Riječ je bila o tipičnoj postrojbi za crne operacije, jedinici koja ne postoji, čiji su članovi imali više identiteta i nadimaka, a koji su u svakom trenutku imali apsolutnu podršku resora Državne sigurnosti, samim tim i države SrbijeRepublika Hrvatska nije raspisala nikakvu međunarodnu tjeralicu za Draganom Vasiljkovićem alias Kapetanom Draganom, bivšim zapovjednikom paravojnih srpskih postrojbi tzv. knindži, jednim od utemeljitelja "crvenih beretki" i zapovjednikom srpskih vojnih kampova 1991. u Golubiću i 1993. u Bruški kod Benkovca. Da stvar bude skandaloznija, ne postoji niti podignuta optužnica protiv Vasiljkovića pred hrvatskim sudovima, a kontradiktorne izjave dužnosnika hrvatskog Ministarstva pravosuđa i MUP-a proteklih dana o stvarnom identitetu osobe koja se traži govore o neozbiljnosti i potpunoj konfuziji državnog aparata da odbaci ili potvrdi spekulacije oko zahtjeva za izručenje kapetana Dragana, doznaje Nacional iz izvora bliskih hrvatskom MUP-u. Nacionalovi sugovornici iz vrha MUP-a i pravosuđa nisu znali odgovoriti na konkretna pitanja za što bi se zapravo kapetan Dragan teretio ako se već traži njegovo izručenje. Zapravo, afera oko navodnog zahtjeva da se kapetan Dragan izruči službenom Zagrebu nije niti počela u Hrvatskoj nego u Australiji pričom mjesnog novinara o pronalasku Dragana Vasiljkovića u Perthu, i to pod imenom Daniel Snedden. Prema pisanju australskih medija, Daniel Snedden rekao je da se bavi isključivo - golfom.
On je odbacio sve optužbe za ratne zločine, izjavljujući da je riječ o ratnoj propagandi. Australski tisak spominjao je zločine vezane uz Bosnu i Hercegovinu, ali ne i Hrvatsku. Otkriće da se kapetan Dragan služi imenom Daniel Snedden nije ništa novo niti spektakularno. To ime se spominje u izvješću hrvatskog ministra vanjskih poslova Mate Granića 30. lipnja 1995. upućenog visokom predstavniku UN-a za ljudska prava. Tada je, govoreći o sudjelovanju stranih plaćenika u ratu protiv Hrvatske, među ostalim, Granić napisao kako je kapetan Dragan, odnosno Daniel Snedden australski državljanin bio zadužen za vođenje centra obuke "Alfa" u blizini sela Bruška kod Benkovca. Da je Republika Hrvatska imala bilo što konkretno i dokazivo protiv Daniela Sneddena što se tiče ratnih zločina, vjerojatno bi to učinila još u prosincu 2004. kad se kapetan Dragan vratio u Australiju iz Srbije.
Umjesto toga, hrvatski generalni konzul u Perthu Tihomir Telisman izjavio je kako je bio šokiran kad je saznao da Vasiljković živi u Perthu, te da će odmah zatražiti da australska vlada pokrene istragu o njemu. Telisman ne objašnjava što je radio proteklih deset mjeseci kao konzul vezano uz kapetana Dragana, jer da je htio, mogao je od australskih vlasti zatražiti sve informacije o njemu to više jer se zna poprilično dugo da je kapetan Dragan australski državljanin i da se vodi pod imenom Daniel Snedden. Očito je da se Hrvatska nije ni jednom prigodom interesirala o kapetanu Draganu kod australskih vlasti, odnosno da nije imala nikakvog interesa za njegovim izručenjem. Riječ je o pogrešci kojom su se kompromitirala državna tijela Republike Hrvatske.
Daniel Snedden rođen je 12. prosinca 1954. u Beogradu, a odrastao je kao siroče u Domu za nezbrinutu djecu. U Australiju je otišao 1969., gdje je završio srednju vojnu školu, pa potom i časničku na Vojnoj akademiji. Iz vojske je izišao 1985. Od 1985. bio je savjetnik za sigurnost Tanzanije, vlasnik foto-studija i javne kuće u Melbourneu. U Jugoslaviju se vratio 1990., kad je radio na osnivanju privatne aviokompanije. U proljeće 1991. na poziv Jovice Stanišića i Milana Martića otišao je u RSK i formirao kamp za obuku dobrovoljaca (ORA Golubić Kninski). Iste godine je u Beogradu osnovao i humanitarni fond za pomoć ranjenicima. Nakon akcije Maslenica vratio se u kninsku Krajinu, te utemeljio kamp za obuku vojnika u Bruškoj "Alfa" gdje se obučavala i redovna vojska Krajine. Vasiljković je u središte pozornosti došao sredinom 1991., kada su specijalne snage vojske Krajine napale Glinu. Snimka na Hrvatskoj televiziji prikazala je masakrirana tijela devetorice hrvatskih policajaca. Vasiljković je nakon toga citiran u jednom novinskom članku: "Kada hrvatska strana koristi bolnice, policijske stanice i sela kao svoja utvrđenja, izvinite, ali moram da ih masakriram."
