Ivan ErgovićNakon što je prije dvije godine preuzeo tri tvrtke u Srbiji, Ivan Ergović, vlasnik našičke Nexe grupe, ponovno je u središtu zanimanja poslovne javnosti. Prije tri tjedna Našicecement, tvrtka članica Nexe grupe, stekla je 30 posto dionica tvornice Toza Marković iz Kikinde i tako postala najveći dioničar vodećeg regionalnog proizvođača crjepova, koji zapošljava 1500 radnika. Iako mu je plan bio postati većinski vlasnik Toze Markovića, Ergović je zadovoljan obavljenim poslom. Osobito ako se u obzir uzme vrlo negativna i ispolitizirana kampanja koja je u Srbiji pokrenuta protiv ulagača iz Našica. Osim toga Ergović nije odustao od namjere da svom polovnom carstvu pridoda četvrtu srbijansku tvrtku. Pribroji li se dosadašnjim ulaganjima iznos od gotovo osam milijuna eura, koliko je stajao paket dionica Toze Markovića, ispada da je Ergovićeva Nexe grupa u Srbiju dosad uložila više od 50 milijuna eura, što ga, uz Ivicu Todorića, čini najvećim hrvatskim investitorom u Srbiji.
Ivan Ergović rodom je iz Feričanaca, sela udaljenog desetak kilometara od Našica, gdje mu se djed doselio s obitelji 1917., napustivši okolicu Sinja u potrazi za boljim životom. Nakon završenog studija na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje zaposlio se u tvornici cementa u Našicama. Počeo je kao pripravnik, a osam godina poslije postao je generalni direktor. Godine 1993. s velikom skupinom zaposlenika i uz pomoć menadžerskih kredita Privredne banke Zagreb kupio je dionice Našicecementa i od te tvornice stvorio najmoderniju cementaru u Hrvatskoj. Danas je Našicecement poslovni temelj Nexe grupe, koncerna koji objedinjuje dvadesetak tvrtki u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.

NACIONAL: Što bi za Nexe grupu značilo preuzimanje kontrole nad tvornicom Toza Marković?

- Dosta je reći da je tvrtka Toza Marković iz Kikinde najveći proizvođač crijepa i keramičkih pločica u Srbiji i Crnoj Gori. Ako preuzmemo većinski udio u Tozi Markoviću, imat ćemo tri tvornice za proizvodnju crijepa u Vinkovcima, Novom Bečeju i Kikindi te dvije tvornice keramičkih pločica, također u Novom Bečeju i Kikindi, čime bismo postali vodeći proizvođač crijepa u regiji i keramičkih pločica u SiCG.

NACIONAL: Do sada ste u Srbiji bez većih problema preuzeli četiri tvornice. Otkud sada toliki animozitet prema vama?

- Mi smo već prije isticali da nas ova događanja iznenađuju, ali su i razumljiva. Dio ljudi iz Upravnog odbora, poslovodstva i Organizacije nezavisnog sindikata Toze Markovića se uplašio jer je jasno da se događaju promjene i da postoji opasnost gubitka određenih funkcija, povlastica i položaja.

NACIONAL: S direktorom Toze Markovića Dmitrom Šegrtom bili ste u prijateljskim odnosima, čak ste zajedno kupili Polet iz Novog Bečeja. Kako to da se baš on pojavio kao predvodnik kampanje protiv vas?

- Da, točno je da smo u Konzorciju s tvrtkom Toza Marković 2003. kupili 70 posto udjela u Poletu. Poslije smo sami provodili investicijski i socijalni program koji su bili sastavi dijelovi ugovora o kupoprodaji udjela. Izvršili smo i dokapitalizaciju unosom nove opreme, pa je danas naš udjel u Poletu 88,35 posto. Međutim razumljiv nam je strah od promjene i gubitka dosadašnjih pozicija u tvrtki, pa i promjena u našem odnosu.

NACIONAL: Može li sadašnje vodstvo Toze Markovića računati na to da će zadržati svoje položaje ako preuzmete većinsko vlasništvo nad tvrtkom?

- Nema šanse nakon negativne kampanje koju se predvodili protiv nas. Mi smo ponudu za preuzimanje dionica Toze Markovića podnijeli u dogovoru s upravom. Sa Šegrtom sam se osobno nalazio i dogovarao detalje.

NACIONAL: Vladaju li u Srbiji drukčiji poslovni običaji nego u Hrvatskoj?

- Ne bih rekao. Naprotiv, Srbi su srdačniji i komunikativniji pa je i poslove na neki način lakše sklapati. Moram priznati da dosad u poslovanju u Srbiji nismo imali problema. Imamo dobre odnose s našim poslovnim partnerima i s predstavnicima državnih tijela. Jednostavno poslujemo u skladu sa svim važećim zakonskim propisima i poštujemo prava naših zaposlenika, samo na taj način moguće je uspješno i bez zapreka ostvarivati poslovne ciljeve.

