, ja, Goldstein, Kraus ili rabin. Ovo je vrlo važan trenutak za sve Židove u Hrvatskoj. Oni sad razmišljaju o osnivanju alternativne općine. A jedini je problem što se želi neargumentirano raspravljati o nečemu što je demokratsko pravo. Mi ne razgovaramo o rabinu, ova cijela halabuka u medijima je stvorena zbog Ive Goldsteina koji u promociji sebe samog manipulira Kotelom Da-Donom. Ne ovisi valjda opstanak jedne zajednice o jednom čovjeku. Razumljivo bi mi bilo da nas napadaju da smo rekli da ne želimo rabina. Da je struja oko Krausa to rekla, bez dileme bih stao na drugu stranu. Prije sedam godina sam zauzeo stav da mi trebamo rabina i od toga ne odustajem. Međutim, ova struja hoće rabina, ali neće Kotel Da-Dona, jer ga smatra krivim za raskol ove zajednice. Mi smo samo izrazili nezadovoljstvo njime i zato bili proskribirani. Židovskoj općini treba mir. Mi smo jedna tako mala i nezanimljiva zajednica od petsto ljudi.

NACIONAL: Zašto je cijela skupina oko Krausa dosad šutjela? Zašto niste jasno i javno objasnili što se događa u Općini?

- Zato što određeni ljudi u općini, čije mišljenje dijelim, smatraju da je u duhu židovske tradicije rješavanje sporova unutar zajednice. Smiješno je da netko ide rušiti Krausa dva dana nakon izbora. Međutim, očito su ambicije Ive Goldsteina jako velike. Postoje ljudi čiji se životni identitet vezuje uz njihovo židovstvo. To su tzv. profesionalni Židovi. Kad takav netko uđe u posao, pa ga izgubi, onda počne pričati: "Ali vi ste nas šest milijuna pobili…" Ne možeš sa svojom osobnom tragedijom mahati kao lepezom. Takvi postavljaju odnos da bi ti trebao osjećati grižnju savjesti, da ga dovedu u podređeni položaj, pa onda krče. Gadi mi se kad netko prevrće moje mrtve da bi sebi pravio spomenik i dovodio se u razgovorima u bolju i kvalitetniju poziciju.

NACIONAL: Ali to nije ekskluzivitet hrvatskih Židova.

- Nije, ali to mi se gadi. Cijeli život sam se trudio živjeti u ovom društvu po pravilima ovog društva, da se probijam svojim sposobnostima. Podmetanja su u javnosti stvorila sliku u kojoj nitko nije spomenuo neke druge stvari. Na primjer, konvoj Libertas u kojem je predsjednik s novinarima uplovio u Dubrovnik. Nitko ne zna da je Židovska općina također organizirala brod pomoći s 400 tona hrane, s 2000 plinskih boca, na trajektu Ilirija, po nevremenu, s agregatom za bolnicu, sve tiho. Nismo si dizali spomenik. A ja stalno slušam o godišnjici Libertasa. Bilo je samo tri dana razlike. Za razliku od Libertasa, meni se armija JNA nije popela na brod. Ja sam 11 puta s konvojem bio u Sarajevu.

NACIONAL: Jesu li sukobi u zagrebačkoj općini izišli iz hrvatskih okvira? Ima li reakcija vani? Je li netko pokušao potražiti pomoć Izraela?

- Smatram da to uopće nije stvar Izraela. Izrael je država. Nemojmo miješati Židove i Izrael. Izrael nije babica za sve Židove po svijetu. Goldstein je digao sve na noge. On je pisao pisma svima, pa su ljudi zvali, javila se i rabinska konferencija... Katastrofa. Znate li što je rabinska konferencija? Zvuči jako strašno, ali to je zapravo strukovno udruženje svih rabina. Ovo je Kotelu prvo radno mjesto. Jasno je da će svaki rabin principijelno stati na njegovu stranu, to je normalno. Mi njemu možemo dati i otpremninu, ima malo dijete, treba mu pomoći. Pritisaka je bilo silovitih.

NACIONAL: Kako će se razriješiti kriza u općini?

- Hoće li rabin ostati ovdje živjeti i raditi, to je isključivo njegova privatna stvar. Nitko od nas apsolutno nema nikakve pretenzije da se upleće u daljnje događaje s rabinom Da-Donom. Krenule su glasine da će otići u Društvo hrvatsko-izraelskog prijateljstva, priča se da si je osigurao sredstva da ostane tu i doktorira, nitko ga ni iz stana ne tjera. Dopustili smo mu da u stanu ostane još šest mjeseci, žena mu je u osmom mjesecu trudnoće. Nema apsolutnih krivaca. Nitko od upletenih ne može misliti da je apsolutno nedužan. Mi smo s tom pričom završili. Budući da dolazi mjesec najvećih židovskih blagdana, osigurali smo si rabina iz Češke koji će doći obavljati službu božju privremeno. On je vrlo kvalitetan i ortodoksan rabin. Nitko nema ništa protiv da i Kotel Da-Don dođe u sinagogu, no on će uskoro morati ustupiti svoj ured kolegi. Postali smo svjesni da su neki naši upravni akti loši, da je statut nedorečen, da prava i obveze rabina ne mogu biti riješeni samo kratkim ugovorom na dvije stranice papira, mora se znati što je religija, a što nešto drugo. Imamo hrpu problema s gradom, državom, mnogo stvari treba riješiti oko nove zgrade Židovske općine. Moramo uložiti svu snagu u školu koja ima svoje mjesto bez obzira na mali broj Židova, ona je dio kulturne baštine koju Hrvatska treba imati. Poduzet ćemo sve da se škola održi. Šteta je što smo izgubili četiri mjeseca na ove svađe. Došlo je vrijeme da se pomirimo.


Predsjednik Mesić rekao je da je "jedna skupina u Židovskoj općini prouzročila probleme zbog svojih financijskih interesa kako bi mogla nesmetano raspolagati imovinom, a u tome im smeta rabin" te da s obzirom na to da ta skupina zamjera rabinu što je "religiozan i piše knjige, može očekivati da će u natječaju za novoga rabina biti navedeni uvjeti da ne smije biti religiozan i pisati knjige". Rekao je i da ne bi bilo dobro da se rabin "protjeruje za vrijeme dok je on predsjednik države", podsjetivši da je posljednji rabin u Hrvatskoj ubijen za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Mesić je rekao i da se "jedna skupina ljudi u zagrebačkoj Židovskoj općini ponaša poput nacista u Drugom svjetskom ratu. Po istome principu po kojemu su Židove tjerali u logore sada rabina žele istjerati iz Hrvatske" te izrazio nadu da će Židovska općina smoći snage i prevladati te sukobe kako ne bi smjenom rabina narušila dobar odnos Hrvatske s Izraelom i Svjetskim židovskim kongresom.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika