Ivan Starčević24 SATA
Četvrtak, RTL TV, 18.45
kaktus
Naš predsjednik naše demokratske, neovisne i samostalne vlade već drugi put u mjesec dana izgovara floskule našeg najdražeg ratnog zločinca, pokojnog Tita. Najprije je rekao da mi tuđe ne ćemo a svoje ne damo, a sada predlaže da se u hrvatskom automobilu vozi više ljudi. Povod prvom Sanaderovu titoističkom ispadu bilo je nešto o epikonitentalnom pojasu, tj. o politički retardiranim Slovencima koji su danas tamo gdje su Mađari bili prije sto pedeset godina (Hrvati imaju previše mora). Poslije tih riječi otišao je Trst zauvijek u tuđe ruke, ali ne bojimo se mi danas toga, nego da nam vlasti ne počinju oduzimati automobile. Večeras su obje tri televizije prenijele premijerovu briljantnu ideju «da se u autu ne vozi jedan» nego više njih, što podsjeća ne samo na Tita, nego i na Hruščovljevu kritiku otuđenosti čovjeka u trulom kapitalizmu. Naravno da je poslije tih davnih kritika, koje su izrekli omiljeni vođe, poslušni radni narod odmah počeo bjesomučno kupovati automobile, ali to je bilo u vrijeme jeftinog goriva.
Naš novi ugledni sociolog i premijer, iako stari doktor književnosti, oglasio se večeras u povodu sve skupljeg benzina i davnog obećanja da će vlada svojom lovom držati cijenu benzina unutar svima poželjnih osam kuna. Da bi ovu dosadnu tematiku učinio zabavnom, političar kojega vozi šofer predlaže nam da i mi imamo šofera, tj. da nađemo budalu koja će nas badava voziti, i to što više nas, a ako čak ni to nismo u stanju, neka se vozimo tramvajem. Sramota je da urednici i direktori HRT-a govore o krizi zabavnog i dokumentarnog programa, a usred Dnevnika dnevno im, bez njihove fine obrade, trunu i propadaju ovakvi sirovi dragulji.

DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30
kaktus
Gđica Gojan u ulozi novinarke govori 'orleans', a voditelj Danko poslije i prije nje lijepo nam govori 'orlins', što zbunjuje naciju. Anglističke nestašnosti gđice G, inače rođene Amerikanke i utemeljiteljice zaklade «»Džordž Dabl-Ju Buš», dragocjen su znak njene novinarske neovisnosti i dok ne nađe nešto bolje, a ne će nikad, ona će biti noćna mora HRT-ove lektorske službe i družbe za jezik, govor i fonetiku uopće. Ako su opstali ruski disidenti, a neki od njih čak su i dobili Nobelove nagrade, onda će valjda i Elizabeta Gojan, što joj i mi želimo. U budućoj crkvi hrvatskih mučenika na Krbavskom polju, za koju je, kako čujemo u istom Dnevniku, već skupljeno pet milijuna kuna, na njenom ogromnom zapadnom zidu, bit će slika sv. Elizabete u prirodnoj veličini, 1:1, što je rezultat vrijedan divljenja.

VIJESTI
Petak, HRT 1, 23.20
vijenac
Urednica Nensi, udana Blažević, čita nam da je u Gospiću proslavljena 12. obljetnica akcije «Medački džep». Ista gđa Nensi dva dana kasnije, u nedjelju, u istim noćnim Vijestima najavljuje reportažu o 14. oblljetnici vojne operacije «Otkos 10», ali u toj vijesti imamo sudionike i izjave, sasvim suprotno Gospiću gdje, čini nam se, nijednog sudionika nisu doveli pred kameru, a obljetnica vojne akcije «Medački džep» bez i jednog «Medačkog džepara» malo je čudan novinarski rad. Druga je krajnost da nam u škole misle poslati dragovoljce koji će djecu daviti svojim domovinskim podvizima, ali to je već plod fanatičnog pogleda (shvatite to doslovno) ministra Primorca na sve oko sebe.