NACIONAL: Kakav je osjećaj biti bogataš u jednoj od gospodarski najzaostalijih hrvatskih regija?

- Ne osjećam se bogatašem. Imam koliko mi treba, a s obzirom na uspješnost kompanije kojoj sam vlasnik, mogao bih imati mnogo više. No nije mi potrebno.

NACIONAL: Zar nimalo ne uživate u luksuzu?

- S obitelji živim u stanu u Našicama. Imam stan u Zagrebu na Ksaveru gdje borave moja tri sina koji tamo studiraju. Stan koristim i ja jer svakog tjedna poslovno dolazim u Zagreb. Nedavno sam kupio i kuću u Crikvenici. Ne kupujem skupu odjeću i ne volim skupe satove, imam samo Omegu koju mi je supruga kupila za rođendan. To me jednostavno ne zanima. Jedini luksuz koji sam si priuštio je automobil Audi A8. Nedavno sam kupio svoju treću "osmicu" po redu. No to više smatram potrebom nego luksuzom jer sam tjedno do pet dana na putu. Također imam i VW Touareg koji više koristim za obilazak imanja u Feričancima.

NACIONAL: Tamo posljednjih godina pokušavate razviti poljoprivredni biznis?

- U Feričancima imamo vinoteku i vinariju Feravino s potpuno automatiziranom punionicom, a vinogradi se protežu na brežuljcima od Našica do Feričanaca. Tvrtku smo kupili 1995. od poljoprivrednog poduzeća Hana iz Našica. Dosta smo uložili u modernizaciju, čak smo doveli i stručnjake iz Francuske, koji su nam pomogli u podizanju kvalitete proizvodnje i savjetima o nastupu na tržištu. Oni su nas, primjerice, odgovorili od kupnje Iločkih podruma. Velike nade polažemo u frankovku, graševinu i zweigelt. Godišnje proizvodimo milijun litara vina, što je donja granica rentabilnosti. Također, uskoro ćemo sagraditi suvremenu staju za 800 muznih krava. Seosko sam dijete, odraslo u obitelji koja je živjela isključivo od poljoprivrede. Zemlja je moja velika ljubav i želim dokazati da se od poljoprivrede može živjeti.

NACIONAL: Svojedobno ste izjavili da Slavoniji nedostaju ljudi s idejama poticanja razvoja. Je li danas situacija drukčija?

- Činjenica je da smo mi, nažalost, jedna od rijetkih kompanija u Slavoniji koja uspješno posluje i razvija svoj poslovni sustav. Primjerice, mi u Nexe grupi ulažemo i u tvrtke s područja Slavonije i Baranje: Našicecement kontinuirano ima najveća ulaganja u Grupi već dulji niz godina, u Osijeku instaliramo novo postrojenje za proizvodnju betona, u Feričancima gradimo farmu muznih krava, pomažemo lokalnoj zajednici tako da financiramo projekte ovog kraja bilo da je riječ o sportu, kulturi, obrazovanju, humanitarnim akcijama ili ekologiji. Smatramo da je to naša obveza.

NACIONAL: Što mislite o ideji regionalizma, kakvu zastupa Branimir Glavaš?

- Ideju ocjenjujem kao dobru, međutim, ona nikako ne bi trebala biti ispolitizirana, kao što se to dogodilo u Slavoniji. Regionalizam je u redu ako se ne suprotstavlja državnim interesima. Jedino tom sinergijom moguće je potaknuti gospodarski razvoj neke hrvatske regije.

NACIONAL: Ipak potpisnik ste i član inicijalnog kruga Glavaševa Demokratskog sabora Slavonije i Baranje.

- Potpisao sam, a poslije se pokazalo da nisam znao što potpisujem. Ideja mi se činila dobrom jer sam je shvaćao kao gospodarski projekt. No nakon što je Glavaš izbačen iz HDZ-a čitava se stvar pretvorila u političko oruđe određene skupine ljudi, a u tome ne želim sudjelovati. Zanima me samo gospodarstvo jer bez gospodarskog razvoja većina ljudi u Slavoniji i dalje će biti siromašna, bez obzira na to tko je na vlasti.

NACIONAL: Kako je tekao vaš poslovni put? Nakon što ste diplomirali na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu 1982. počeli ste raditi u Končaru?

- U Končaru sam radio samo sedam mjeseci. Nakon toga s obitelji sam se vratio u Našice i zaposlio u tvornici cementa, koja je izgrađena dvije godine prije. Počeo sam kao pripravnik u tvornici, a poslije sam postao šef jednog proizvodnog odjela. Kao predsjednik radničkog savjeta 1990. sam izabran za generalnog direktora cementare. Kad sam se vratio u Našice, već sam bio oženjen i imao tri sina.

NACIONAL: Kako ste uzdržavali obitelj dok ste studirali?

