Objavljeno u Nacionalu br. 513, 2005-09-12

Autor: Maroje Mihovilović

VIKTOR JUŠČENKO SMIJENIO PREMIJERKU JULIJU TIMOŠENKO

Raskol nekadašnjih saveznika

Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko i dosadašnja premijerka Julija Timošenko zajedno su rušili prethodni režim Leonida Kučme, ali uspjeli su raditi kao tim na čelu Ukrajine manje od deset mjeseci. Sada su u žestokoj političkoj svađi koja ih je pretvorila u ljute rivale. Juščenko je smijenio Juliju Timošenko s premijerskog mjesta optuživši je za korupciju, a ona je odgovorila optužbom na njegov račun da je razbio projekt koji su zajedno osmislili. Po njenim riječima njoj ne preostaje ništa drugo nego da u daljnju političku akciju krene sama. Ona će na čelu vlastite stranke izići na ukrajinske parlamentarne izbore u ožujku 2006. pokušavajući poraziti onoga tko će voditi Juščenkovu listu, te se izbornim uspjehom vrati na dosadašnji položaj. U međuvremenu je u Ukrajini promijenjen ustav, a izbori će se održati po tom ustavu. Ukinut je dosadašnji predsjednički sustav, po kojem je predsjednik imenovao i smjenjivao vlade, te će u budućnosti vlada odgovarati parlamentu, a ne predsjedniku. Ako dobro prođe na sljedećim izborima, Julija Timošenko mogla bi ponovno postati premijerkom, ali mnogo snažnijom nego do sada, jer ne bi više ovisila o volji predsjednika, nego o stanju i većini u parlamentu.
Između pristalica predsjednika i pristalica dosadašnje premijerke pale su teške riječi i međusobne optužbe za korupciju, ali je sukob mnogo dublji, odnosi se na samu koncepciju tzv. narančaste revolucije. Iako su Juščenko i Julija Timošenko bili tim, ipak su predstavljali dva različita krila te revolucije. Juščenko je bio mnogo umjereniji od nje i u tadašnjim akcijama, dok je ona bila zagovornica mnogo radikalnijih poteza, stvarne revolucije, makar ona izazvala i nasilje na ulicama. Upravo je ona u ključnim trenucima zagovarala radikalne mjere neovisno o njihovim mogućim krvavim posljedicama. Svojom radikalnošću ona je tada stekla mnogo pristalica.
Ta razlika u koncepciji djelovanja nastavila se i nakon preuzimanja vlasti. Juščenko je bio mnogo umjereniji, te je zagovarao blago reformiranje dotadašnje državne i privredne strukture, blago čišćenje Kučminih kadrova, ali ne i energične promjene. Ona je zahtijevala opću reviziju ukrajinske privatizacije, čime si je stvorila brojne moćne neprijatelje, koji su se počeli više priklanjati Juščenku. Juščenko se bojao da bi ona svojim mjerama mogla destabilizirati zemlju u vrlo osjetljivom trenutku. Ona je vukla i neke poteze na međunarodnom planu koji su izazivali kontroverze, posebno kad je riječ o njenom oštrom odnosu prema Rusiji.
Njoj su predbacivali da je svoj novi položaj iskoristila za osobno bogaćenje preko svojih velikih energetskih kompanija, a ona je odgovarala protuoptužbama da se neki ljudi iz Juščenkova kruga bogate kroz korupciju. Ušla je u golem sukob s jednim od najbližih Juščenkovih suradnika, šefom savjeta za državnu sigurnost Petrom Porošenkom, kojeg je optužila da je stvorio paralelnu vladu, da blokira njene reformske akcije, a iz redova njenih pristalica čule su se i optužbe na njegov račun za korupciju. Prošlog tjedna izbila je kriza kada su neki njeni pristalice podnijeli u vladi ostavke optužujući Porošenka, a on sam potom je dao ostavku kako bi se mogla provesti nezavisna istraga, za koju je on tvrdio da će pokazati da je potpuno nevin. Kriza u vladi prijetila je da će eskalirati, pa je Juščenko to želio presjeći raspuštanjem vlade i imenovanjem novim premijerom jednog tehnokrata, Jurija Jehanurova, dosadašnjeg regionalnog rukovodioca, čiji je osnovni zadatak da stabilizira prvo vladu, a potom stanje u zemlji.
Sve se to događa u trenucima kada ispitivanja javnog mnijenja pokazuju kako naglo splašnjava oduševljenje "narančastom revolucijom", te pada popularnost svim njenim glavnim akterima. Ekonomske mjere koje je nakon političkih promjena povlačila vlada bile su udar na životni standard građana. Samo 20 posto građana u jednoj nedavnoj anketi izjasnilo se da sada žive bolje nego pod Kučmom. Ukrajinskoj javnosti nisu se svidjele ni svađe među vodećim ljudima nove vlasti. Pad popularnosti vodećih ljudi bio je drastičan, što se vidi upravo na slučaju Julije Timošenko. U travnju ove godine njena popularnost je bila skoro pedeset posto, sada je 37 posto.
To ne zabrinjava njene pristalice, koji tvrde da je kao šefica vlade morala povlačiti spomenute nepopularne mjere, čega će sada biti oslobođena. Za nju je možda i dobro što je ovako sišla s vlasti, jer će se moći posvetiti političkoj agitaciji i predizbornim aktivnostima za ključne izbore u ožujku. Po mnogi procjenama ti će izbori biti mnogo važniji i zanimljiviji nego što se očekivalo. Opće je uvjerenje prije razdora bilo da će reformisti na čelu s Juščenkom i Julijom Timošenko na tim izborima unatoč padu popularnosti zajednički ipak pobijediti već i stoga što prave alternative njima nije bilo. Sada će moći birati između dvije snažne političke struje, između one koju će voditi radikalna Julija Timošenko, te umjerenije Juščenkove koja će za premijera predložiti možda upravo Porošenka.
Već se otvorila rasprava koliko Julija Timošenko ima izgleda na izborima, a procjene ovise o tome kojim njenim karakteristikama analitičari pridaju veću važnost. Kao politički agitator Julija Timošenko je nesumnjivo izvanredno snažan politički borac i premijerski kandidat. No ako će ukrajinski građani nju ocjenjivati u prvom redu po onome što je činila kao premijerka, onda će njene šanse ipak biti manje, tvrde ukrajinski politički analitičari.

Vezane vijesti

Bachove skladbe

Bachove skladbe

Hrvatski gitarist Viktor Vidović u Zagrebu je predstavio svoj šesti album na kojem je prema vlastitim aranžmanima na gitari odsvirao cijeli Bachov… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika