Glumica Vitomira Lončar, direktorica zagrebačkog kazališta Mala scena, poznata i kao Bucka iz razdoblja u kojem je bila televizijska voditeljica, pokrenula je nedavno akciju prikupljanja novca za kupnju aparata za preciznu dijagnostiku epilepsije, koji Hrvatska nema a u zapadnim je zemljama drastično promijenio način tretiranja te bolesti. Osim te akcije, uz pomoć dr. sc. Hrvoja Hećimovića, neurologa i epileptologa sa zagrebačke Klinike za neurologiju KB "Sestre milosrdnice", uključila se i u organizaciju prvog međunarodnog simpozija o epilepsiji u Hrvatskoj, koji će se u prostoru kazališta Mala scena održati šestog i sedmog listopada. Budući da boluje od te najčešće kronične neurološke bolesti, što je čini jednom od čak 45.000 oboljelih hrvatskih građana, odlučila je akcijom ne samo pokušati pribaviti taj nužan aparat nego i informirati javnost o toj bolesti koju, tvrdi, oboljeli zbog njezine stigmatizacije skrivaju. Tomu je, prema njezinim riječima, uvelike pridonijelo društvo koje iz neznanja oboljele od epilepsije degradira, pa čak i smatra ludima. Na samu ideju o pokretanju akcije došla je, kaže, sasvim slučajno.
"U srpnju sam, zahvaljujući donaciji, trebala otići u Belgiju na pregled glave tim video/EEG aparatom, pomoću kojeg se točno može vidjeti na kojem se mjestu u mozgu nalazi oštećenje i kakve je vrste. No igrom slučaja upoznala sam dr. Hrvoja Hećimovića, koji se upravo bio vratio iz SAD-a i imao je spoznaje o novim načinima kako liječenja, tako i dijagnostike epilepsije. On mi je predložio da, umjesto odlaska u Belgiju koji će koristiti samo meni, probamo organizirati kupnju takvog aparata koji bi pomogao i drugima u Hrvatskoj. Treba naglasiti da običan EEG aparat koji naše bolnice imaju ne može precizno pokazati je li riječ o epilepsiji ili nekom drugom tipu oštećenja. On ukazuje na neurološke promjene u mozgu, što ne znači da osoba ima epilepsiju i prema svjetskim podacima 30 posto ljudi bez razloga pije lijekove. Uz to, običan EEG ne može pokazati ni gdje je došlo do oštećenja već, eventualno, na kojoj strani mozga. S takvom nepreciznom dijagnozom nije moguće ni razmišljati o operaciji, dok se u razvijenim zemljama epilepsija često trajno rješava operativnim zahvatom i osoba više nikad u životu ne mora gutati te brojne lijekove od kojih svaki ima nuspojave i oštećuje neki unutarnji organ. A sam aparat stoji 50.000 eura, što je smiješan iznos kad se izračuna koliko HZZO godišnje potroši na lijekove za 45.000 ljudi koji boluju od epilepsije", naglašava Vitomira Lončar, koja je odlučila progovoriti o svojom zdravstvenom stanju kako bi senzibilizirala javnost. Tvrdi da je to iznimno stigmatizirana bolest koju ljudi često povezuju s psihičkom nestabilnošću, pa čak i ludilom. Tomu, kaže, pridonosi i korištenje izraza epileptičar koji oboljeli od te bolesti smatraju pogrdnim. Zbog toga oni taje svoje zdravstveno stanje i kad dođe do napadaja šokiraju okolinu, koja često ni ne zna što u tim slučajevima treba učiniti. O razlozima skrivanja te bolesti Vitomira Lončar kaže: "Priznanjem jednostavno dobiješ pečat. Znam mnogo ljudi koji o tome šute, a i ja sam kao mala tajila da sam bolesna. Klinci pogotovo znaju biti strašno okrutni, a to se još potencira kad ne znaju točno o čemu je riječ. To vrijedi i za odrasle; da se o tome više govori, ljudima bi bilo lakše prihvatiti tu bolest kao nešto što se događa, što se i njima može dogoditi. Zato sam i odlučila s tim izići u javnost jer mislim da možda mogu nešto promijeniti. Istodobno sam svjesna da nakon ovoga ljudi mogu reći: 'Nećemo više slati djecu u kazalište kod one prolupale Bucke!' Kad je mozak u pitanju, često se sve trpa u isti koš. Statistike pokazuju da je nezaposlenost dvostruko veća kod oboljelih od epilepsije, iako je dokazano da nema razlike u kvaliteti rada. Sva sreća da sam privatnik i ne ovisim o tome hoće li me netko angažirati, ali da još uvijek živim isključivo od glume, vjerujem da bih imala problema."
Ističe da se uz lijekove uglavnom može sasvim normalno funkcionirati. No problemi nastaju kada lijekovi "probiju terapiju": "Povremeno se dogodi da propisana doza prestane biti dovoljna i tada dolazi do napadaja. Nije riječ uvijek o teškom napadaju, kada se cijelo tijelo zgrči - to može biti samo sekunda u kojoj dođe do isključivanja svijesti. Okolina to često ni ne primijeti jer izgleda kao da se netko na trenutak zamislio i odlutao. Meni se zna dogoditi da nekontrolirano izgovorim riječ koja nema nikakve veze s kontekstom rečenice. Jednostavno mi zvuči dobro i čak se ni ne primijeti da lupetam."