Vasiljković kaže da navodi u tom članku nisu provjereni. Kapetan Dragan je u proljeće 1991. uz pomoć Resora državne sigurnosti Srbije obučavao prvu generaciju specijalaca, preteče Vojske Republike Srpske Krajine, u Golubićima kod Knina. To je bila prva generacija od 57 vojnika. Među njima je bio i Zvezdan Jovanović kojeg optužuju za ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića, te još neka poznata imena koja se spominju pred Haaškim tribunalom, Žika Ivanović, zvani Žika Crnogorac, koji je jedno vrijeme osiguravao Miloševića; zatim major Dragan Filipović Fića koji je također osiguravao Miloševića, Rajo Božović i Vaso Mijović koji je jedan od specijalnih savjetnika za sigurnost u Crnoj Gori. Mnogi od njih došli su izravno iz zatvora u Golubić, a mnogi su još od prije bili kažnjavani zbog trgovine opojnim drogama, ubojstava, silovanja i drugoga.
Kapetan Dragan je uz pomoć svojih suradnika obučio te ljude, od njih napravio komandose, a potom su oni obučavali vojnike po drugim centrima. Riječ je bila o tipičnoj postrojbi za crne operacije, jedinici koja ne postoji, čiji su članovi imali više identiteta i nadimaka, a koji su u svakom trenutku imali apsolutnu podršku resora Državne sigurnosti, samim tim i države Srbije. Prema izjavama Kapetana Dragana, na Haaškom sudu središnja figura formiranja takve postrojbe bio je Frenki Simatović, koji je tada bio pomoćnik ili zamjenik Jovice Stanišića, šefa DB-a.
Kako je rasla moć Kapetana Dragana u krajinskoj vojsci i među srpskim stanovništvom, aktualni krajinski vlastodršci, osobito Milan Babić, uplašili su se da će Kapetan Dragan zaprijetiti vojnim udarom. Šešelj je prema nalogu iz Beograda dobio zadatak da krajem studenog 1991. pohodi Benkovac - središte narasle pobune protiv predsjednika vlade tzv. RSK Milana Babića, kako bi pomirio sukobljene strane. Naime, odlukom Babića nedugo prije bio je ukinut odred Knindža, srpske vojne postrojbe kojoj je na čelu bio Kapetan Dragan. Šešelj je optužio Kapetana Dragana da ruši legalno izabrano srpsko vodstvo, a Kapetan Dragan Babića da je izdajnik. Milošević je Kapetana Dragana vratio u Srbiju gdje mu je tadašnji načelnik DB Jovica Stanišić odredio da u kasarni u Bubanj Potoku obučava dragovoljce za ratište pretežno u istočnoj Slavoniji.
U kninsku krajinu se, ipak, vratio 1993. i tada je obučavao i redovne vojnike Krajine. Dragan Vasiljković okušao se i u politici, pa je 1992. sudjelovao na izborima za predsjednika Srbije, ali nije postigao značajniji uspeh.
Osobito bliske odnose za vrijeme boravka u Krajini Vasiljković je uspostavio s pripadnicima kanadskog bataljuna lociranog kod Benkovca. Svakodnevne pijanke, druženja i općenarodna veselja s Kanađanima pridonijeli su pozitivnom mišljenju kanadskih mirovnjaka o njegovoj osobnosti o čemu Nacional donosi i ekskluzivne fotografije. Kanađani su ga smatrali običnim vojnikom koji nema prevelik utjecaj na događanja u Krajini, jer se bavi isključivo obukom novaka. Takva službena izvješća zasigurno su eliminirala Kapetana Dragana iz kruga optuženih pred Haaškim sudom, a svjedočenja protiv Miloševića bila su dodatna garancija da Haaški sud nikad neće pokrenuti postupak protiv njega. Za razliku od Kapetana Dragana o kojem su imali vrlo dobro mišljenje, Kanađani su itekako optužili Hrvatsku vojsku i njezine generale za operaciju u Medačkom džepu, a njihovo je izvješće i svjedočenje njihovih zapovjednika bilo ključno da se dignu optužnice protiv hrvatskih generala.