Intimna povijest čovječanstva je self-help, kakvom je često vole predstaviti, samo utoliko što prikazuje kako ljudi, čak i oni čiji je život na neki način išao ili otišao k vragu, i dalje znaju živjeti. Ars vivendi, sada i kroz povijest.

Najvažnije je razumijevanje

O brojnim intimnim životnim temama, dvojbama privatnog i poslovnog života uglavnom su intervjuirane žene, od policajke, konobarice, inženjerke, do glumice, predvodnice ženskog pokreta, urednice ili bolničarke. Ima udanih i razvedenih, s djecom ili bez njih, dobrostojećih ili ne. Nekad su priče kao iz ženskih časopisa, nekad malo dublje, a prijelaz na povijesni dio gotovo je neprimjetan, suptilan kao Alain de Botton u Umijeću putovanja, iako dosta dinamičniji. Katkad neke stvari izgledaju poznate, ali je oxfordski profesor, povjesničar i filozof Theodore Zeldin, istražujući i dokazujući da je najvažnije razumijevanje među ljudima, obavio obuhvatan istraživački posao, što je vidljivo i iz opsežnog popisa literature na završetku svakog od 25 poglavlja.

Erotska mašta

Poglavlja započinju ženskim pričama, a uključuju naravno ljude oba spola, raznih klasa, dobi, zanimanja. Prva je priča o Juliette, kućnoj služavki koja je cijeli život služila druge, ali nikada nije bila robinja jer je nitko ne posjeduje. Današnji čovjek, moderni potomak roba, ipak robuje mnogočemu — tema kamijevska. Povijesni pak prikaz nije kronološki, već nekako selektivan - istaknute su najvažnije ili najzanimljivije stvari (primjerice, od prilično poznate etimologije riječi rob, do toga kakvo je ropstvo bilo u staroj Grčkoj ili u južnjačkim američkim državama, ali i da je u Saudijskoj Arabiji ukinuto tek1962.).
Da ovaj prikaz ne bi bio crn, spomenut ću i priču o Aliciji, sveučilišnoj profesorici u početku očaranoj filozofijom, koja jednog dana ipak daje otkaz na fakultetu, otvara restoran, kuha (kuhanje kao predstava i kao užitak) izmišlja jela, udaje se, razvodi i nakon afere vraća mužu. Autor u poglavlju Zašto se više napredovalo u kuhanju nego u seksu tvrdi da se erotske recepture istroše prije kulinarskih, odnosno da je erotska mašta vrlo brzo postala repetitivna i da se većina seksualnih položaja iscrpila u Kamasutri, dok se kulinarstvo, odnosno znanje o hrani širilo.

Obično i egzotično

Naravno, ne moraju se svi složiti sa svim iznesenim tezama, ali svakako je riječ o zanimljivo izvedenim zaključcima. Ima i općepoznatih činjenica, ali tim je veći užitak otkrivanja novih (primjerice da su Galenovi opisi ljudske anatomije često bili pogrešni). Obrađen je i velik broj tema iz svakodnevice, od snošljivosti, krize, obitelji, homoseksualnosti, neprijatelja… Zeldin uistinu ne propisuje kako živjeti, ali pokazuje raznovrsnost života, katkad na tako bliskim prostorima, a u ovom globaliziranom svijetu. Na samom početku kaže da pokazuje kako intervjuirane osobe posvećuju pozornost iskustvu ranijih, nešto udaljenijih naraštaja. Bit je kako iskoristiti emocije i druga već postojeća dostignuća, kako prevladati prastare strahove. Povezujući pojedinačno s univerzalnim, pronalazi dodirne točke između običnog i egzotičnog, prošlosti i sadašnjosti, da bi se pozabavio pitanjima koja su najvažnija današnjem naraštaju.

Naivan ili plemenit

U jednom je izlaganju na skupu o perspektivama napretka prije dvije godine rekao da bi, kad bi se upitao koja je najveća pustolovina u koju može ući, u 15. stoljeću odgovorio “idimo u Ameriku, otkrijmo što još postoji u svijetu“, u 20. stoljeću odgovor bi bio “idimo na Mjesec, u svemir, koje još nismo otkrili,“, a u 21. otkrivao bi tko nastanjuje svijet, ali ne biljke i životnije ili geografiju već ljudske odnose. Istražujući ljudske odnose, ističe da je razumijevanje i suosjećanje najvažnije. No ostaje nejasno je li Zeldinov cilj naivan ili plemenit jer se čovječanstvo bez obzira na sva tehnološka dostignuća nije naučilo potpunom razumijevanju ili toleranciji. Ali u svakom je slučaju napisao eruditsku knjigu.
I opaska lektorici: godine se ne pišu (1670—1733.), već (1670.—1733.) ili (1670—1733).