Iako je u 70 posto slučajeva uzrok epilepsije nejasan, manje je poznato da takvo oštećenje mozga može uzrokovati pretjerano konzumiranje alkohola, moždani udar, Alzheimerova bolest, ali i ozljeda glave. Upravo je posljednje prouzrokovalo epilepsiju kod Vitomire Lončar. "Prvi potres mozga dobila sam kad sam se sa 14 godina na skijanju zabila glavom u kuću. Godinu dana poslije, dok smo igrali predstavu, na glavu mi je palo željezno koplje koje je služilo kao rekvizit. Nakon ta dva potresa mozga, počele su glavobolje i gubici svijesti, imala sam i nekoliko pravih napadaja i počela sam uzimati lijekove za epilepsiju. No kroz nekoliko godina stanje mi se poboljšalo, nestale su sve smetnje i u 20. su me skinuli s lijekova. Sve je bilo u redu do 30. kada mi je, dok smo igrali predstavu u Traumatološkoj bolnici, pala golema neonska lampa na glavu. Ona mi je napravila najveće oštećenje dotad i od onda sam na lijekovima. Prije dvije godine stanje mi se pogoršalo i shvatila sam da ću na tim teškim terapijama morati biti zauvijek, ali da mi ni to ne jamči da ću uvijek biti dobro. Tada mi se dogodilo ono o čemu govore statistike: 30-50 posto ljudi s epilepsijom postaje depresivno ili anksiozno", govori Vitomira Lončar koju je, kaže, dodatno obeshrabrivala činjenica da je njezina profesija gluma, osobito s obzirom na to da je dva napadaja doista imala na pozornici tijekom predstave.
"Prvi put mi se to dogodilo na predstavi 'Roda i lisac' u Bjelovaru, koju sam prije toga igrala više od 200 puta. Potpuno sam se izgubila, nisam znala ni gdje sam ni tko sam i nesvjesno sam izišla sa scene. Sjećam se samo da sam gledala u štap koji sam kao rekvizit imala u ruci i nije mi bilo jasno što će mi. Nakon toga sam jednostavno odšetala. Kolege su došli po mene i nakon nekog vremena sam došla k sebi, kao da sam se probudila. Poslije je sve bilo u redu, odglumila sam, otplesala i otpjevala svoje kao da ništa nije bilo. Kolege su pokrili moj dio predstave i nije bila nikakva tragedija, ali užasan strah od toga da će se ponoviti je ostao. I ponovilo se. Spoznaja da se to opet može dogoditi stvara golemu nesigurnost i više ne mogu uživati u glumi, poslu koji sam najviše voljela raditi u životu", govori glumica koja je ipak nedavno ponovno izišla na pozornicu. Ove je godine glumila u predstavi "ŽivotX3" Yasmine Reze i za tu je ulogu dobila nagradu na Danima satire.

DR. SC. HRVOJE HEĆIMOVIĆ,
neurolog i epileptolog sa zagrebačke Klinike za neurologiju KB "Sestre milosrdnice"
"Epilepsijom smatramo abnormalnu aktivnost kore mozga, koja se može ali i ne mora očitovati poremećajima stanja svijesti. Ona se najčešće događa u području hipokampusa, centra zaduženog za pamćenje, mišljenje i razumijevanje. On je dio neuronske mreže zaslužne za povezivanje frontalnog režnja odgovornog za intelektualne sposobnosti i temporalnog režnja u kojem su centri za govor, orijentaciju u prostoru i slično. Drugi centar koji najčešće pati je onaj za promjene emotivnih stanja jer je 20 do 40 posto oboljelih depresivno ili ima simptome tjeskobe, a on se nalazi u neposrednoj blizini hipokampusa. Bitno je naglasiti da je riječ o vrlo učestaloj bolesti koja ne podrazumijeva veći broj izostanaka s posla ili prometnih nesreća i s kojom se, ako se dobro kontrolira, sasvim normalno živi. Lijekovima se u potpunosti može izliječiti 70 posto ljudi, dok se ostalih 30 posto koji ne reagiraju na terapiju vani već liječi operativnim zahvatima. Ta će mogućnost kupnjom aparata postojati i kod nas, pogotovo s obzirom na ponudu prof. Müllera, neurokirurga sa Sveučilišnog kliničkog medicinskog fakulteta u Münchenu, koji će doći u Zagreb i podijeliti svoje znanje s nama. Svjetski rezultati pokazuju da 70 posto operiranih pacijenata više nikada ne dobije epileptički napadaj.
Za dijagnozu je bitno da je osoba imala najmanje dva napadaja uz promjene na encefalogramu (EEG-u), što je za sada jedina pretraga kojom možemo tu bolest dijagnosticirati. No ona ne može točno pokazati je li poremećaj svijesti kod bolesnika uzrokovala neka abnormalnost u mozgu ili ne, dok je poremećaj rada srca također jedan od potencijalnih uzroka. Bez video/EEG aparata koji daje preciznu dijagnozu, najviše ovisimo o opisu poremećaja svijesti koji dobijemo od bolesnikove obitelji, a koji je subjektivan. Uz to, EEG nalaz može biti uredan iako je došlo do poremećaja svijesti. Treba istaknuti i da, prema američkim istraživanjima, svaki treći pacijent koji uzima antiepileptike uopće nema epilepsiju. Takvih slučajeva sigurno ima i kod nas, zbog čega je nabava ovog aparata također strahovito bitna."

UZROCI NAPADAJA
- nedostatak sna
- bljeskavo svjetlo (samo kod nekih vrsta epilepsije, uključuje i gledanje u televizijski ili kompjutorski ekran)
- neredovita prehrana
- bilo kakav stres
- umor
- visoka temperatura
- infekcije
UZROCI OBOLIJEVANJA OD EPILEPSIJE
- ozljeda glave
- infekcija mozga
- moždani udar
- Alzheimerova bolest
- prekomjerno konzumiranje alkohola