HNL OŽUJSKO
Subota, HRT 2, 22.10
kaktus
Pivska emisija o Hrvatskoj nogometnoj ligi ima špicu u kojoj su svi mogući sportovi, što znači da i sportski novinari nisu ostali baš i bez zadnje mrvice savjesti: opravdano se ti ljudi srame hrvatskog nogometa, pa ga pokrivaju čim stignu, samo da se manje vidi. Voditelj je bio Aleksandar Saša Sušec koji radi kod tate, što znači da se njegov tata Božidar Božo Sušec ne srami ničega, a i mali je pomalo na njega, nije ga sram raditi posao za koji nije, samo mu je malo neugodno. U svojim najavicama izvješća o odigranim utakmicama voditelj Saša stalno je tuckao svojim velikim bucmastim rukicama položenim u krilo, kažiprstom o kažiprst, palcem o palac, nikako da se smiri, srce tatino malo.
Uoči nastupa pred kamerama, mada mu to nije bio prvi put, bio je toliko uzbuđen da nije stigao stegnuti čvor na kravati svojeg tamnog odijelca, očito ga neka rđa krivo svjetovaše, što bi rekao pjesnik. Čvor je trebao biti stegnut, a kravata olabavljena, ali nikako ne obratno: labav čvor na kravati uz vrat. Tako je to kad su stvari od temelja krivo postavljene, jer veliko beživotno djetešce koje čita sportske rezultate na krajnje neprimjeren način (mlohavo i sramežljivo) može to činiti na bilo kojoj televiziji, osim na tatinoj. Kakve su to gluposti, vičete vi, i u pravu ste, cinični kakvi već jeste i ja vas zgrožen slušam. Pa HRT je televizija koja je izmislila nepotizam, kažete vi, drage čitateljice i vi, dragi čitatelji, na što ja neupućen kakav jesam mogu jedino nijemo zinuti od zaprepaštenja. HRT je ta televizija koja vrvi očevima i djecom i kamo će Božo sa svojim mezimcem Sašom nego k sebi na rađu. Pa svi su činovnici i svi fizikalci HRT-a tako ponamještali svoju užu i širu rodbinu, ali s jednom razlikom. Sve su to djeca koja rade iza kamere. Jedini je Božidar Božo Slagalica svojeg bezvoljnog potomka okrutno gurnuo na ekran, nek' se vidi raskoš i grandeca obiteljskog poduzetništva. Ne preuzima obitelj Sušec svaki dan svoj dio Hrvatske, istinabog televizije, ali i to je nešto.     

DINAMO – HAJDUK
Nedjelja, HRT 2, 20.07
kaktus
Stari HDZ-ov plan bio je da Hrvatskom vlada sto bogatih obitelji, ali što se može kad čovjek Tuđman snuje, a Bog jedini određuje. On je htio da se proteklog vikenda pojavi 101. obitelj, obitelj Sušec, i pobere što je ostalo od Hrvatske televizije. Naša 101. obitelj manifestirala je svoj dolazak subotnjim opširnim noćnim nastupom sineka Saše i nedjeljnim večernjim trudom oca Bože koji je prenosio težak teret utakmice Dinamo – Hajduk. Tata Božo je i ovu utakmicu počeo tradicionalnom pohvalom sucu, čega se sjećamo još otkako je prije dosta godina pohvalio suca utakmice Dinamo – Newcastle, tog divnog čovjeka s kojim je popio kavu. Kad se taj sudac pokazao, blago rečeno, krajnje nesklon zagrebačkom loptačkom klubu, tata Božo javno je zažalio zbog te kave. Danas je odmah za suca Širića izjavio kako je to, «nadam se da se nitko ne će uvrijediti, naš najkompletniji sudac».
 Tijekom utakmice pokazalo se koliko je tata Božo ostario. Jako je bio protiv Širićevog suđenja, no ni jednom riječju nije se onako drugarski našalio na račun one svoje početne opisne ocjene. Vidi se da ga ubija briga za djecu, jer kad pogledate kako radi i djeluje njegov sinek Saša jasno je da nije bio lagan posao dati malome kruh u ruke u tatinoj matičnoj ustanovi. Uostalom, stara je istina da je roditeljstvo najzahtjevniji posao i nije čudo da je ono Božu toliko načelo da je počeo banalno griješiti. Kad netko kaže «mi ćemo naravno nastaviti sa našim javljanjem odavdje» to sigurno nije posljedica neznanja ili prevelike ljubavi ka hrvatstvu (nekad slavstvu), nego je to običan lapsus. Ni oči ga više ne služe kao nekad, nije primijetio novog trenera koji je radio umjesto Ćire, ali kad je Štimčevo ustajanje i dovikivanje igračima postalo toliko često da ga ni ispijeni tata Božo nije mogao ne vidjeti, rečeno nam je da oni utakmicu vode zajedno. Tata Ćiro i sin Igor, tata Božo i sin Saša, svi oni zajedno rade, a zajedništva nikad dosta, naročito ako donosi neku lipu.