- Radio sam svašta, uglavnom preko student-servisa, a za ispite sam se pripremao noću. Danas zvuči nevjerojatno, ali u to vrijeme imati obitelj i studirati meni nije bio nikakav problem. Budući da sam sa sela, hrane nam nikad nije nedostajalo. I sam sam odrastao u mnogočlanoj obitelji, s dva brata i pet sestara, pa mi je to bilo normalno.

NACIONAL: Čime se bavi vaša supruga?

- Zaposlena je u Našičkom autocentru koji je zastupnik za vozila marke Volkswagen. Ta je tvrtka također jedna od članica Nexe grupe.

NACIONAL: Zanima li sinove biznis?

- Do sada su pokazivali velik interes. Srednji sin Josip uskoro će diplomirati na Ekonomskom fakultetu i početi raditi u Našicecementu. Bit će pripravnik u proizvodnji, tako sam i ja počeo. Najstariji sin Stjepan studira elektrotehniku, a najmlađi sin Ivan ekonomiju.

NACIONAL: Je li točno da ste za kupnju prvih deset posto dionica Našicecementa založili djedovinu u rodnim Feričancima?

- Ne samo djedovinu, nego i imovinu prijatelja i šire rodbine. Zakonskim promjenama 1992. pružila se prilika da mi koji smo radili u Našicecementu kupimo tvrtku. Uvjerio sam ih da je to jedini način da tvrtka opstane na tržištu. To se pokazalo točnim, ali samo zahvaljujući velikim ulaganjima u modernizaciju. Danas Nexe grupa ima dvadesetak tvrtki, većinom iz građevinske industrije.

NACIONAL: Kako se gospodarska stagnacija u Hrvatskoj odražava na poslovanje vaše kompanije?

- Naravno da se osjeća svaki negativni pomak na tržištu, pa je tako najteže na tržištu opekarskih proizvoda. Na njemu je u posljednje vrijeme izrazito jaka konkurencija, pa je teže doći do kupaca. No kako bismo tome uspješno doskočili, investiramo. To je jedno od naših glavnih obilježja poslovanja. Primjerice, u našoj našičkoj tvornici opeke Slavoniji IGM u tijeku je investicija u postrojenje za proizvodnju termo-bloka. U Našicecementu smo nedavno dobili europsku normu za cemente, a radimo i na razvoju novih vrsta cemenata. Dakle, investiranje i razvoj proizvoda jedini su put prema kupcima. Tako ćemo samo ove godine uložiti oko 40 milijuna eura.

NACIONAL: Je li tvrtka Toza Marković vaša posljednja želja u Srbiji? Koji će vam biti sljedeći poslovni potezi?

- Nikad ne možemo reći da smo u nekoj zemlji ostvarili sve svoje planove. Uvijek ima zanimljivih potencijalnih akvizicija, ali i mogućnosti za partnersku suradnju. Cilj nam je biti vodeći proizvođač građevinskih materijala u regiji, no planiramo širiti svoje poslovanje i izvan regije. Već smo prisutni u Keniji i Pakistanu preko naše sarajevske tvrtke GP Put, koja tamo gradi ceste. Zanimljivo je da smo prije donijeli odluku o povlačenju iz Kenije. Mišljenje sam promijenio kada sam bio ondje na otvaranju 70 kilometara jedne autoceste koju je gradio Put i razgovarao s kenijskim predsjednikom Mwaijem Kibakijem. Shvatio sam potencijal te zemlje, koja kreće u velike infrastrukturne projekte. Poslove želimo proširiti i na Bliski istok i Libiju. Uvjeren sam da su naša prava tržišta zemlje iz nekadašnjeg pokreta nesvrstanih. Pred njima je razvoj, a to među ostalim podrazumijeva gradnju. Mi smo ipak građevinska industrija.

NACIONAL: Koliki promet godišnje ostvarujete na razini grupe?

- Prošle godine ostvarili smo ukupan prihod od 1,26 milijardi kuna, a ove godine plan je doseći 1,48 milijardi. U Hrvatskoj ostvarujemo oko 70 posto ukupnog prihoda. Ovakav omjer rezultat je toga što je Našicecement, naša najveća i financijski najsnažnija članica, upravo hrvatska tvrtka.

NACIONAL: Koliko Nexe grupa danas vrijedi na tržištu?

- Jedno su naše brojke u bilanci, međutim, nismo iskušavali tržište. Naravno, imamo svoju sliku o tome koliko vrijedimo. U načelu, još razmišljamo o nekim novim načinima financiranja, pa bismo pravi pokazatelj vrijednosti mogli saznati tek nakon emitiranja naših obveznica. Nama posebnu vrijednost daju naši zaposlenici. Ljudskim resursima pridajemo poseban značaj i to je ono što nas čini vrijednima.

NACIONAL: Razmišljate li o širenju poslovnog carstva izvan građevinske industrije?

- Prioritet ipak ima građevinska branša, pa je u ovom trenutku naša glavna aktivnost u snimci potencijalnih akvizicija ipak bazirana na proizvodnji građevnih materijala. No za dobre projekte uvijek ćemo naći vremena i razmotriti ih.